Dionica Smokovac-Tološi nalazi se kod Podgorice, a predstavlja nastavak autoceste Bar-Boljare, jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata u Crnoj Gori, koji bi trebao povezati crnogorsku obalu s unutrašnjošću zemlje i granicom sa Srbijom.

Slijedi izbor kvalifikovanih kandidata

Važno je naglasiti da se u ovoj fazi ne radi o konačnim finansijskim ponudama za izvođenje radova, nego o prijavama u postupku pretkvalifikacije. To znači da zainteresovane kompanije i konzorciji najprije moraju dokazati da ispunjavaju propisane tehničke, finansijske i druge uslove za učešće u projektu.

Nakon pregleda dostavljene dokumentacije bit će utvrđeno koji kandidati ispunjavaju uslove za nastavak postupka. Tek u narednoj fazi kvalifikovani ponuđači bit će pozvani da dostave detaljne tehničke i finansijske ponude.

Paralelno se provodi i postupak izbora kompanije koja će obavljati stručni nadzor nad projektovanjem i izvođenjem radova. Za taj posao pristiglo je 14 prijava, što također ukazuje na značajno interesovanje međunarodnih konsultantskih i inženjerskih kompanija.

Nova dionica duga oko 10,5 kilometara

Planirana dionica Smokovac-Tološi predstavlja važan infrastrukturni projekt na području glavnog grada Crne Gore. Njena realizacija trebala bi unaprijediti saobraćajnu povezanost i rasteretiti dio postojeće putne mreže na području Podgorice.

Projekt obuhvata projektovanje i izgradnju nove saobraćajnice, uz pripadajuće infrastrukturne objekte i sisteme neophodne za sigurno odvijanje saobraćaja. S obzirom na složenost postupka i značaj planirane investicije, izbor izvođača provodi se kroz međunarodni tenderski postupak.

Tenderska dokumentacija objavljena je putem sistema Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), čime je omogućeno učešće zainteresovanih kompanija iz različitih zemalja.

Velika prilika za građevinske kompanije iz regije

Veliki infrastrukturni projekti u Crnoj Gori posljednjih godina privlače pažnju međunarodnih građevinskih kompanija, uključujući izvođače iz Evrope, Kine i zemalja regije. Posebno su zanimljivi za kompanije koje imaju iskustvo u gradnji autocesta, tunela, mostova i drugih složenih saobraćajnih objekata.

Takvi projekti mogu predstavljati priliku i za građevinski sektor Bosne i Hercegovine, čije su pojedine kompanije već učestvovale u realizaciji velikih infrastrukturnih investicija izvan domaćeg tržišta.

Ipak, spisak 22 prijavljena kandidata zasad nije objavljen u dostupnim informacijama, pa nije poznato ima li među njima kompanija iz BiH.

Crna Gora nastavlja ulaganja u cestovnu infrastrukturu

Crna Gora posljednjih godina nastoji ubrzati realizaciju strateških saobraćajnih projekata, među kojima posebno mjesto zauzimaju autoceste, obilaznice i brze ceste. Nakon završetka prve dionice autoceste Bar-Boljare, od Smokovca do Mateševa, fokus je usmjeren na nastavak izgradnje mreže savremenih saobraćajnica.

U tom kontekstu i projekt Smokovac-Tološi ima značaj za dugoročni razvoj saobraćajne infrastrukture. Veliki broj prijava za projektovanje i izgradnju, kao i za stručni nadzor, predstavlja važan korak u tenderskoj proceduri.

Međutim, tek nakon završetka pretkvalifikacije, dostavljanja konačnih ponuda i izbora najpovoljnijeg izvođača bit će poznati naredni koraci prema početku radova.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Veliki interes za gradnju nove autoceste u Crnoj Gori: Prijavile se 22 kompanije i konzorcija appeared first on Biznis Info.

Za realizaciju ovog projekta ukupno je osigurano 1,74 miliona KM iz dva različita izvora, a iz Vlade je potvrđeno da ove izmjene neće imati dodatni fiskalni učinak.

Prema usvojenoj odluci, Vlada Federacije BiH, putem Federalnog ministarstva prometa i komunikacija, izdvaja 900.000 KM bespovratnih sredstava (granta).

Ova sredstva osigurana su ugovorom o finansiranju koji su 21. maja ove godine zaključili Ministarstvo saobraćaja KS, odnosno Direkcija za puteve, i federalna vlada, prenio je Avaz.

Preostalih 840.000 KM, uključujući pripadajući PDV, planirano je iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) te ovogodišnjeg budžeta Kantona Sarajevo, s pozicije namijenjene izgradnji saobraćajnica.

Ovaj važan infrastrukturni projekt sastavni je dio Strategije razvoja Kantona Sarajevo za period od 2021. do 2027. godine, kao i pratećeg akcionog plana za period 2025 – 2027.

Tunel Kobilja Glava povezuje istoimeno naselje s Hotonjem, pri čemu je desna tunelska cijev uspješno probijena u augustu 2024. godine, dok je lijeva cijev probijena u januaru 2025. godine, čime su stvoreni uslovi za nastavak radova na izgradnji saobraćajnice prema Hotonju.

The post Za tunel Kobilja Glava i spojnu cestu osigurano još 1,74 miliona KM appeared first on Biznis Info.

Postupak javne nabavke raspisala je Elektroprivreda Republike Srpske (ERS), a u tenderskoj evidenciji eKapije sada je označen kao „obustava postupka zbog žalbe“, izvještava BiznisInfo.ba. Za sada nije poznato ko je podnio žalbu, na šta se ona konkretno odnosi niti kada je zaprimljena.

Zastoj na jednom od najvećih planiranih projekata

Riječ je o tenderu koji je privukao veliku pažnju zbog izuzetno visoke procijenjene vrijednosti, ali i neobičnog modela finansiranja. Kako je BiznisInfo.ba ranije pisao, tender obuhvata projektovanje, izgradnju i kompletno opremanje budućeg Kongresnog centra, koji bi trebao postati jedan od centralnih objekata novog dijela Trebinja.

POVEZANI TEKST – Raspisan jedan od najvećih tendera u BiH: Gradit će se Kongresni centar u Novom Trebinju vrijedan 309 miliona KM

Posebno je zanimljivo da se od ponuđača ne očekuje samo izvođenje radova, nego i ponuda modela finansiranja projekta. Naime, prilikom izbora najpovoljnijeg ponuđača cijena nosi 60 posto ukupnih bodova, dok se preostali bodovi dodjeljuju na osnovu više kriterija, uključujući procenat finansiranja koji osigura ponuđač, kamatnu stopu, rok otplate kredita, troškove finansiranja, garantni period i rok realizacije.

