“Nikada stroj ne može biti važniji od čovjeka – čak i u eri umjetne inteligencije”, kaže vlasnik ARS-INOX-a
Piše: Hajrudin REDžOVIĆ
Dugo su neki prijatelji Ramiza Artukovića iz Tešnja nagovarali da jedan vikend sjedne u auto i skokne do Travnika da kupi diplomu. Jer, “prava je šteta, Ramize”, glumatali su njegovi prijatelji, “da ispred tvog imena ne stoji zvanje dipl. inž”.
Ovaj dobronamjerni prijedlog izrečen je, naravno, u šali, ali pola je bilo u zbilji – jer se nikako ne bi moglo reći da je ova sugestija lišena logike. Kako?
Ramiz Artuković zvanično je samo mašinski tehničar, a definitivno ima stvarno znanje diplomiranog inženjera – tako da kupljena diploma visoke stručne spreme i ne bi bila neka prevara. Takva kriminalna rabota mu, ipak, ne pada napamet, jer su on i njegov ARS-INOX odavno postali brend.
Ramiz Artuković
Domaćini koji su naručili ograde od Ramiza i koji znaju šta je brend, ponosno gostima pokazuju pločicu na kojoj su urezana slova “Proizvodi ARS-INOX Tešanj”.
Nakon završetka srednje škole, Ramiz Artuković je tokom petnaestak godina radio u pet različitih firmi specijaliziranih za proizvodnju i ugradnju inox, aluminijskih i PVC profila. Znao je raditi na svim pozicijama u proizvodnji, podjednako dobro koristeći i desnu i lijevu ruku, uključujući i ultrasuvremene metode zavarivanja.
Totalni majstor koji je na kraju usvojio i vještine crtanja, dizajniranja i projektiranja u specijaliziranom računarskom programu AutoCAD – što je, dakle, radio na nivou ozbiljnog inženjera.
Mušterije čekaju u redu
Vlastitu firmu (ARS-INOX) Ramiz je osnovao prije šest godina. Na početku je radio manje poslove (do pet hiljada eura), a onda ga je prijatelj odveo u Njemačku i predstavio biznismenu koji gradi čitava naselja. Nakon samo dva manja posla – koji su, ustvari, bila proba – njemački biznismen je (2020.) od Artukovića naručio pet kilometara ograde od inoxa. Dobro ste pročitali: pet KILOMETARA!
Samo su tri godine bile potrebne da ARS-INOX postane veliki izvoznik. U prošloj (2023.) godini izvozio je 90 posto proizvodnje, a za preostalih deset posto proizvoda i usluga koje plasira na tržište BiH – prava je jagma. U posljednja dva mjeseca, najviše narudžbi je imao iz Hercegovine i Banja Luke. Mušterije se ne nerviraju zbog toga što kod Artukovića moraju čekati na red.
Zapravo, manje je poznat ARS-INOX, koliko svi žele upoznati vlasnika Ramiza.
“Uvijek su najvažniji ljudi, ne strojevi. Paradoksalno je da je vrijednost ljudskost faktora u proizvodnji i biznisu danas veća nego ranije, uprkos pojavi umjetne inteligencije. Zašto je to tako? Svaki finalni proizvod potpisuje stvarni čovjek. On ima ime i prezime, to nije virtualni čovjek, nije avatar. Naravno da će umjetna inteligencija umnogome svima olakšati, ali to je mač sa dvije oštrice. Mnogi će stvari uzimati zdravo za gotovo, jer će pogrešno misliti da će nepostojeći (virtualni) čovjek sve uraditi umjesto njih. I da ništa ne treba novo učiti. Danas zapravo moraš znati više, a ne manje. Zastanite i dvaput razmislite pa ćete vidjeti da je tako – koliko god na prvi pogled izgledalo suprotno. Zato će ljudi koji znaju svoj posao biti sve manje, zbog čega će njihova vrijednost porasti. To je notorni zakon tržišta: čega je na tržištu manje, to mu je cijena veća. Zapamtite: Čovjek!”, održa nam lekciju Ramiz Artuković.
Kao Pep Guardiola
Za Artukovićev ARS-INOX (koji ne plasira samo inox, kovane i aluminijske ograde – već i metalne konstrukcije i druge proizvode za prehrambenu industriju, proizvodnju namještaja i ugostiteljstvo), BiznisInfo.ba je ranije pisao da funkcionira kao vrhunski nogometni klub: ima 11 uposlenih koji rade kao savršen tim.
“Podsjećaju na tzv. totalni nogomet jer svi radnici i majstori znaju raditi na bilo kojoj poziciji u firmi. Ne znaju, doduše, baš svi podjednako dobro baratati i lijevom i desnom rukom kao gazda Ramiz, ali njihova radna tehnika je nevjerovatna i podsjeća na Barceloninu ‘tika-taka’ igru. Sve se odvija pod budnim okom ‘Pepa Guardiole’, tojest Ramiza Artukovića. I superviziju njegove gospođe, razumije se.”
Kočija iz Muzeja u Štuttgartu
Dobar glas se daleko čuje, pa je Ramiz brzo postao popularan u visokim poslovnim krugovima građevinske industrije u Njemačkoj, a u Austriji ima i vlastite prodajne agente. Najveću čast, konačno, doživio je kada ga je njemački Državni muzej u Štuttgartu pozvao da restaurira kočiju staru 215 godina. Tu kočiju tradicionalno koriste visoki njemački dužnosnici za vrijeme ceremonija obilježavanja državnih praznika. Često se u njoj vozila i Angela Merkel. Nema dalje.
Artuković u klubu “Made in Bosnia and Herzegovina”
Tako se Ramiz Artuković učlanio u klub tešanjskih biznismena koji prave svjetske priče. Na proizvodima iz njihovih firmi piše “Made in Bosnia and Herzegovina”. Ko su ostali članovi tog kluba?
Fadil Ćostović vlasnik je svjetskog brenda (Artisan) u kategoriji premium stilskog namještaja od masivnog drveta. Svojim luksuznim namještajem opremaju Hermesove i dućane Louisa Vuittona, Starbucks kafiće, a prije četiri godine radili su i jedan dio seta za američki film ‘Angel has Fallen’ s Gerardom Butlerom i Morganom Freemanom; Artisan ima vlastite prodavnice u Kini, Japanu, južnoj Koreji, Tajvanu, Meksiku, Singapuru, Australiji, itd.
Suljo Hrvić, osnivač AS Holdinga, pravio se važan kada je prije desetak godina otputovao u London. Nije bio frajer zato što je gledao utakmicu UEFA Lige prvaka, već je svoje jarane odveo u veliki londonski šoping centar i šeretski im pokazao šta piše na unutarnjoj etiketi Burberry kaputa, a piše: “Product of ‘Napredak’ Tešanj, Bosnia and Herzegovina”. Hrvić je, zapravo, poznatiji kao “vlasnik prehrambene industrije BiH”. Njegov kremni namaz “Maza” ozbiljno je ugrozio prodajne rezultate “Nutelle” na regionalnom tržištu.
Haris Sejdić, ranije sa porodičnom firmom “Koteks”, a kasnije sa vlastitom firmom (“Danial S”), proizvodi(o) je moto jakne za BMW, a potom i uniforme za NATO pakt. Njegovi pancirni prsluk i šljem prošli su sve balističke provjere najjačeg vojnog saveza na svijetu.
Izudin Ahmetlić sa svojom HIFA-OIL grupacijom snabdijeva gotovo sve značajne svjetske avio kompanije, a u prošlosti je na austrijskom tržištu imao udio od 10 posto. Ovaj tešanjski biznismen o kojem je pisao i Forbes ima 18 kompanija u sedam zemalja, a prodaju u jedanaest.
Suljo Ibrahimović vlasnik je SIHOLZ-a, još jedne tvornice dizajnerskog (premium) namještaja. Opremio je prestižni lanac restorana u Njemačkoj, Aerodrom, Mašinski fakultet i Bolnicu u Kopenhagenu, te Parlament Kraljevine Danske. Ramzan Kadirov, prije nego je postao negativac, naručio je iz Suljinog SIHOLZ-a ulazna vrata koja su koštala 12 hiljada eura. SIHOLZ-ov namještaj se pregledava dodirom.
(Anonimni vlasnik) NN kompanija (ne smijemo im navesti imena) proizvodi ručne bacače raketa za vojske sa Bliskog istoka.. Radnici u toj firmi imaju mjesečne plate u iznosu od skoro 4.000 KM.
“Pobjeda” je samo jedna u nizu kompanija iz sastava HIFA-Petrol Grupacije čiji je vlasnik Hajrudin Ahmetlić. Proizvodi pumpe za Mercedes, Fiat, Iveco, Volvo i Scaniju (program za teretna vozila).
Damir Numić (30), osnivač je kompanije za brzu poštu pod imenom “Green Light”. Za samo pet godina postojanja, sa sloganom NE AVION, NE KAMION – KOMBI!, pomeo je konkurenciju na Zapadnom Balkanu.
ARS-INOX u restoranu sa Michelinovim zvjezdicama?
No, vratimo se glavnom junaku naše priče. Dok završavamo ovaj tekst, Ramiz Artuković nam se javio, gotovo pjevajući:
“Čovječe, upravo me kontaktirao jedan restoran sa Michelinovim zvjezdicama iz Beča, ali ne objavljuj ništa dok ne potpišem ugovor!”
Ova sjajna vijest – kada je ovaj čovjek u pitanju – zapravo više i nije vijest.
Ako ga budu tražili iz Bijele kuće, tada ćemo objaviti.
(U tekstu su korišteni fragmenti iz knjige LUKAVI BIZNIS, autor Hajrudin REDžOVIĆ)
