Na improvizovanom štandu jedne sarajevske pijace, između povrća, meda i drugih domaćih proizvoda, nalaze se vreće rezanog duhana. Prodavač kupcima nudi nekoliko opcija. Dvadeset ručno punjenih cigareta košta dvije marke. Pola kilograma rezanog duhana prodaje se za 30 KM.
– Od toga možete napraviti dvije i po šteke cigareta – kaže.
Na pitanje odakle dolazi duhan, odgovara kratko: Iz Hercegovine.
Proizvod bez akcizne markice i deklaracije
Na prvi pogled, scena djeluje gotovo bezazleno. Jedan prodavač, nekoliko vreća duhana i nekoliko kupaca koji zastaju na štandu. Međutim, iza ovakvih prizora krije se tržište koje se mjeri hiljadama tona duhana i stotinama miliona maraka.
Za potrebe ovog teksta kupili smo jedno pakovanje cigareta. Već na prvi pogled bilo je jasno da proizvod ne sadrži akciznu markicu, deklaraciju proizvođača, zdravstvena upozorenja niti druge elemente propisane za legalnu prodaju duhanskih proizvoda na tržištu BiH.
Najnovije istraživanje agencije Ipsos pokazuje da je 26 posto ukupne potrošnje duhanskih proizvoda u Bosni i Hercegovini i dalje izvan sistema oporezivanja. Iako je to značajan napredak u odnosu na prethodnu godinu, kada je taj udio iznosio 33 posto, problem sive ekonomije u ovom sektoru ostaje jedan od najvećih izazova za državu.
Ali detaljniji pogled na podatke otkriva nešto još zanimljivije. Dok je ilegalno tržište fabričkih cigareta danas svedeno na oko tri posto ukupne potrošnje, čak 94 posto rezanog duhana i dalje dolazi iz neoporezovanih izvora.
Drugim riječima, BiH je u velikoj mjeri uspjela suzbiti šverc cigareta, ali je problem danas preseljen na rezani duhan.
Crno tržište je promijenilo oblik
Prije desetak godina simbol ilegalne trgovine bile su fabričke cigarete bez akciznih markica koje su preko granice stizale na domaće tržište. Danas je situacija drugačija.
Istraživanja pokazuju da se najveći dio sive ekonomije više ne nalazi u krijumčarenim cigaretama, nego u rezanom duhanu i ručno pravljenim cigaretama koji se prodaju na pijacama, preko poznanika ili kroz neformalne kanale prodaje.
Generalni direktor kompanije Philip Morris za Bosnu i Hercegovinu Lorand Szabo smatra da podaci pokazuju kako su koordinisane aktivnosti institucija dale određene rezultate.
– Pad udjela neoporezovanih duhanskih proizvoda sa 33 na 26 posto je ohrabrujući i potvrđuje da koordinisane aktivnosti institucija daju rezultat. Istovremeno, to pokazuje i da mjere funkcionišu kada su konzistentne i dugoročno postavljene – kaže Szabo za BiznisInfo.ba.
Ipak, upozorava da činjenica da je više od četvrtine tržišta i dalje izvan legalnog sistema pokazuje da izazov ostaje ozbiljan. Razlozi su višeslojni, od razlika u cijeni i lake dostupnosti ilegalnih proizvoda, do ukorijenjenih potrošačkih navika.
Kupci ne razumiju posljedice ovakve kupovine
– Za dalji napredak fokus mora biti na dijelovima tržišta gdje je problem najizraženiji i gdje postoji najveći prostor za unapređenje kontrole – ističe on.
A upravo je rezani duhan segment u kojem je problem najveći.
– Problem sa rezanim duhanom je znatno kompleksniji. I dalje postoji dio potrošača koji ne mogu priuštiti proizvode iz legalnih kanala. Nažalost, veliki broj ljudi i dalje ne shvata da kupovinom na ovakvim mjestima direktno ili indirektno podržava organizirani kriminal i druge nezakonite aktivnosti – ističe Szabo.
Naglašava i da je dodatni problem što akteri na crnom tržištu često zloupotrebljavaju visok nivo empatije u društvu, predstavljajući ovu prodaju kao bezazlenu ili čak “humanitarnu” aktivnost, na primjer, kroz prodaju na ulicama ili pijacama, gdje se angažuju starije osobe.
Ekonomija jedne vreće duhana
Kako smo rekli, na pijaci pola kilograma rezanog duhana košta 30 maraka. Ako je tačna procjena prodavača da se od te količine može napraviti oko dvije i po šteke cigareta, računica pokazuje da jedna paklica košta približno 1,20 KM.
Istovremeno, prosječna cijena legalne paklice cigareta u BiH iznosi 6,43 KM. Razlika je ogromna. Za pušača koji dnevno potroši jednu paklicu cigareta to znači da bi mjesečni trošak korištenja legalnih proizvoda mogao biti veći za više od 150 KM. Dakle:
- Pušač koji dnevno potroši jednu paklicu legalnih cigareta mjesečno potroši oko 193 KM (6,43 KM × 30 dana);
- Pušač koji koristi rezani duhan kupljen na pijaci za istu količinu cigareta potroši oko 36 KM mjesečno (1,20 KM × 30 dana);
- Mjesečna razlika iznosi približno 157 KM, odnosno gotovo 1.900 KM godišnje.
Upravo u toj razlici mnogi stručnjaci vide ključni razlog zbog kojeg rezani duhan i dalje uspijeva opstati uprkos brojnim akcijama nadležnih institucija.