To znači da budući izvođač mora imati ne samo kapacitete za realizaciju izuzetno velikog građevinskog projekta nego i mogućnost organizovanja odgovarajuće finansijske konstrukcije. Prvobitno je bilo predviđeno da se ponude dostavljaju do 20. novembra 2026. godine.

Obustava zbog žalbe sada dovodi u pitanje planiranu dinamiku postupka. Ipak, važno je naglasiti da žalba ne znači automatski poništenje tendera niti odustajanje od projekta. Daljnji koraci zavisit će od ishoda žalbenog postupka.

Kompleks od desetina hiljada kvadrata

Budući Kongresni centar zamišljen je kao mnogo više od prostora za održavanje poslovnih konferencija. Prema ranije objavljenoj dokumentaciji, u kompleksu su planirani kongresni, kulturni, umjetnički, edukativni i ugostiteljski sadržaji.

Predviđeni su prostori za velike poslovne skupove, stručne konferencije, izložbe, koncerte, pozorišne predstave i druge događaje. Cilj je da kompleks bude aktivan tokom cijele godine i da postane jedno od glavnih mjesta okupljanja u budućem Novom Trebinju.

Arhitektonsko rješenje već je odabrano na međunarodnom konkursu na koji je pristiglo 39 radova iz cijelog svijeta. Pobjedničko rješenje izradio je zagrebački arhitektonski studio Nekoliko, u saradnji s Markom Gusićem iz studija Argu.

Prema ranije predstavljenom konceptu, budući kompleks imat će površinu od oko 30.000 kvadratnih metara, a bit će smješten južno od kompleksa Grad Sunca.

Dio projekta novog grada za 25.000 stanovnika

Kongresni centar jedan je od najznačajnijih objekata planiranih u okviru velikog urbanističkog projekta Novo Trebinje. Riječ je o planiranom proširenju grada na području od približno 380 hektara, gdje bi dugoročno moglo živjeti oko 25.000 stanovnika.

Projekt uključuje izgradnju hiljada stanova, poslovnih objekata, obrazovnih i zdravstvenih ustanova, sportskih sadržaja, zelenih površina i nove saobraćajne infrastrukture. Realizacija je već započela na terenu.

Kako je BiznisInfo.ba ranije izvijestio, u naselju Volujac počeli su radovi na pristupnoj saobraćajnici prema budućem Novom Trebinju. Prva faza ovog infrastrukturnog projekta vrijedna je približno 3,5 miliona KM, a izvođač je mostarska kompanija HP Investing. Planovi uključuju i izgradnju novog mosta preko Trebišnjice za koji je već raspisan tender.

Kongresni centar trebao bi biti jedan od najprepoznatljivijih objekata nove urbane cjeline, ali i jedna od finansijski najzahtjevnijih pojedinačnih investicija.

Čeka se ishod žalbenog postupka

Obustava tendera predstavlja prvi značajniji proceduralni zastoj u nabavci za ovaj veliki objekt. Za sada nema javno potvrđenih informacija o podnosiocu žalbe i njenim razlozima, pa nije moguće procijeniti koliko bi postupak mogao trajati niti hoće li biti potrebne izmjene tenderske dokumentacije.

Tek nakon okončanja žalbenog postupka bit će jasnije kada će Elektroprivreda RS moći nastaviti izbor izvođača i pod kojim uslovima. S obzirom na vrijednost od gotovo 309 miliona KM, riječ je o postupku čiji će daljnji razvoj biti važan za dinamiku realizacije jednog od najvećih planiranih urbanističkih projekata u Bosni i Hercegovini.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Žalba zaustavila posao od 309 miliona KM: Najveći kongresni centar u BiH stavljen na čekanje appeared first on Biznis Info.

Iako nije želio otkrivati detalje o potencijalnim investitorima, lokacijama i vrijednosti projekata, Kubatlija je potvrdio da postoje konkretne aktivnosti koje bi uskoro mogle rezultirati novim investicijama.

– Ima nekoliko projekata za koje sada ne bih volio otkrivati detalje, ali uskoro ćemo znati više. Projekti su u energetskom sektoru. Još nismo sigurni šta će se desiti, čekamo da vidimo hoće li biti potpisani određeni ugovori – kazao je Kubatlija za BiznisInfo.ba.

Njegova izjava dolazi u trenutku kada energetika postaje jedan od najvažnijih sektora za privlačenje stranog kapitala u Bosnu i Hercegovinu, posebno kada je riječ o projektima obnovljivih izvora energije.

Veliki interes kineskih investitora

Govoreći generalno o stranim investicijama, Kubatlija je posebno izdvojio interes kineskih kompanija za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Kako je pojasnio, FIPA je nedavno ugostila delegaciju iz Kine, kojoj su predstavljeni određeni investicioni projekti. Kineski predstavnici obišli su i pojedine lokacije u BiH, a organizovan je i poslovni forum u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

– Velika je zainteresovanost kineskih investitora za Bosnu i Hercegovinu. Mislim da imamo jedan problem, a to je da moramo imati spremnije projekte. Moramo s lokalnim zajednicama, vladama i drugim institucijama pripremiti ozbiljne projekte za ozbiljne investitore – istakao je Kubatlija.

Prema njegovim riječima, upravo nedovoljna pripremljenost projekata predstavlja jednu od najvećih prepreka za realizaciju ulaganja. To znači da interes stranih kompanija postoji, ali da domaće institucije često nisu u mogućnosti dovoljno brzo odgovoriti na njihove zahtjeve.

Investitori dolaze, ali projekti zapinju na papirima

Direktor FIPA-e otvoreno je govorio i o administrativnim i imovinskopravnim problemima koji usporavaju investicije.

– Mi nudimo ideje, nudimo projekte, ali nekada ne možemo riješiti osnovne stvari vezane za taj projekat. Bilo da su to papiri, određene naknade, takse, sudski sporovi ili neriješeni vlasnički odnosi – rekao je Kubatlija.

Ovakvi problemi posebno su značajni kod velikih investicija, gdje potencijalni ulagači očekuju jasne informacije o zemljištu, dozvolama, infrastrukturi i rokovima realizacije. Kubatlija smatra da bi institucije na svim nivoima vlasti morale intenzivnije raditi na pripremi projekata kako bi Bosna i Hercegovina mogla iskoristiti postojeći interes stranih kompanija.

FIPA, kako navodi, kroz vlastite inicijative nastoji doprinijeti smanjenju ovih prepreka, ali je za ozbiljniji napredak potrebna saradnja većeg broja institucija.

Energetika i IT sve privlačniji

Govoreći o sektorima koji trenutno privlače najveću pažnju investitora, Kubatlija je istakao energetiku, posebno zelenu energiju, te informacione tehnologije.

