Naš najbolji teniser Damir Džumhur trenutno se nalazi u Umagu na turniru iz serije ATP 250. U prvom kolu bio je bolji od 5. nosioca turnira Španjolca Nicolasa Almagra rezultatom 6:2, 5:7, 7:5. U intervjuu za naš portal govori o pripremama za Olimpijske igre, igri sa najboljim teniserima svijeta, predstavljanju BiH i svojim ambicijama da uđe među prvih 10 tenisera svijeta. Otvoreno komentariše situaciju u sportu u BiH i nedostatak podrške vrhunskim sportistima koji se u ostatku svijeta podrazumijeva.
Prije nekoliko dana uspješno ste završili nastup u drugom kolu druge euro-afričke grupe Davis Cupa protiv Turske. Šta očekujete u trećem kolu?
U trećem kolu očekuje nas meč protiv Litvanije koji su bez najboljeg igrača, Berankisa, ubjedljivo dobili singl mečeve u drugom kolu protiv Južne Afrikea. Bit će neizvjesno i teško. Oni su u prednosti jer su domaćini i imaju izbor podloge. To će biti tvrda i brza podloga koju oni preferiraju i najviše vole na njoj da igraju. Dat ćemo sve od sebe da u gostima ostvarimo veliku pobjedu i ulazak u I skupinu.
U proteklih nekoliko mjeseci doživjeli ste i neke od najznačajnijih trenutaka u karijeri. Kakav je osjećaj nakon mečeva protiv najboljih tenisera svijeta igrati sa manje poznatim igračima i na manje poznatim turnirima? Mogu li takvi mečevi izazvati u vama adrenalin nakon pobjede nad Nadalom ili odličnog meča protiv Raonića kada ste bili na korak do pobjede?
U fantastičnom meču došao do pobjede protiv velikog Rafaela Nadala
Ovu godinu sam se opredijelio da igram na ATP turnirima najvišeg ranga što podrazumijeva i susret na terenu sa najboljim igračima. Imao sam priliku da igram sa Federerom, Nadalom, Berdychom, Raonićem, Fererom, Tiemom, igračima koji su Top 10. Igrati s njima je nešto posebno jer po pravilu sa takvim igračima igrate na centralnim, najvećim terenima. Trema je prisutna i zbog broja gledalaca koji vas promatraju. Jednostavno, treba se na sve to navići i pokušati ostati glavom u igri kako biste odigrali svoj najbolji tenis. Nastojim da me adrenalin drži sto duže. Međutim, nekada naprosto niste u situaciji da sve iskontrolišete. Zato je neophodan tim ljudi koji će mi pomoći u brzom oporavku, kako fizički tako i mentalno. Na žalost, još uvijek nisam u prilici da to sve osiguram. Svakako da je osjećaj igrati na turnirima nižeg ranga poslije Grand Slama, ili turnira iz Masters serije takav da se prilagođavaš na uslove i da daš sve od sebe da to ne utiče na igru.
Igrate i sarađujete sa sportistima iz cijelog svijeta. Koliko oni znaju o BiH?
Mnogi od mojih sugovornika nisu nikada ni čuli za BiH, a da ne govorim o tome da znaju gdje se nalazi. Pokušavam da im objasnim da smo susjedi sa Srbijom i Hrvatskom, državama koje su promociju stekle zahvaljujući rezultatima sportista. No, moji rezultati u tenisu zasigurno da zainteresiraju moje protivnike, a i moje simpatizere da nesto pročitaju i saznaju odakle dolazim.
Zahvaljujući vama, po prvi put u istoriji BiH je imala igrača koji je pobjeđivao na velikim turnirima i čiji se meč sa uzbuđenjem pratio u svijetu. Koliko to znači za predstavljanje jedne zemlje u svijetu?
Neosporno je da svako veliko takmičenje prati i velika gledanost. Mi sportisti smo najbolji PREZENTATORI i promotori BiH. Uspješnost jedne države gleda se i po uspješnosti sporta i sportista. Ove godine BiH je promovirana na najbolji način. Uspjeh juniora u košarci, odlazak do sada najbrojnije ekipe na OI u Rio, uspjeh Amela Tuke u atletici, moji rezultati u tenisu… sve to ne može ostati nezapaženo u svijetu sporta.
Sportisti najbolji promoteri svojih zemalja u svijetu
Bićete i prvi bh. teniser koji je plasmanom izborio nastup na olimpijskim igrama. Kako se pripremate za nastup u Rio de Janeiru i da li je Olimpijada za Vas nešto posebno?
2004. godine Mervana Jugić Salkić je bila učesnik OI u Atini sa pozivnicom. Ja ću biti prvi bh. teniser koji je plasmanom izborio mjesto na OI. Pripreme za Rio su krenule, nekako, istovremeno sa pripremama za II kolo Davis Cupa. Nakon Wimbledona uzeo sam nekoliko dana odmora a onda krenuo sa pripremama – kondicijom, pa tenisom. Do odlaska u Rio odigrao sam dva meča za reprezentaciju, oba dobio. Nakon Umaga, imam još jednu sedmicu i 31. jula slijedi odlazak za Rio. Učešće na olimpijskim igrama je san svakog sportiste i želja je da bar jednom u karijeri nastupi na OI. Ja sam imao priliku kao junior, 2010. godine, da igram OI mladih u Singapuru i da donesem brončanu medalju, no nadam se da tu priča neće biti završena.
