U uvali Sepen na otoku Krku započeli su istražni radovi podmorskog tla u sklopu projekta prihvatnog LNG terminala, potvrđeno je iz firme LNG Hrvatska.
Istražne radove koji će potrajati do 25. septembra ove godine provodi firma Geokon, a uključuju niz bušenja morskog dna i geoloških ispitivanja podmorskog tla na kojemu bi trebalo biti izgrađeno pristanište za takozvani plutajući LNG terminal, piše hrvatski Novi list.
Direktor LNG Hrvatska Goran Frančić ističe kako je dio istraživanja već obavljen, no kako se u međuvremenu, odlukom Vlade, s koncepta kopnenog terminala prešlo na plutajući, potrebna su nova istraživanja.
– Dosad provedena istraživanja nedostatna su za ovu vrstu terminala, stoga smo morali pokrenuti dodatna ispitivanja, na dijelu podmorja gdje će se graditi privezište za plutajući terminal, kazao je Frančić.
Rezultati ovog istraživanja bit će interpretirani do konca septembra, kada se očekuje i raspisivanje prvog kruga tendera za projektiranje pristaništa, i nabavku FSRU broda, odnosno plutajućeg terminala, kapaciteta oko dvije i pol milijarde kubnih metara prirodnog plina godišnje.
Evropska unija dala novac
Nakon toga, kada budu poznati svi troškovi, LNG Hrvatska od Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) može zatražiti izračun tarifa, odnosno cijene plina iz budućeg terminala. O tome će uveliko ovisiti i drugi krug tendera, koji je obvezujući, za razliku od prvog, i u kojem će se ponuđači nadmetati za izgradnju pristaništa i kupoprodaju FSRU broda.
LNG Hrvatska je u pomalo specifičnoj situaciji, jer Evropska komisija odobrila je 103 miliona eura za projekt LNG terminala na Krku, od ukupno 360, kolika je procijenjena vrijednost cijelog projekta, ali uz uvjet da LNG Hrvatska ima FSRU brod u svom vlasništvu.
Većina takvih brodova u svijetu u vlasništvu je specijaliziranih brodarskih kompanija, koje ih obično daju u dugoročni najam, te osiguravaju stručno osposobljenu posadu i općenito vode management broda.
U slučaju LNG Hrvatska takvo rješenje neće biti moguće, već će firma morati ili kupiti jedan od postojećih brodova na tržištu, pod uvjetom da ijedan bude na prodaju u tom trenutku, ili pak ugovoriti gradnju novog u nekim od brodogradilišta specijaliziranih za gradnju te vrste brodova.
Kod eventualne nabavke »polovnog« broda, stvar se dodatno komplicira, jer brod mora biti zadovoljiti i sve kriterije Evropske komisije, kako bi LNG Hrvatska doista i dobio evropska sredstva.
Političko pitanje
Bez tih 103 miliona eura, projekt bi sasvim sigurno pao u vodu, a s obzirom na trenutno stanje na tržištu plina, posebno u Europi, gdje cijene stagniraju na relativno niskom niovou, plin iz LNG terminala cijenom teško može konkurirati plinu iz cjevovoda, no s druge strane gradnja takvih terminala uvijek je i političko pitanje, u ovom slučaju odnosa s SAD-om, koji u Evropu želi izvoziti svoj plin i time smanjiti ruski uticaj.
U svakom slučaju, prođu li sve pripreme i tenderi glatko, izdavanje građevinske dozvole za projekt LNG terminala na Krku očekuje se u maju iduće godine, nakon čega praktički odmah može započeti gradnja.
Iz firme LNG Hrvatska u više se navrata do sad kao mogući rok za početak rada terminala navodio kraj 2019. godine, što ipak zvuči nerealno, s obzirom da se još ne zna ni hoće li se graditi novi FSRU brod ili kupovati postojeći, kao i da će u najboljem slučaju izgradnja pristaništa i prateće infrastrukture započeti tek polovicom iduće godine.
No ni to nisu najveće zapreke, jer prije svega treba osigurati tržište za plasman plina koji će se uvoziti putem terminala na Krku, s obzirom da domaća potrošnja nije ni približno dovoljna da bi terminal bio isplativ.
(Novi list / BiznisInfo)
