Mate Rimac je vlasnik i osnivač kompanije “Rimac automobili”. Njegova firma “Rimac grupa” većinski je vlasnik “Bugatija”, sa 55 posto udjela u firmi. Ima 2.000 zaposlenih, fabrike za proizvodnju u četiri zemlje i vrijednost njegove kompanije je u 2022. procijenjena na 2,2 milijarde eura.
On je za RTS dao opsežan intervju u kojem je, između ostalog, dosta govorio o svom rodnom Livnu u BiH, te aktivnostima kojima pokušava potaknuti razvoj ovog kraja i zaustaviti odlazak mladih.
– Ne znam zašto, rođen sam tu u Livnu, a ono je jako rasuto po selima. Jako malo ljudi je baš iz grada, nego uvijek je ono: „Iz kojeg si sela?“. Moje selo Lištani, to jest, selo mog oca je 25 kilometara od Livna. Kad sam rođen, tamo je bio makadam. Nije bilo ni prave ceste. I, rijetko su bili automobili, a moja obitelj nema ništa s autima. Ali, moji roditelji govore da, čim sam se rodio, kao beba sam htio sam u automobil i sve oko auta – ispričao je.
Čim je počeo hodati, pričati, sve se vrtjelo uvijek oko auta.
– Kad sam došao u Njemačku, u Frankfurtu odjednom put, toliko auta i novih i lijepih. Bio sam oduševljen. Kasnije, kroz život, svaku trku Formule 1 sam pratio u Njemačkoj. Gledao sam sve te magazine na televiziji. Oni su imali baš dobre TV programe sa automobilima. Bio sam veliki fan BMW-a. Nisam mogao ni zamisliti da ću jednog dana možda biti inženjer tamo. To mi je bio san – priča Mate.
Inače, u Livnu je sa svojim prijateljem osnovao organizaciju Linovate, kako bi pomogao ljudima iz svog rodnog mjesta da lakše započnu neki posao i da ostanu.
– Spokojno se osjećam tu, tako mi je lijepo. Iako, naravno, mi tu koji dođemo sa strane vidimo ovo područje kada je najživlje, kada svi dođu sa svih krajeva svijeta, jer kada nije to doba, ovdje je mrtvo, nažalost. Kada vidim neke stare snimke, ne možeš vjerovati koliko je to bilo živo i kada čujem priče roditelja i starijih ljudi. I, nažalost, potpuno se okrenulo kao mnoga mjesta u bivšoj Jugoslaviji nakon rata – kaže Mate.
Kako kaže, do sada je u Linovate, odnosno Livno, još preciznije – u ljude koji žele da ostanu i počnu neki posao, uložio 2,5 miliona eura.
Cilj je da se ljudi vrate, da ljudi dođu tu otvarati svoje poslove, da dijaspora ima razloga vratiti se i da bude opet živo i da se razvija, jer šteta bi bilo da na kraju potpuno umre grad, a svakim danom sve više umire, objašnjava Mate ističući da je htio da dâ svoj doprinos bez ambicije da promijeni cijeli grad ili put kojim je krenuo.
Naglašava da nema beskonačna sredstva i beskonačno kontakata na raspolaganju da bi napravio ogroman skok, ali da je, bez obzira na to u kom smjeru da ode sve za 20-30 godina, morao makar da proba.