Prema njegovoj ocjeni, ovi sektori posljednjih godina sve više dolaze do izražaja i po interesu investitora postepeno sustižu ili prestižu pojedine tradicionalne industrijske grane.

Bosna i Hercegovina je, podsjetio je, tradicionalno prepoznatljiva po metaloprerađivačkoj i drvnoj industriji, u kojima domaće kompanije imaju dugogodišnje iskustvo. Međutim, sve značajnije mjesto zauzimaju IT sektor, telekomunikacije, bankarske i druge usluge.

– Zelena energija je svakako budućnost i mislim da će ti sektori sve više rasti u narednom periodu – kazao je direktor FIPA-e.

Hrvatska, Srbija i Austrija među najvažnijim investitorima

Kada je riječ o porijeklu stranog kapitala, Kubatlija je izdvojio tri države koje već godinama imaju posebno značajnu ulogu u privredi Bosne i Hercegovine. To su Hrvatska, Srbija i Austrija.

Prema njegovim riječima, kompanije iz ovih zemalja godinama ulažu u BiH i ostvaruju značajne poslovne rezultate. Njihovo dugogodišnje prisustvo pokazuje da Bosna i Hercegovina može biti atraktivna investiciona destinacija, posebno za kompanije koje dobro poznaju domaće i regionalno tržište.

Istovremeno, interes kineskih investitora i rast značaja novih sektora ukazuju na mogućnost širenja kruga zemalja i kompanija koje bi u narednim godinama mogle ulagati u BiH.

Za 2026. još nema zvaničnih podataka

Na pitanje o kretanju direktnih stranih investicija tokom 2026. godine, Kubatlija je kazao da zvanični podaci još nisu dostupni te da ne želi iznositi procjene koje nisu potvrđene.

Podsjetio je da su globalni poremećaji, ratovi i ekonomske krize negativno uticali na međunarodne investicione tokove, a time i na Bosnu i Hercegovinu. Ipak, smatra da postoji prostor za oporavak i povratak na povoljnije trendove iz ranijih godina.

– Mislim da će se to uskoro vratiti na nivo koji Bosna i Hercegovina zaslužuje – rekao je Kubatlija.

Potrebna veća politička podrška

Na kraju razgovora direktor FIPA-e uputio je i poruku domaćim političkim strukturama, ističući da bi institucije zadužene za promociju investicija mogle postići znatno bolje rezultate uz snažniju podršku vlasti.

– Investitora ima, investitori dolaze. Mislim da ih može biti još više ako bi politika zajedno s institucijama mnogo ozbiljnije radila u tom pravcu. Smatram da bi FIPA i agencije poput naše mogle uraditi mnogo više posla za Bosnu i Hercegovinu kada bi imale veću političku podršku – poručio je Kubatlija.

Njegove izjave ukazuju na to da jedan od ključnih izazova za privlačenje stranih investicija nije samo pronalazak zainteresovanih kompanija nego i sposobnost domaćih institucija da pripreme projekte i omoguće njihovu realizaciju.

U tom kontekstu, posebno će biti zanimljivo pratiti razvoj nekoliko najavljenih energetskih projekata, za koje se, prema riječima direktora FIPA-e, očekuje rasplet u vezi s mogućim potpisivanjem ugovora.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Direktor FIPA-e za BiznisInfo.ba: U BiH se priprema nekoliko velikih projekata, čekaju se potpisi appeared first on Biznis Info.

Objavljena je detaljna dokumentacija za dionicu od Doboja do Banje Luke, dugu 94,4 kilometra, koja otkriva kuda će prolaziti budući gasovod, gdje će biti izgrađene glavne gasne stanice te na kojim će lokacijama biti izvedeni najzahtjevniji građevinski radovi, piše BiznisInfo.ba.

Dokumentaciju je izradila kompanija Radis iz Istočnog Novog Sarajeva, a nosilac projekta je Sarajevo-gas iz Istočnog Sarajeva. Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske pokrenulo je postupak prethodne procjene uticaja na životnu sredinu.

Gasovod prolazi kroz šest lokalnih zajednica

Prema dokumentaciji, trasa budućeg gasovoda prolazit će kroz područja Doboja, Stanara, Dervente, Prnjavora, Laktaša i Banje Luke. Najvećim dijelom bit će položena uz autoput “9. januar”, na udaljenosti od približno 20 metara od putnog pojasa. Na pojedinim lokacijama predviđena su odstupanja zbog konfiguracije terena, postojećih objekata i drugih prostornih ograničenja.

Riječ je o magistralnom gasovodu prečnika DN 500 i DN 400, koji će predstavljati važan dio budućeg sistema za transport prirodnog gasa kroz sjeverni dio Republike Srpske. Uz osnovnu trasu planirana je i izgradnja priključnih gasovoda te objekata za mjerenje, regulaciju i distribuciju gasa prema lokalnim potrošačima.

Posebno je značajno što će gasovod prolaziti u blizini industrijskih i poslovnih zona, čime bi se u budućnosti mogla stvoriti mogućnost priključenja većeg broja proizvodnih kompanija na gasnu mrežu.

Gasovod će prolaziti ispod Bosne i Vrbasa

Među tehnički najzahtjevnijim dijelovima projekta izdvajaju se prelazi preko velikih vodotoka. Kod Doboja je predviđen prolazak gasovoda ispod korita rijeke Bosne, dok će na području Laktaša gasovod prolaziti ispod korita Vrbasa.

Trasa će se ukrštati i s brojnim magistralnim, regionalnim i lokalnim cestama, autoputevima, dalekovodima i manjim vodotocima. Na mjestima ukrštanja sa saobraćajnicama predviđeno je podbušivanje i postavljanje zaštitnih cijevi, kako bi se omogućilo izvođenje radova uz što manje ometanja saobraćaja.

Za izvođenje radova duž najvećeg dijela trase predviđen je radni pojas širine 18 metara, odnosno po devet metara sa svake strane ose gasovoda.

Veliki gasni centar u Banjoj Luci

Dokumentacija otkriva i lokacije budućih gasnih objekata. Jedan od najvažnijih kompleksa planiran je u Ramićima na području Banje Luke, gdje je za glavnu mjerno-regulacionu stanicu i prateće sadržaje predviđena površina od približno 31.811 kvadratnih metara, odnosno 3,18 hektara.

Projektovani maksimalni protok glavne mjerno-regulacione stanice Banja Luka iznosi 100.000 kubnih metara gasa na sat. Mjerno-regulacione stanice i prateći objekti predviđeni su i u Laktašima i Prnjavoru, gdje bi gas trebao biti dostupan lokalnim distributivnim sistemima.

Na području Laktaša za gasne objekte predviđeno je oko 4.697 kvadratnih metara, a u Prnjavoru približno 1.430 kvadrata. Izgradnja magistralnog gasovoda sama po sebi neće značiti da će sva domaćinstva i privredni subjekti odmah dobiti pristup gasu. Za to će biti potrebno razvijati i lokalne distributivne mreže.

Dio projekta vrijednog 1,29 milijardi KM

Kako je BiznisInfo.ba ranije pisao, dionica Doboj – Banja Luka dio je mnogo većeg projekta izgradnje magistralnog gasovoda Šepak – Banja Luka – Novi Grad. Ukupna dužina planirane primarne i priključne magistralne gasne mreže iznosi približno 500 kilometara, a projektom je predviđena gasifikacija 18 gradova i općina.

Ranije je objavljeno da vrijednost investicije iznosi oko milijardu KM, dok bi s troškovima eksproprijacije mogla dostići približno 1,29 milijardi KM. Za izvođenje radova na velikom projektu angažovane su kompanije Konvar iz Beograda i Gasteh iz Inđije.

Planirana je realizacija u tri faze. Prva obuhvata izgradnju glavnog magistralnog pravca od Šepka do Banje Luke, druga izgradnju priključnih gasovoda prema lokalnim zajednicama, a treća nastavak magistralnog gasovoda od Banje Luke prema Novom Gradu.

Cilj projekta je omogućiti širu upotrebu prirodnog gasa u domaćinstvima i industriji, ali i stvoriti dodatne infrastrukturne pretpostavke za privlačenje novih investicija.

Nastavljaju se pripreme za realizaciju

Predstavnici institucija Republike Srpske i kompanija uključenih u projekt nedavno su održali sastanak na kojem su razmatrani dosadašnji napredak i naredni koraci u realizaciji. Ranije su usvojena i zakonska rješenja kojima se nastoji ubrzati eksproprijacija zemljišta potrebnog za izgradnju gasovoda.

Najnovija dokumentacija pokazuje da je za dionicu Doboj – Banja Luka u oktobru pokrenut postupak prethodne procjene uticaja na životnu sredinu. Objavljivanje detaljne trase predstavlja važan korak u pripremi projekta, ali ne znači da su sve dozvole već izdate niti da je poznat konačan datum početka građevinskih radova na ovoj dionici.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Utvrđena trasa velikog gasovoda u BiH: 94,4 kilometra kroz šest opština i ispod dvije velike rijeke appeared first on Biznis Info.

Riječ je o investiciji koja bi trebala biti realizirana u Novom Travniku, a koja podrazumijeva izgradnju dva proizvodna prostora ukupne površine oko 10.000 kvadratnih metara, piše BiznisInfo.ba. O mogućnostima realizacije projekta razgovarali su poznata poduzetnica Snježana Köpruner i gradonačelnik Novog Travnika Stjepan Dujo.

Strana kompanija želi preseliti proizvodnju u BiH

Prema informacijama Gradske uprave Novog Travnika, strani partneri planiraju zatvoriti postojeći pogon proizvodnje mašina i industrijske opreme u svojoj matičnoj državi te proizvodnju nastaviti kroz novoosnovanu kompaniju u Bosni i Hercegovini. Za realizaciju investicije prvobitno je odabrana Poslovna zona Neobarje u Novom Travniku, koja je već privukla nekoliko proizvodnih kompanija.

Snježana Köpruner istaknula je da je upravo ova poslovna zona bila prvi izbor zbog povoljnih uslova poslovanja i dobre saradnje s lokalnom administracijom.

– Prvo nam je za oko zapela Poslovna zona Neobarje. Već imamo dvije firme na tom području, prvenstveno zbog izuzetno dobrih uslova. S gradonačelnikom i Gradskom upravom imamo zaista dobru saradnju, što je izuzetno važno – kazala je Köpruner.

Međutim, dodala je da su investitori naišli na prepreku koja trenutno onemogućava realizaciju planiranog projekta.

– Razočarali smo se jer zbog odluke visokog predstavnika ne možemo s partnerima otvoriti tu kompaniju i zaposliti više od 100 radnika, koji bi radili u dvije smjene – istaknula je Köpruner.

Ko želi preseliti firmu

Posebnu težinu ovoj investicionoj najavi daje činjenica da u razgovorima učestvuje Snježana Köpruner, jedna od poznatijih poduzetnica u metaloprerađivačkoj industriji Bosne i Hercegovine.

Köpruner je javnosti poznata po razvoju kompanije GS-TMT iz Travnika, koja ima snažne međunarodne poslovne veze, posebno s njemačkim tržištem. Također ima modernu fabriku u Prozoru-Rami.

Iako identitet stranog partnera koji namjerava preseliti proizvodnju u BiH zasad nije objavljen, činjenica da se u projekt uključila Köpruner ukazuje na povezanost planirane investicije s već razvijenim industrijskim poslovanjem u srednjoj Bosni. Tačna vlasnička i poslovna struktura buduće kompanije još nije poznata.

Više od 500 radnih mjesta već na čekanju

Problem s kojim se suočavaju investitori, prema tvrdnjama gradonačelnika Stjepana Duje, nije izolovan slučaj. On upozorava da Novi Travnik već godinama ne može realizirati niz planiranih ulaganja zbog ograničenja povezanih s odlukom visokog predstavnika o zabrani raspolaganja državnom imovinom.

Prema njegovim riječima, zbog ove situacije dosad nije realizirano više od 500 potencijalnih radnih mjesta, dok deset investicionih upita čeka rješavanje.

– Više od 500 radnih mjesta, deset upita investitora koji stoje u ladicama, a mi ništa od toga ne možemo realizirati. Ogorčeni smo jer razvoj poslovnih zona utiče na demografiju, prihode budžeta, a samim tim i na socijalna davanja – rekao je Dujo.

Dodao je da se lokalna administracija s ovim problemom suočava još od 2022. godine.

– Više puta smo pisali bivšem visokom predstavniku, kao i članovima PIC-a, a danas smo na neki način odbili investiciju vrijednu 30 miliona KM, koju bi u bilo kojoj državi objeručke prihvatili. Odbili smo je jer poštujemo nametnuti zakon – izjavio je gradonačelnik.

Traže rješenje za poslovne zone

Gradonačelnik smatra da je potrebno preciznije definisati primjenu ograničenja na različite kategorije zemljišta, posebno kada je riječ o gradskom građevinskom zemljištu namijenjenom privrednom razvoju.

– Potrebno je razdvojiti pitanja poput šuma i gradskog građevinskog zemljišta. Ne može se sve jednako tretirati – naglasio je Dujo.

Sličan stav iznijela je i Snježana Köpruner, koja smatra da bi postojeća ograničenja trebalo izmijeniti ili dodatno protumačiti kako bi se omogućila realizacija investicija.

