Ako pitate bilo kojeg profesionalnog govornika čemu ga je iskustvo naučilo, većina će vam odgovoriti – „da imam upečatljiv početak, koji će istog trenutka zaokupiti pažnju publike.“
Kako biste i vi u tome uspjeli, osmislite unaprijed, gotovo od riječi do riječi, početak govora. Skoro svaki uspješan govornik planira unaprijed.
Riječ uvod – „introduction“ – potiče od dvije latinske reči – „intro“ što znači unutra i „ducere“ – što znači voditi, tako da bi uvod trebalo da nas uvede u temu dovoljno da poželimo da čujemo govornika kako je predstavlja.
Drugim riječima, uvod bi trebalo publici da „proda“ temu.
Jedna od najvećih grešaka jeste kada početnici svoje govore započnu izvinjenjima: „Ja nisam govornik… Nisam pripremljen… Nemam ništa da kažem… Iako nisam navikao da nastupam u javnosti…“
Ako se niste pripremili, neki od nas će to primijetiti i sami. Drugi pak neće. Zašto onda usmjeravati pažnju na to? Zašto vrijeđate svoju publiku time što ukazujete da je ne smatrate dovoljno vrijednom da biste se pripremili i da treba da se zadovolje bilo čime što imate da im kažete? Publika ne želi da sluša vaša izvinjenja. Došli su da biste ih informisali i zainteresovali. Zainteresovali, upamtite to.
Kako da probudimo radoznalost naše publike? Postoje razni maštoviti načini. U zavisnosti od konteksta treba pronaći mjeru u neobičnosti početka. Ovom prilikom preporučujemo vam tri najefikasnija načina, koja se mogu primijeniti u svim situacijama:
Počnite konkretnom pričom ili primjerom,
Postavite pitanje,
Započnite upečatljivim citatom ili nekom šokantnom činjenicom.
Kuhar i aktivista Džejmi Oliver ovako je počeo svoje izlaganje na TED-u prilikom dodjele godišnje nagrade: „Nažalost, u sljedećih 18 minuta četiri Amerikanca, koji su trenutno živi, biće mrtvi… zbog hrane koju jedu“
Obratite pažnju na još jednu stvar – koliko traje uvod vašeg izlaganja. Stiven Lukas, autor udžbenika „Umijeće javnog govora“, kaže da bi uvod trebalo da čini 10-15 odsto cijelog izlaganja.
Izvor: Ekonomski.net
