Međunarodni dan žena se proslavlja i kao dio borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost među spolovima. Za ravnopravnost borba još traje. Brojni su stereotipi o poslovima koji se isključivo kategoriziraju kao muški.
Žene koje se u takvim poslovima rado pronađu, upravo zbog predrasuda bivaju izložene težem profesionalnom putu. Međutim, kako to inače i biva sa ženama, hrabre i odvažne – ne dopuštaju da ih predrasude sputavaju.
Svjedoči o tome i priča o jednoj Bišćanki koja je majka, supruga, knjigovođa, ali i automehaničarka.
Povodom Međunarodnog dana žena – cvijeće. Ostatak godine borba. Većina žena svoj dan proslavlja radom, baš kao i Bišćanka Dilajla Rekić.
Radni dan počinje u kancelariji iz koje prelazi u automehaničarsku radionu. Kroz njene ruke dnevno prođe na stotine papira i više desetina automobila.
– Bila sam tu da vodim papire i ostale stvari u kancelariji, fakture… Međutim, problem je bio s radnicima, manjak. Razgovarala sam sa suprugom, nisam mogla gledati da on sam radi, da se pati. Bila sam mu moralna podrška, ali sad sam kao snaga kod njega – priča Dilajla.
Snage možda i ponestane, kažu, ali volje i ljubavi nikad. Bez posustajanja rade rame uz rame i tako uzdržavaju četveročlanu porodicu. Motiviše ih ljubav prema poslu, ali najviše ona uzajamna koju ne skrivaju.
– Četiri godine imamo firmu, zajedno radimo. Ona je za mene nešto posebno, nije samo danas nešto osmi mart pa cvijeće… Iz dana u dan ona je moje sve – poručuje Jasmin Rekić.
Nakon što završi pranje auta, vraća se u radionicu, i tako osam sati dnevno. Mušterije izlaze zadovoljne a kada dolaze, kaže Dilajla, najviše traže nju, na što je i ponosna jer u svojoj branši ima malo radnih kolegica.
– Posao je pošten i častan. Mene nije sramota raditi ništa – ni praona ni autoservis.
Revolucija koja je iznjedrila cvijeće bi trebala isti fokus stavljati i na ravnopravnost žene u privatnom i javnom životu svaki drugi dan, kažu naši sagovornici. Ipak, iz Dilajline radionice neka druga slika i priča, izvijestila je Federalna televizija.