– Visoki predstavnik trebao bi promijeniti ili preciznije protumačiti svoju odluku. Ovim se direktno utiče na razvoj Bosne i Hercegovine – poručila je Köpruner.

Zabrana raspolaganja državnom imovinom predstavlja složeno pravno pitanje, a njena primjena zavisi i od pravnog statusa konkretnih nekretnina. Iz dostupnih informacija nije moguće utvrditi sve pravne okolnosti koje sprečavaju realizaciju ove investicije na odabranoj lokaciji.

Investicija koja bi donijela novu proizvodnju i radna mjesta

Planirana investicija od 30 miliona KM posebno je značajna jer se ne radi samo o proširenju postojećih kapaciteta, već o mogućem preseljenju industrijske proizvodnje iz inostranstva u Bosnu i Hercegovinu.

Takvi projekti mogu donijeti nova radna mjesta, savremenu opremu, proizvodne tehnologije i dodatne poslovne prilike za domaće dobavljače. U ovom slučaju planirana je izgradnja dva proizvodna prostora ukupne površine oko 10.000 kvadratnih metara, uz zapošljavanje više od 100 radnika u dvije smjene.

Sudbina projekta ostaje neizvjesna, a iz Gradske uprave Novog Travnika upozoravaju da se slične prepreke odražavaju i na druge potencijalne investicije. Slučaj Novog Travnika tako pokazuje kako neriješena pitanja raspolaganja zemljištem, prema tvrdnjama lokalnih vlasti i investitora, mogu uticati na odluke kompanija o pokretanju proizvodnje i otvaranju radnih mjesta u Bosni i Hercegovini.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Stranci htjeli graditi fabriku vrijednu 30 miliona KM, iz bh. grada poručili: ‘Morali smo ih odbiti’ appeared first on Biznis Info.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma donijelo je 7. oktobra 2026. godine rješenje kojim je utvrđeno da za ovaj projekt nije potrebno provoditi punu procjenu uticaja na okoliš kroz izradu Studije uticaja na okoliš.

Odluka predstavlja značajan administrativni pomak za investiciju čija bi vrijednost, prema ranijim procjenama BiznisInfo.ba zasnovanim na uporedivim energetskim projektima, mogla dostići između 150 i 200 miliona eura, odnosno gotovo 400 miliona KM.

Planirano 17 ogromnih vjetroturbina

Kako je BiznisInfo.ba pisao još u maju ove godine, Vjetroelektrana Gradina planirana je na području Tomislavgrada, na prostoru Grabovičke visoravni i šireg područja Midena.

Prema projektnoj dokumentaciji, elektrana bi imala ukupnu instaliranu snagu do 100 megavata (MW), što bi je svrstalo među najveće vjetroelektrane u Bosni i Hercegovini. Projekt predviđa postavljanje ukupno 17 vjetroturbina.

Visina stubova vjetroturbina, zavisno od odabranog modela, iznosit će između 130 i 150 metara, dok bi promjer rotora mogao dostići čak 200 metara. Dužina lopatice bit će približno 100 metara.

Projekt uključuje i:

• novu trafostanicu TS 220/33 kV,
• više od 22 kilometra interne kablovske mreže,
• oko 28 kilometara pristupnih i servisnih puteva, uključujući postojeće i nove saobraćajnice.

Riječ je, dakle, o velikom infrastrukturnom zahvatu koji bi, osim proizvodnih postrojenja, podrazumijevao i izgradnju prateće infrastrukture na ovom području.

Iza projekta stoji grupacija Lager

Posebno je zanimljiva vlasnička struktura kompanije koja razvija ovaj projekt. Prema podacima iz poslovnih registara, vlasnik kompanije VE Gradina d.o.o. Tomislavgrad je C.E.M.P. d.o.o. iz Donjeg Stupnika u Hrvatskoj, dok je vlasnik hrvatske kompanije Lager d.o.o. iz Posušja.

Na taj način projekt je povezan s jednom od najvećih privatnih poslovnih grupacija u Bosni i Hercegovini, čiji je vlasnik Milenko Bašić.

Lager je poznat po poslovima u oblasti rudarstva, energetike, građevinske mehanizacije i obnovljivih izvora energije, a njegova grupacija već ima značajno iskustvo u razvoju energetskih projekata u Hrvatskoj i regionu. Bašić se ubraja među najuspješnije i najbogatije poduzetnike u Bosni i Hercegovini.

Ministarstvo donijelo važnu odluku

Novo rješenje Federalnog ministarstva okoliša i turizma dolazi nakon višemjesečne procedure u kojoj su razmatrani dokumentacija investitora, mišljenja nadležnih institucija i primjedbe zainteresovane javnosti.

Tokom postupka otvorena su brojna pitanja o mogućem uticaju vjetroelektrane na okoliš, posebno na ptice, šišmiše, prirodna staništa, vodne resurse i lokalno stanovništvo. Dio primjedbi odnosio se i na planirane pristupne ceste, buku, uticaj na krajolik i blizinu pojedinih naseljenih područja.

Ministarstvo je, nakon razmatranja dostavljene dokumentacije i primjedbi, zaključilo da za projekt nije potrebna izrada pune Studije uticaja na okoliš. Istovremeno su propisane brojne mjere zaštite okoliša koje investitor mora poštovati tokom pripreme, izgradnje i rada vjetroelektrane.

Među njima su mjere zaštite ptica i šišmiša, praćenje buke, zaštita voda i zemljišta te obaveze monitoringa tokom rada postrojenja. Važno je naglasiti da ovo rješenje ne predstavlja građevinsku dozvolu, ali investitoru omogućava nastavak procedura potrebnih za realizaciju projekta.

Projekt se priprema gotovo dvije decenije

Zanimljivo je da VE Gradina nije novi projekt. Njegovi počeci sežu još u 2008. godinu, kada je dodijeljena prvobitna koncesija za korištenje vjetropotencijala na ovom području.

U međuvremenu je projekt prolazio kroz različite administrativne i tehničke procedure, uključujući izmjene projektnih rješenja i pribavljanje mišljenja nadležnih institucija.

To znači da se jedna od potencijalno najvećih privatnih energetskih investicija u ovom dijelu Bosne i Hercegovine razvija već gotovo 18 godina. Novo rješenje predstavlja jedan od važnijih koraka u dosadašnjem procesu pripreme.

Jedna od najvećih vjetroelektrana u BiH

Ako bude realizovana u planiranom kapacitetu od 100 MW, VE Gradina bila bi veća od nekoliko već izgrađenih vjetroelektrana u Bosni i Hercegovini. Primjera radi, Vjetroelektrana Podveležje kod Mostara ima instaliranu snagu od 48 MW, dok Vjetroelektrana Ivovik ima kapacitet od oko 84 MW.

Realizacija Gradine dodatno bi učvrstila poziciju Tomislavgrada i šireg područja zapadne Hercegovine kao jednog od najvažnijih centara proizvodnje električne energije iz vjetra u zemlji. Za grupaciju Lager ovaj projekt predstavlja još jednu potencijalno veliku investiciju u obnovljive izvore energije.

Iako konačna vrijednost ulaganja i početak gradnje još nisu potvrđeni, najnovija odluka Federalnog ministarstva okoliša i turizma pokazuje da projekt nakon dugogodišnjih priprema nastavlja prolaziti kroz ključne administrativne procedure.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Energetski projekt od 400 miliona KM dobio zeleno svjetlo: Iza njega stoji jedan od najbogatijih ljudi u BiH appeared first on Biznis Info.

Kompanija je saopštila da je završila četvrtu fazu uzorkovanja tla, čime je napravljen još jedan korak prema određivanju lokacija na kojima bi mogla biti izvedena prva istražna bušenja.

Riječ je o projektu koji obuhvata približno 74 kvadratna kilometra istražnog područja, a koji je australijski investitor preuzeo ranije ove godine, piše BiznisInfo.ba.

Prikupljeno više od hiljadu uzoraka

Prema najnovijim podacima kompanije Regener8 Resources objavljenim na Australijskoj berzi, tokom četvrte faze istraživanja prikupljena su 593 uzorka tla na području Vagan. Time je ukupan broj prikupljenih uzoraka na istražnim područjima Dolovi i Vagan premašio hiljadu.

Cilj ovih aktivnosti je preciznije utvrđivanje područja na kojima postoji povećana koncentracija metala, odnosno izdvajanje lokacija koje imaju najveći potencijal za nastavak istraživanja.

Raniji rezultati ukazali su na postojanje tri geokemijske anomalije povezane sa srebrom, cinkom, olovom i antimonom. Ipak, ove anomalije zasad predstavljaju pokazatelje mogućeg rudnog potencijala, a ne potvrdu postojanja komercijalno isplativih nalazišta.

Pripremaju se lokacije za prva bušenja

Osim uzorkovanja tla, kompanija je završila i magnetometrijska istraživanja na lokalitetima Zanik i Gradina. Prikupljeni podaci trebali bi pomoći geolozima da bolje razumiju strukturu terena i odrede područja za naredne istražne aktivnosti.

Istovremeno se očekuju laboratorijski rezultati uzoraka prikupljenih tokom prethodnih faza istraživanja. U narednom periodu planirani su dodatno geološko kartiranje, uzorkovanje stijena i istražni rovovi, kako bi se preciznije odredile potencijalne lokacije za prva probna bušenja.

Početak bušenja još nije zvanično potvrđen, ali dosadašnje aktivnosti pokazuju da projekat postepeno prelazi iz faze širokih površinskih istraživanja prema detaljnijem ispitivanju najperspektivnijih područja.

Jedan od metala je antimon – bitan za vojnu industriju

Regener8 Resources je u junu 2026. godine završio preuzimanje domaće kompanije Orichalcum d.o.o., čime je stekao kontrolu nad projektom Srebrenica Sjever. Australijska kompanija područje smatra perspektivnim zbog geoloških karakteristika i ranijih pokazatelja prisustva različitih metala.

Posebnu pažnju privlači antimon, metal koji ima značajnu primjenu u industriji, uključujući proizvodnju određenih legura, elektronskih komponenti i proizvoda za odbrambeni sektor. Ranije procjene koje je objavio BiznisInfo.ba govore da BiH ima oko 200.000 tona rezervi ovog strateškog metala.

Zbog strateškog značaja pojedinih metala i nastojanja evropskih zemalja da osiguraju stabilnije lance snabdijevanja sirovinama, projekti istraživanja ovakvih nalazišta privlače sve veću pažnju međunarodnih investitora.

Veliki potencijal, ali nalazišta tek treba potvrditi

Projekat Srebrenica Sjever nalazi se u rudarski poznatom dijelu istočne Bosne, u blizini područja na kojima je eksploatacija metala prisutna već decenijama. Međutim, za sada nije moguće govoriti o količinama rude koje bi se mogle eksploatisati niti o eventualnoj vrijednosti budućeg nalazišta.

Za takve procjene potrebni su rezultati istražnih bušenja, detaljne geološke analize i procjene rudnih resursa. Najnoviji napredak zato je važan prvenstveno kao priprema za narednu etapu istraživanja, koja bi trebala pokazati postoji li na ovom području potencijal za razvoj budućeg rudarskog projekta.

Regener8 Resources nastavlja rad na terenu, a naredni laboratorijski rezultati i odluka o eventualnim istražnim bušenjima bit će ključni za daljnji razvoj projekta.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Australijanci u BiH tragaju za metalom važnim za vojnu industriju: Istražuju 74 kvadratna kilometra appeared first on Biznis Info.

Kako otkriva BiznisInfo.ba, iza ove kompanije, preko nekoliko povezanih društava u Srbiji i Velikoj Britaniji, stoji Borko Torbica, privrednik koji je poslovno povezan i s Eko toplanama Banja Luka, preduzećem koje osigurava centralno grijanje ovog grada.

Velika investicija na jugu Hercegovine

Planirana vjetroelektrana Tolanovo trebala bi biti izgrađena na planinskom području oko 25 kilometara južno od Nevesinja, na nadmorskoj visini između 930 i 1.150 metara.

Prema podacima iz javnog poziva, predviđena je instalirana snaga od 168 MW, dok se očekivana godišnja proizvodnja električne energije procjenjuje na oko 451,4 gigavatsata. Ukupna procijenjena vrijednost investicije iznosi 205 miliona KM.

Vlada Republike Srpske donijela je odluku o pokretanju postupka dodjele koncesije, nakon čega je Ministarstvo energetike i rudarstva raspisalo javni poziv za zainteresovane investitore.

Važno je naglasiti da koncesija još nije dodijeljena. Kompanija Adria Energy Wind, koja je podnijela inicijativu, ima pravo na bonus od deset posto bodova prilikom ocjenjivanja ponuda, ali se na javni poziv mogu prijaviti i drugi ponuđači koji ispunjavaju propisane uslove.

Ko stoji iza kompanije Adria Energy Wind?

Istraživanje BiznisInfo.ba pokazuje da vlasnička struktura investitora vodi preko Srbije do Velike Britanije. Prema dostupnim podacima poslovnih registara, vlasnik kompanije Adria Energy Wind iz Banje Luke je IEE CONSULT iz Novog Sada.

Vlasnik novosadske kompanije je britanska firma IEE Corporation Limited, registrovana u Londonu. U zvaničnom britanskom registru Companies House kao osoba sa značajnom kontrolom nad ovom kompanijom naveden je Borko Torbica, koji posjeduje najmanje 75 posto dionica i glasačkih prava. Torbica je ujedno i direktor britanske kompanije.

Na taj način poslovna struktura povezana s Torbicom stoji iza inicijative za realizaciju jednog od većih planiranih vjetroenergetskih projekata u Hercegovini.

Čovjek povezan s grijanjem Banje Luke

Borko Torbica poznat je u energetskom sektoru Bosne i Hercegovine, između ostalog, po angažmanu u kompaniji IEE Technology čiji je vlasnik upravo IEE Corporation Limited. Riječ je o kompaniji koja, zajedno s društvom IEE Energy Plus, drži 51 posto vlasničkog dijela Eko toplana Banja Luka.

Eko toplane su preduzeće koje osigurava daljinsko grijanje stanova, poslovnih prostora i drugih objekata u Banjoj Luci. Ovaj sistem funkcioniše kao javno-privatno partnerstvo, u kojem Grad Banja Luka ima 49 posto vlasništva, dok privatnom partneru pripada preostalih 51 posto.

Torbica je bio jedan od važnih ljudi u razvoju ovog energetskog projekta, a obavljao je i rukovodeće funkcije u Eko toplanama.

Iskustvo u velikim energetskim projektima

Osim poslovanja kroz IEE, Torbica je i potpredsjednik Uprave Elnos Grupe, poznate banjalučke grupacije koja realizuje elektroenergetske projekte u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.

Kompanije s kojima je povezan imaju iskustvo u energetskom inženjeringu, izgradnji i modernizaciji elektroenergetskih postrojenja te projektima obnovljivih izvora energije.

Ipak, Elnos Grupa nije navedena kao investitor vjetroelektrane Tolanovo. Inicijativu za dodjelu koncesije podnijela je zasebna kompanija Adria Energy Wind.

Šta slijedi?

Odluka o pokretanju postupka i raspisivanje javnog poziva predstavljaju početne korake prema mogućoj realizaciji projekta. Nakon prijema i ocjenjivanja ponuda trebalo bi biti poznato kojoj će kompaniji biti dodijeljena koncesija za izgradnju i korištenje vjetroelektrane.

Ukoliko projekt dobije potrebna odobrenja i bude realizovan, Tolanovo bi moglo postati jedan od značajnijih novih vjetroenergetskih kapaciteta u Hercegovini.

Za sada je izvjesno da je otvoren postupak za potencijalnu investiciju vrijednu 205 miliona KM, dok će konačan izbor koncesionara i daljnja realizacija zavisiti od rezultata javnog poziva i narednih administrativnih i investicijskih koraka.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Biznismen povezan s grijanjem Banje Luke sprema megainvesticiju od 205 miliona KM u Hercegovini appeared first on Biznis Info.

Riječ je o Porto Montenegru u Tivtu, jednom od najpoznatijih luksuznih turističkih i nekretninskih kompleksa na Jadranu, koji je nastao na prostoru nekadašnjeg vojnog brodogradilišta Arsenal.

Ekipa BiznisInfo.ba posjetila je Porto Montenegro. Imali smo priliku izbliza vidjeti kako danas izgleda ovaj kompleks, ali i tragove njegove vojne prošlosti koji su sačuvani među luksuznim sadržajima.

Priča o Porto Montenegru posebno je zanimljiva iz ekonomskog ugla. Nekadašnja državna vojna imovina prodata je prije dvije decenije za relativno mali iznos, nakon čega su uslijedila ulaganja vrijedna stotine miliona eura i potpuna transformacija jednog dijela crnogorske obale.

Od austrougarske vojne baze do jugoslavenskog industrijskog giganta

Historija ovog prostora počinje mnogo prije nastanka Porto Montenegra. Austro-Ugarska je još 1889. godine započela gradnju pomorskog Arsenala u Tivtu, želeći ojačati svoju vojnu prisutnost u Boki Kotorskoj.

Tivat je tada bio malo primorsko mjesto, čiji su se stanovnici uglavnom bavili poljoprivredom i ribarstvom. Izgradnja vojne baze i remontnih kapaciteta pokrenula je njegov industrijski i urbani razvoj.

Nakon Prvog svjetskog rata Arsenal je prešao u sastav mornarice Kraljevine SHS, a poslije Drugog svjetskog rata postao je važan dio jugoslavenske ratne mornarice. Od 1953. godine djelovao je pod imenom Mornaričko-tehnički remontni zavod “Sava Kovačević”.

U njegovim pogonima remontovani su vojni brodovi i podmornice, izrađivana različita oprema, a razvijani su i kapaciteti za gradnju manjih plovila. Arsenal je decenijama bio jedan od ključnih poslodavaca u Tivtu. Njegovi radnici činili su važan dio lokalne ekonomije, a industrija je oblikovala svakodnevni život grada.

Vojne podmornice danas su turistička atrakcija

Da Porto Montenegro nije potpuno izbrisao svoju prošlost, uvjerili smo se i tokom obilaska kompleksa. U neposrednoj blizini luksuzne marine nalazi se Muzej pomorskog naslijeđa (Naval Heritage Collection), posvećen historiji nekadašnjeg Arsenala i pomorskoj tradiciji Tivta.

Posebno su zanimljive dvije podmornice nekadašnje jugoslavenske ratne mornarice, koje su sačuvane kao muzejski eksponati. Riječ je o podmornicama “Heroj” P-821 i “Una” (P-912). Veća podmornica “Heroj” predstavlja jedan od značajnih primjera nekadašnje jugoslavenske vojne brodogradnje.

Muzej tako predstavlja svojevrsni podsjetnik da je Porto Montenegro izgrađen na temeljima nekadašnjeg industrijskog i vojnog kompleksa.

Vojna imovina prodata za 3,26 miliona eura

Prekretnica je nastupila 2006. godine, kada je Crna Gora odlučila prodati imovinu nekadašnjeg Arsenala i omogućiti njegovu prenamjenu. Glavni investitor bio je kanadski milijarder Peter Munk, koji je u Tivtu prepoznao potencijal za razvoj luksuzne marine i rezidencijalnog kompleksa.

Posebno je zanimljiva cijena po kojoj je imovina prodata. Kupoprodajna cijena nekadašnjeg Arsenala i Doma vojske iznosila je svega 3,26 miliona eura.

Međutim, to nije bio ukupan trošak preuzimanja. Investitor je imao i dodatne obaveze, uključujući oko 15 miliona eura za socijalni program radnika te pet miliona eura namijenjenih lokalnoj zajednici. Ukupna vrijednost transakcije i povezanih obaveza iznosila je približno 23 miliona eura.