Naravno, posebna je priča zdravstveni rizik koji nosi konzumacija ovakvih proizvoda, bez ikakvih informacija o porijeklu i ispravnosti.
Kako smo došli dovde
Direktor Udruženja ekonomista SWOT Saša Grabovac smatra da korijene današnjeg problema treba tražiti mnogo dalje od pijaca i ulične prodaje. Podsjeća da su domaće fabrike cigareta nekada bile najveći otkupljivači domaćeg duhana.
– Gašenjem domaćih fabrika domaći proizvođači duhana ostali su bez najvećih i najsigurnijih kupaca, pa su mnogi odustali od dalje proizvodnje – kaže Grabovac za BiznisInfo.ba.
Istovremeno, proces usklađivanja akcizne politike sa evropskim direktivama doveo je do značajnog rasta cijena cigareta u legalnim prodajnim kanalima.
– To je motivisalo domaće potrošače da cigarete kupuju putem ilegalnih kanala prodaje. U početku su to bile paklice cigareta koje su mahom krijumčarene iz Crne Gore. Presjecanjem tog lanca prije nekoliko godina cijene paklica ilegalnih cigareta približile su se cijenama cigareta u legalnim kanalima prodaje – objašnjava Grabovac.
U tom trenutku tržište se ponovo prilagodilo.
– Time je opala motivacija za kupovinom ove vrste proizvoda, ali se zato naglo povećao interes za kupovinu rezanog duhana kojim onda sami konzumenti pune tube za cigarete uz pomoć jednostavnih mašinica koje se takođe mogu lako nabaviti na bh. tržištu – navodi Grabovac.
Oo hercegovačkih polja do pijaca
Najzanimljiviji dio priče nalazi se upravo između proizvođača i krajnjeg kupca. Za razliku od fabričkih cigareta koje prolaze kroz sistem proizvodnje, distribucije, oporezivanja i akciznih markica, kod rezanog duhana taj put često je mnogo teže pratiti.
Prema važećim propisima, biljka duhana i sirovi list tretiraju se kao poljoprivredni proizvod. Akcizna obaveza nastaje tek kada proizvod postane duhan za pušenje ili druga duhanska prerađevina namijenjena krajnjoj potrošnji. Upravo na tom prostoru između polja i krajnjeg kupca nastaje najveći izazov za institucije.
Grabovac upozorava da proizvođači u pojedinim slučajevima ostvaruju veću zaradu prodajom van formalnih tokova nego kroz legalne kanale.
– Došlo je do povećanja proizvodnje i prodaje domaćeg rezanog duhana koji ostaje van zvaničnih finansijskih tokova i koji proizvođačima donosi zaradu koja je dosta veća u odnosu na situaciju kada taj isti duhan prodaju legalnim otkupljivačima – kaže on.
Više od 2 hiljade tona van sistema
Razmjere ovog tržišta najbolje pokazuju nedavno objavljeni podaci agencije Ipsos. Procjenjuje se da je tokom prošle godine u Bosni i Hercegovini potrošeno oko 2.062 tone ilegalnog rezanog duhana.
To je više od dva miliona kilograma proizvoda koji se nalaze izvan legalnih tokova. Upravo taj podatak pokazuje zašto stručnjaci upozoravaju da problem odavno nije pitanje pojedinačnih tezgi i malih prodavača.
Na pijaci sve djeluje kao mali privatni posao. Kupci i prodavači često jedni prema drugima čak pokazuju određenu dozu simpatije, smatrajući da je riječ o ljudima koji pokušavaju zaraditi za život.
Međutim, kada se saberu količine i novac koji prolazi kroz ovakve kanale, slika postaje potpuno drugačija. Iza pojedinačne vreće duhana krije se tržište koje funkcioniše na nivou hiljada tona godišnje.
Cijena za državu
Procjene govore da Bosna i Hercegovina zbog ilegalne trgovine duhanom i duhanskim proizvodima godišnje gubi oko 419 miliona KM prihoda od poreza.
To je novac koji bi mogao biti usmjeren u infrastrukturu, zdravstvo, obrazovanje ili penzioni sistem. Iako je tržište danas znatno uređenije nego prije desetak godina, kada su procjene gubitaka bile i znatno veće, stručnjaci upozoravaju da je prostor za napredak i dalje velik.
Šta dalje
Sagovornici se slažu da rješenje ne može biti jednostavno. Grabovac smatra da bi BiH trebala proučiti modele praćenja proizvodnje duhana koji postoje u drugim zemljama, posebno sisteme koji omogućavaju praćenje proizvoda od proizvođača do krajnjeg tržišta.
– Trebalo bi detaljnije proučiti svjetske i regionalne pristupe praćenju proizvodnje duhana od njive do mjesta krajnje potrošnje. Primjer Srbije mogao bi biti primjenjiv i za BiH – kaže on.
Szabo također smatra da aktivnosti institucija treba nastaviti i dodatno intenzivirati.
– Potrebno je značajno više raditi na informisanju potrošača kako bi razumjeli posljedice svojih odluka. Također vjerujem da postoji prostor za još snažniju saradnju između države i industrije – navodi on.
Dok su nekada simbol sive ekonomije bile krijumčarene cigarete bez akciznih markica, danas se najveći dio problema krije u rezanom duhanu koji se prodaje na pijacama širom zemlje. Put od polja do kupca često ostaje izvan evidencija, a upravo u tom prostoru između njive i pijace Bosna i Hercegovina i dalje gubi stotine miliona maraka godišnje.
Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba
