Postoje dvije vrste samopouzdanja: Evo koju posjeduje Bezos i zašto ga ljudi najčešće osuđuju

0

(Samo)pouzdanje je jedna od onih riječi koje koristimo u različitim kontekstima, a da toga nismo ni svjesni. Jedno od tih značenja je ono koje psiholozi nazivaju “epistemičko samopozdanje” (epistemika je nauka koja proučava znanje i razumijevanje) ili neminovnost.

Koliko ste sigurni u to šta je istina? Ako kažete: “Siguran/a sam da (neko) 99% laže” ili “Garantujem da će ovo uspjeti”, time pokazujete tzv. epistemičko samopouzdanje. S druge strane, postoji i “socijalno samopouzdanje” ili (samo)uvjerenost.

Drugu vrstu samopouzdanja demonstirate onda kada se ponašate kao da vas vrijedi slušati, i ono se obično ispoljava u grupi. Recimo, tako se ponaša Džef Bezos, vlasnik Amazona, prema pisanju CNBC. On je siguran u sebe i svoju ulogu u društvu, uvijek se ponaša kao da “zaslužuje da bude tamo”.

Zašto je socijalno samopouzdanje vrijednije?

Skloni smo povezivanju obje vrste pouzdanja. Lako je zamisliti, na primjer, lidera kako podstiče svoj tim nadahnjujućim veselim govorom o tome kako “u njegovom umu nema sumnje da će uspjeti”.

Takođe je lako zamisliti nekoga kome nedostaju obje vrste samopouzdanja: to je neko ko zamuckuje, i nije baš siguran šta treba raditi u određenom momentu. Ali, epistemičko i socijalno samopouzdanje ne moraju doći zajedno u paketu. Zapravo, nerijetko najuspješniji ljudi imaju samo ovo drugo, koje drugi ljudi najčešće i osuđuju.

U objavi na blogu iz 2012. godine, Džejson Frajd, suosnivač “Basecamp”-a, govori o vremenu kada je osnivač Amazona svratio u sjedište svoje kompanije kako bi održao Q&A (pitanja i odgovori) sesiju. U jednom od svojih odgovora, Bezos je podijelio zanimljiv uvid: “Ljudi koji su mnogo u pravu, često se predomisle”, prenosi Biznis Telegraf.

Pojedinci koji prihvataju ovu vrstu razmišljanja često su izuzetno samopouzdani. Poput Bezosa, oni se ne plaše da izraze nesigurnost i mogu da zadrže pažnju gomile kada govore.

Presedan za Bezosa, u profesionalnom smislu, desio se na proljeće 1996. godine, kada ga je posjetio Džon Doer, partner u kompaniji “Kleiner Perkins”.

To je jedna od najprestižnijih kompanija rizičnog kapitala u Silicijumskoj dolini. Doer je napustio sastanak s Bezosom oduševljen Amazonom i spreman da investira. Šta ga je tačno “kupilo”?

– Ušao sam kroz vrata i ovaj momak sa bučnim smijehom, koji je odisao energijom, došao je spuštajući se niz stepenice. U tom trenutku sam želio da poslujem sa Džefom – rekao je Doer u jednom intervjuu.

Takođe je bio impresioniran time kako je Bezos poznavao svoju oblast poslovanja. Kada su ga pitali o Amazonovom obimu dnevnih transakcija, uspio je da “izvuče” odgovor uz nekoliko pritisaka tastera, zbog čega se Doer, navodi CNBC metaforički, maltene “onesvijestio”.

Poenta je da je ulagačima Bezosova energija oduvijek “zarazna”, što je primjetno i u videu iz 1997. godine, kada je Amerikanac oduševljeno pričao o budućnosti internet trgovine i svojim vizijama – dok je za većinu to bio samo “plod bujne mašte”. Ipak, godinama kasnije, Amazon je “na vrhu svijeta”.

Ta kompanija je prošle godine ostvarila nevjerovatan profit, zahvaljujući kovidu-19 i mjerama karantina, odnosno porastu onlajn šopinga širom svijeta. Za drugi primjer u svijetu biznisa, CNBC navodi Bendžamina Frenklina, koji je bio naučnik, filozof, političar, borac za slobodu i ekonomista.

Ljudi vas procjenjuju na osnovu vašeg socijalnog samopouzdanja. Frenklinova i Bezosova iskustva sugerišu da je, kad je riječ o utisku koji ostavljate na ljude, biti siguran u sebe bolje od izražavanja puke sigurnosti vezane za nešto – i istraživanja se “poklapaju” s tim.

U jednoj studiji iz 2012. godine, studenti su radili zajedno u malim grupama, dok su istraživači snimali njihove interakcije. Zatim su istraživači pokazali video odvojenoj grupi ljudi i zatražili od njih da ocijene koliko svaki od učenika djeluje samopouzdano i sposobno.

Ocjene date svakom studentu pretežno su se zasnivale na tome koliko socijalnog samopouzdanja pokazuje. Dakle, što je student više učestvovao u razgovoru i djelovao opušteno, to je gledaocima izgledao kompetentnije.