Istovremeno je investitor dobio dugoročni zakup dijela obale i morskog akvatorija, što je omogućilo razvoj marine i pratećih sadržaja. Upravo ova transakcija predstavljala je početak jedne od najvećih transformacija nekadašnje vojne imovine u regionu.

Nakon zatvaranja Arsenala uslijedila je izgradnja potpuno novih sadržaja, a nekadašnje industrijsko zemljište postepeno je pretvarano u jednu od najprepoznatljivijih luksuznih lokacija na Jadranu.

Investicije koje su dostigle stotine miliona eura

Početna ulaganja bila su usmjerena na izgradnju marine, uređenje obale, infrastrukturu i prve stambene objekte. Uslijedili su luksuzni apartmanski kompleksi, hoteli, restorani, trgovine i drugi sadržaji namijenjeni vlasnicima jahti, turistima i kupcima nekretnina.

Prema podacima Vlade Crne Gore, investitor je do septembra 2013. godine već bio uložio oko 164 miliona eura, čime je premašio tadašnje ugovorene investicijske obaveze. U narednim godinama ulaganja su nastavljena, a Porto Montenegro se iz marine postepeno razvio u veliko rezidencijalno i turističko naselje.

Važna promjena dogodila se 2016. godine, kada je projekt preuzela Investment Corporation of Dubai (ICD), državna investicijska korporacija Dubaija. Time je Porto Montenegro dobio novog velikog međunarodnog investitora, koji je nastavio njegov razvoj. Finansijski detalji te akvizicije nisu javno objavljeni.

Danas je Porto Montenegro mnogo više od marine. Riječ je o kompleksu koji objedinjuje turizam, nekretnine, ugostiteljstvo, trgovinu i nautičke usluge, a njegov razvoj još nije završen.

Kvadrat stana košta i više od 10.000 eura

Koliko je ovaj prostor danas drugačiji u odnosu na vrijeme vojnog Arsenala, možda najbolje pokazuju cijene nekretnina. Prema podacima agencija za prodaju luksuznih nekretnina, cijene stanova u Porto Montenegru u 2026. godini često se kreću između 8.000 i 14.000 eura po kvadratnom metru, zavisno od lokacije, pogleda, opremljenosti i drugih karakteristika.

To znači da stan površine 100 kvadrata može koštati od 800.000 do 1,4 miliona eura. Cijene pojedinih luksuznih penthouse apartmana dosežu i nekoliko miliona eura. Riječ je o traženim, odnosno oglašenim cijenama, koje ne moraju biti jednake konačnim kupoprodajnim iznosima.

Kupci ovih nekretnina ne plaćaju samo stan ili pogled na more. Plaćaju i pristup luksuznoj marini, hotelima, restoranima, uslugama i međunarodnom okruženju koje je razvijano gotovo dvije decenije. Na taj način nekadašnje vojno-industrijsko zemljište postalo je jedna od najskupljih stambenih lokacija u cijelom regionu bivše Jugoslavije.

Koliko košta ručak u Porto Montenegru

Da luksuz u Porto Montenegru nije ograničen samo na jahte i nekretnine, uvjerili smo se i tokom obilaska restorana. U jednom restoranu specijaliziranom za japansku i tajlandsku kuhinju, miso supa košta 12 eura, Pad Thai s piletinom 28 eura, a s kozicama 32 eura. Za California sushi rolnice potrebno je izdvojiti 22 eura.

U drugom restoranu, kilogram tomahawk steaka košta 140 eura, dok luksuzna Wagyu varijanta doseže čak 230 eura po kilogramu. Naravno, riječ je o restoranima višeg cjenovnog razreda, ali njihove cijene dovoljno govore o tržištu i klijenteli kojoj je kompleks prvenstveno namijenjen.

Šta je Porto Montenegro donio Tivtu

Transformacija Arsenala nije donijela samo nove zgrade i luksuznu marinu. Ona je značajno promijenila ekonomsku strukturu Tivta. Grad koji se decenijama oslanjao na vojnu industriju danas je međunarodno prepoznat kao destinacija luksuznog turizma, nautičkih usluga i ulaganja u nekretnine.

Međutim, taj proces imao je i svoju drugu stranu. Gašenjem Arsenala nestala su tradicionalna industrijska radna mjesta, a nekadašnji radnici morali su tražiti zaposlenje u drugim djelatnostima ili napustiti tržište rada.

Nova ekonomija donijela je poslove u hotelijerstvu, ugostiteljstvu, trgovini, održavanju, građevinarstvu i upravljanju nekretninama, ali je riječ o sasvim drugačijoj strukturi zaposlenosti.

Razvoj luksuznih nekretnina istovremeno je povećao atraktivnost Tivta za međunarodne investitore, ali i otvorio pitanje dostupnosti stanovanja lokalnom stanovništvu, posebno u dijelovima grada u kojima cijene nekretnina sve više zavise od potražnje bogatih stranih kupaca.

Transformacija još nije završena

Iako Porto Montenegro danas djeluje kao zaokruženo luksuzno naselje, njegov razvoj se nastavlja. Pored već izgrađenih rezidencijalnih kompleksa i hotela, planirane su nove stambene, poslovne i turističke cjeline.

Među novijim sadržajima nalazi se hotel SIRO Boka Place, dok se kroz projekte poput Synchro Yards i novih rezidencijalnih objekata priprema daljnje širenje naselja. Porto Montenegro tako ostaje jedan od najvažnijih primjera dugoročnog razvoja luksuzne turističke i nekretninske infrastrukture u Crnoj Gori.

Od vojne industrije do luksuzne ekonomije

Priča o Porto Montenegru mnogo je više od priče o bogatim turistima, skupim jahtama i luksuznim stanovima. To je primjer kako jedan veliki vojno-industrijski kompleks, nakon prestanka prvobitne namjene, može dobiti potpuno novu ekonomsku funkciju.

U Tivtu je taj proces započeo prodajom imovine nekadašnjeg Arsenala, a nastavljen ulaganjima međunarodnih investitora koja su iz temelja promijenila izgled prostora i njegovu tržišnu vrijednost.

Istovremeno, iskustvo Tivta pokazuje da takve transformacije nisu jednostavne. One donose kapital, infrastrukturu i nove poslove, ali otvaraju i pitanja sudbine industrijskih radnika, javne imovine i dugoročnih interesa lokalne zajednice.

Dok danas luksuzne jahte pristaju uz obalu na kojoj su nekada remontovani ratni brodovi, izložene podmornice ostaju gotovo simboličan podsjetnik na razmjere promjene. Na istom mjestu, u razmaku od samo dvije decenije, jedan ekonomski svijet praktično je zamijenjen drugim.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Kako je nekadašnja jugoslovenska vojna baza postala jedna od najskupljih lokacija na Jadranu appeared first on Biznis Info.