Udruženje tekstila, obuće i kože Federacije Bosne i Hercegovine (UTOK) usvojilo je na današnjoj sjednici Skupštine u Zenici izvještaj o radu u proteklom periodu, a dosadašnji predsjednik Upravnog odbora Đemal Memagić iz Olova izabran je za predsjednika i za naredne dvije godine.
Skupština je za zamjenike predsjednika devetočlanog UO izabrala Sulejmana Hrvića i Behriju Huseinbegović. Memagić je u svom izlaganju istakao kako 60-ak članica tog udruženja upošljavaju više od 20.000 radnika.
– Borili smo se za svoj status i mislim da smo se dosta ozbiljno prezentovali te napravili neke stvari koje su definitivno poboljšale uslove rada, doprinose na plaće. Dobili smo povlaštenu stopu doprinosa, što nas oslobađa nekih drugih stvari pa možemo isplaćivati i veće plaće radnicima – istakao je Memagić, koji je vlasnik kompanije “Alma – Ras” d.o.o. te načelnik Općine Olovo.
Naglašava kako su svi svjesni da “više nema plaća od 500-600 KM” te da se trenutno plaće u ovim branšama kreću između 750 i 850 KM, a cilj je da budu između 1.000 i 1.100 KM.
Đemal Memagić
– Moramo biti svjesni da će biti manje dobiti firmama, a da zadržimo radnike. Nema više stare priče i neprijavljenih radnika. Mislim da je ovo dobro što se desilo te da shvatimo da svako treba da jede hljeba i da odgaja svoju djecu. Sada je svaka plaća mala i treba povećavati koliko se može – podvukao je Memagić.
Problem im, dodaje, predstavlja školski sistem koji ne obrazuje dovoljno kvalitetan kadar za proizvodni sektor.
– Mi to sve moramo prekvalifikovati pa to nikada nije sigurna radna snaga. Niste sigurni da neće tražiti svoje zaposljenje za koje su školovani. Tako da su to problemi, ali ima još radne snage. Borimo se na svoj način – kazao je Memagić, javio je RTV TK.
Član Upravnog odbora UTOK-a FBiH i predstavnik kompanije “SinCroEr” d.o.o. iz Čapljine Ernest Brajković također je potencirao problem kvalitetne radne snage te obrazovnog sistema koji ne prati potrebe poslodavaca, ali i nemaju podršku države.Realni sektor, naglašava, traži škole koje bi učili đake i njihove buduće radnike po principima kako to oni žele, a ne kako su to škole do sada radile.
– Nijedan obučeni kadar koji je došao iz škole nije spreman za posao i moramo raditi dodatnu prekvalifikaciju da bi mogao kod nas raditi. Znači, potreban nam je dualni sistem obrazovanja i da bi dijete išlo dva dana u sedmici na praksu kod nas te da bi kroz srednje obrazovanje steklo iskustvo i onda išlo dalje – kaže Brajković.
Podršku u procesu prekvalifikacije radnika, dodaje, dobili su od UNDP-a, ali ne i od države, koja nema sluha za njihove potrebe.
