Jedna od najenigmatičnijih knjiga na svijetu bit će reprodukovana u Španiji, a radi se o Vojničevom rukopisu, napisanom na srednjovjekovnom pergamentu na jeziku koji ni najveći kriptografi nikada nisu uspjeli da dešifruju.
Na stotine istraživača proveli su živote pokušavajući da protumače tu misterioznu knjigu sa stranicama ispisanim elegantnim rukopisom, s ilustracijama čudnih biljaka i crtežima golih žena.
Djelo načeto vremenom izlazi tek rijetko iz sefa biblioteke Beinecke univerziteta Jejl u SAD-u.
Mala izdavačka kuća sa sjedištem na sjeveru Španije, Siloe, konačno je nakon desetogodišnjeg napora dobila dopuštenje za reprodukciju i štampanje u gotovo hiljadu primjeraka, na veliko veselje direktora izdavačke kuće.
– Dodirnuti Voynicha je stvarno nešto posebno – rekao je Huan Hose Garcia na zadnjem spratu muzeja knjiga gdje je sjedište izdavačke kuće, nekoliko ulica od čuvene gotičke katedrale u Burgosu, na sjeveru Španije.
Specijalizovan u objavljivanju faksimila, vrlo vjernih reprodukcija starih rukopisa, Siloe je kupio prava reprodukcije za nepoznat iznos kako bi objavio 898 replika.
Namjerava izdati toliko vjerne faksimile manuskripta Vojnič, da će se vidjeti mrlje, rupe i poderotine koje je doživio stari pergament.
Siloe namjerava da proda svaku reprodukciju za sedam do osam hiljada eura i tvrdi da je gotovo 300 kupaca već rezervisalo primjerak.
Rejmond Klemens, konzervator biblioteke Beinecke, objašnjava da je Jejl odlučio da prepusti prava na reprodukciju djela “jer ga je jako velik broj osoba želio konsulovati”.
“Ako dopustimo da se manuskriptom rukuje toliko često, to će ga uništiti”, naveo je on.
Brojne su teorije o tajanstvenom autoru tog rukopisa čije ime potiče od osobe koja ga je otkrila, poljskog staretinara Vilfrida Vojnika, oko 1912. u Italiji.
Kad je rukopis podvrgnut datiranju 2009. otkriveno je da je nastao između 1404. i 1438. godine.
Beinecke svakog mjeseca prima hiljade mejlova osoba koje misle da su otkrile misteriju “koda” korišćenja pri pisanju djela.
Siloe namjerava da utroši 18 mjeseci za proizvodnju prvog faksimila rukopisa od 200 stranica, jedva nešto većeg od džepne knjige.
(Telegraf/Hina)
