Kompanija Mtel Banjaluka, u većinskom vlasništvu Telekoma Srbije, kupila je posljednjih mjeseci dva od tri najveća konkurenta na tržištu Republike Srpske.
Mtel je preuzeo firme Telrad net Bijeljina i Blicnet Banjaluka, čime je skoro ostao bez konkurencije u Republici Srpskoj kada je riječ o uslugama mobilne i fiksne telefonije, odnosno pružanja usluga interneta i televizijskih kanala.
Mtel je odranije vlasnik sarajevskog Logosofta.
Generalni direktor RAK-a Predrag Kovač kazao je na jednoj press konferenciji prije nekoliko dana da je Mtel pokušao preuzeti i trećeg značajnijeg konkurenta u RS, firmu Elta Kabel sa sjedištem u Doboju, ali da je taj zahtjev odbilo Konkurencijsko vrijeće BiH.
Podsjetimo da je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić ove sedmice najavio da će od Konukurencijskog vijeća tražiti obrazloženje “dosadašnjih i planiranih budućih procesa”, kada je riječ o Mtelovim akvizicijama u BiH.
S obzirom da će ovo vjerovatno biti vruća tema i u narednom periodu, BiznisInfo donosi pojašnjenje kako je Mtelu dopuštena ova koncentracija moći i na čemu će se zasnivati kritike (dijela) Vijeća ministara koje će biti upućene Konkurencijskom vijeću.
Ključna su dva termina iz zakona o konkurenciji. Prvi od njih je “dominantni položaj”.
Kompanija ima dominantni položaj kada, zbog svoje snage, pojednostavljeno rečeno, može sama određivati uslove tržišta i ponašati se kako želi, odnosno kada ima slabu konkurenciju ili je nema uopšte.
Prema zakonu, privredni subjekt ima dominantan položaj “ako na relevantnom tržištu ima udio veći od 40%”. U slučaju da neka kompanija ima, ili akvizicijom može dospjeti u dominantni položaj, Konkurencijsko vijeće može zabraniti preuzimanje.
Tu dolazimo do drugog ključnog pojma a to je – “relevantno tržište”, što je praktično geografski prostor na kojem se gleda da li neka kompanija ima dominantan položaj.
Pojam relevantno tržište u samom zakonu nije precizno definisan, i njega Konkurencijsko vijeće određuje pojedinačno za svaku prijavu. To tržište može biti cijela BiH ili neki njen dio, ili pak širi prostor koji bi premašivao granice naše zemlje.
Definisanje relevantnog tržišta ključno je za odobrenje neke akvizicije.
Naprimjer, neka kompanija može ostvariti dominantan položaj u nekom dijelu BiH, naprimjer u Republici Srpskoj, nekom kantonu u FBiH ili u nekim opštinama. No, ako se kao relevantno tržište uzme teritorija BiH, onda akvizicija može biti odobrena jer firma nema 40 posto na teritoriji cijele države.
Upravo to je ono što se desilo u slučaju Mtela, na čemu su se zasnivale pojedine pritužbe tokom žalbenog procesa i o čemu će se tražiti detaljnije objašnjenje.
Naime, u slučajevima Mtelovog preuzimanja Telrad neta i Blicneta Konkurencijsko vijeće je kao relevantno tržište odredilo cijelu BiH.
S obzirom da Mtel, Telrad net i Blicnet zajedno nemaju 40 posto udjela u cijeloj državi (zbog igrača kao što su BH Telecom, HT Eronet i Telemach), nije bilo prepreka da se ovi sporazumi odobre.
- Konkurencijsko vijeće se vodilo činjenicom da su Blicnet i Telrad registrovani za obavljanje djelatnosti na prostoru cijele BiH.
- Osim toga, svi relevantni podaci o broju korisnika, tržišnom udjelu itd, objavljuju se na državnom nivou.
- Konkurencijsko vijeće uzelo je u obzir i praksu Evropske komisije itd.
S druge strane, kritičari sporazuma ukazuju na činjenicu da su aktivnosti ovih kompanija praktično skoncentrisane na neke dijelove BiH, uglavnom u RS.
Drugim riječima, postoji mišljenje da je Mtel ovim osigurao dominantan položaj u Republici Srpskoj ili u nekim regijama. No, to je nemoguće dokazati jer je, kako smo rekli, za relevantno tržište proglašena cijela BiH, a uz to se i relevantne statistike objavljuju na državnom nivou.
Da je riječ o nekoj drugoj oblasti, vjerovatno niko ne bi postavljao pitanje o ovome. No, jasno je da ova priča ima političku pozadinu.
Telekomunikacije i mediji su osjetljiva oblast jer onaj ko ih kontroliše stiče i političku moć, a ovo je specifičan slučaj jer je većinski vlasnik Mtela Telekom Srbije, čiji je, pak, većinski vlasnik država Srbija.