Ranije ste izjavljivali da ste odbili državljanstvo Hrvatske želeći igrati za svoju zemlju. Bh. građanima ste već sada dali dosta razloga za radost, jeste li zadovoljni koliko je BiH dala vama, mislim ovdje na podršku javnosti ali i podršku institucija vlasti te privatnog sektora, odnosno kompanija koje svugdje u svijetu podržavaju rad talentovanih sportista?
Tačno je da sam imao poziv da nastupam za Hrvatsku. To je bilo prije 11 godina. Roditelji su smatrali da sam suviše mlad da bih se odvojio od porodice bez obzira na sve druge povoljnosti koje bih dobio u potpori za trenažni proces i putovanja. Nastavio sam da radim sa ocem Nerfidom. Moja porodica i ja smo zadovoljni onim sto sam učinio u profesionalnom tenisu. Trenutno se nalazim na 80-tom mjestu ATP rang liste najboljih tenisera svijeta. No, moji ciljevi su viši. Svakim danom radim na sebi da bi došao do ostvarenja svog cilja, a to je da se nađem u Top 10 igrača na svijetu. Za to treba puno rada, odricanja i aganžman stručnog tima koji će mi davati potporu.
Drago mi je da mogu pružiti radost bh. građanima dobrim rezultatima i pobjedama. Takođe mi je drago da kroz druženja sa najmlađim uzrastom u organizaciji Centra za razvoj omladinskog aktivizma mogu djeci prenijeti svoja iskustva iz sporta. Rado učestvujem i u humanitarnim akcijama: nakon poplava 2014.godine pomogao sam mještanima Topčić polja, učestvujem u donaciji za banku koštane srži i donaciji za obnovu izgorjelog dijela bolnice u Bihaću… Ovo radim srcem jer volim da se družim i da pomognem koliko mogu. Podrška svakog pojedinca građanima BiH, sportiste ili medija je podrška humanosti, čovječnosti. Zato bih rekao da BiH kao država puno više duguje svima.
Uvijek spreman na druženje sa najmlađima
Smeta li vam mentalitet bh. navijača koji hvale i svojataju sportiste kada pobjeđuju ali su nakon prvog poraza spremni da ih kritikuju i omalovaže sve što su dotad postigli? Sudeći po društvenim mrežama i portalima, ni vi niste ovoga pošteđeni. Čitate li uopšte takve stvari i utiče li to na Vas?
U svakom slučaju da mi smeta. Pokušavam da se udaljim od toga, da ne čitam komentare. U zadnje vrijeme u tome uspijevam.
BiH je siromašna zemlja. Nesumnjivo, talenata imamo i kada bi uslovi bili bolji imali bismo i više sportskih uspjeha. Sa druge strane, ukoliko se mladi sportisti odluče igrati za neku drugu zemlju ili te bolje uslove potražiti izvan BiH, na meti su kritika. I vi ste se suočili sa različitim mišljenjima nakon što su mediji prenijeli da sve više vremena provodite u Beogradu. Šta mladi sportisti koji vjeruju u sebe mogu da urade kako njihov talenat ne bi ostao neiskorišten?
Mislim da BiH nije toliko siromašna koliko je raspodjela novca i resursa neadekvatna. Prije bih rekao da je u segmentu koji reguliše sport neuređena. Smatram da mali broj građana ima negativan stav naspram sportista koji, da bi mogli ostvariti svoje ciljeve odluče da igraju za drugu državu ili nađu mjesto, grad koji im može pružiti bolje uslove za rad. Po tome bi i Džeko i Pjanić i Tuka ili bilo koji sportista koji igra ili radi pripreme van BiH radi postizanja boljih rezultata bili pod udarom bh. javnosti.
Moja trenutna baza gdje se nakon turnira vraćam jeste Beograd jer tu imam kvalitetnije uslove za rad i zato što je Beograd destinacija sa jeftinim avio letovima prema svim dijelovima svijeta.Taj pritisak rade pojedinci da destabiliziraju sport i uspješne sportiste u BiH. Neka se oni upitaju kakav je njihov doprinos BiH.
Mladi talentovani sportisti, da njihov talenat ne bi ostao neiskorišten, moraju da vjeruju u sebe, da se mnogo toga odreknu u svom djetinjstvu, dobu adolescencije, da imaju podršku roditelja i osobu, trenera koja će ih izvesti na pravi put. Suočit će se sa mnogim preprekama, zamkama da bi došli do postavljenog cilja. Nakon talenta, upornost i rad su formula uspjeha.
Osim porodice i najbližih koji su uvijek bili uz Vas, ko Vam je još bio podrška i od početka vjerovao u Vas?
Iskreno da kažem, osim roditelja i brata, malo je bilo istinskih, pravih prijatelja koji su vjerovali u mene i moga oca, trenera Nerfida. Institucionalne podrške je bilo na način da ste se sami morali dokazivati rezultatima i tražiti ono što je u drugim državama uređeno a to je da ukoliko si vrhunski sportista država, odnosno nacionalni savez preuzima brigu o tebi. Zadnjih par godina BH Telecom je jedini koji podržava, ne samo mene, već i ostale uspješne sportove i sportiste. Smatram da u BiH ima još uspješnih kompanija koje mogu da daju podršku, ne samo razvoju sporta nego i učestvovanju u kampanjama stvaranja vrhunskih sportista sa kojima bi mogli da rade promociju sebe i promociju BiH.
Niste zanemarili obrazovanje. Jeste li još uvijek student FPN-a u Sarajevu?
Obrazovanje nisam zanemario. Student sam druge godine na FPN-a u Sarajevu i kada bi bilo više razumijevanja profesora za usuglašavanje termina ispita sa terminima turnira, to bi mi dalo motiv više da studije završim što prije.
Cilj: Ulazak u Top 10
Bojana Šutvić
