U posljednjih godinu dana, prema podacima nekoliko sajtova koji prate kretanje cijena na svjetskim berzama, prirodni gas je poskupio 110,9 posto, nafta skoro 70 posto, aluminij 53,09, kalaj 79,84, pamuk 40 posto, kafa 54 posto, ulje 37,9 posto, šećer 32 posto…
Nagli skok tražnje, koji je uslijedio nakon popuštanja korona mjera, kombinovan sa novčanom pomoći koje su države širom svijeta dale svojim privredama, doveo je do astronomskog rasta cijena industrijskih proizvoda, piše Blic.
U vrlo kratkom vremenu poskupljivali su metali, energenati, poljoprivredni proizvodi, i to u mjeri koja je dovela da se mnogi zapitaju da li su nove cijene predvorje nove ekonomske krize.
Taj rast uveliko se preliva i na cijene potrošačkih proizvoda, kako u svijetu tako i kod nas. Kako stvari stoje, idealno rješenje ne postoji, a po svemu sudeći presudnu ulogu za stvaranje najmanje mogućih posljedica će kao i uvijek imati centralne banke vodećih svjetskih ekonomija.
Energenti
Energetska kriza je u punom jeku, a probleme sa proizvodnjom električne energije imaju zemlje širom svijeta. Cijene gasa, što najviše pogađa EU, su nikad veće, Liban je prije nekoliko dana potpuno ostao bez struje, u SAD se za sada spekuliše o poskupljenjima, u Kini smanjuju isporuke struje fabrikama, Albanija je proglasila vanredno stanje…
Prema podacima sajta indeksmundi, cijene prirodnog gasa su u posljednjih godinu dana porasle 110,9 posto.
U slučaju nafte, ona je pod pritiskom skakanja cijena drugih energenata i povećane potražnje u posljednjih godinu dana poskupila skoro 70 posto.
Metali
Pored energenata veliki rast cijena bilježe i metali koji su ključne komponente u gotovo svim sektorima industrije.
Najveće poskupljenje je zabilježeno kod kalaja, skoro 80 posto, kobalta oko 66 posto i aluminijuma 53,09 posto.
Poljoprivredni proizvodi
Svi ključni poljoprivredni proizvodi koji se koriste za proizvodnju hrane su doživjeli nesvakidašnje veliki rast cijena.
Najveći rast je zabilježen u slučaju kafe (54 posto), šećera (32 posto), palminog ulja (37,9 posto) i pamuka (40 posto).
Otkud ovoliki skokovi cijena?
Aktuelna pandemija koronavirusa tj. posljedice koje se ogledaju u padu ekonomske aktivnosti, padu zaposlenosti i sl. su podstakle monetarne centre moći u svijetu kakvi su SAD, Japan i EU da emituju, kroz “pakete pomoći”, ogromne količine novca, što je masovno uvećalo dugove, kako privrede i stanovništva, tako i javnog sektora, širom svijeta.
Istovremeno, prošle godine je pala i potražnja za investicionim dobrima i sirovinama, te su cijene energenata i ostalih sirovina na istorijski niskim nivoima. Podsjećanja radi, u jednom trenutku u aprilu prošle godine cijena barela nafte je čak otišla u minus.
Kako su države krenule da popuštaju protivpandemijske mjere desio se nagli skok potražnje. Kako nas uče ekonomska pravila, jedini način da se šok na strani potražnje riješi je rast cijena, tj. inflacija. Da je skok potražnje, kombinovan sa rekordno velikim “upumpavanjem” novca u svjetsku privredu, napravio nesvakidašnji problem, svjedoči i činjenica da smo i na polju stopa inflacije probili nekoliko rekorda.
Šta nas čeka?
Svjetsku ekonomiju, a kako se radi o isprepletanoj mreži, najizvjesnije čekaju dva scenarija.
Prvi, u kom stvari nastavljaju da se dešavaju same od sebe, tržište će odigrati ulogu regulatornog mehanizma, i u idealnom slučaju bi infalcija bila kratkog roka, a cijene bi se vratila u normalu. Ovaj scenarij podrazumijeva da će kompanije pronaći način da se unutar sebe izbore sa troškovima, bilo kroz smanjenje profita, što je gotovo nezamislivo u svijetu u kom trenutno živimo, bilo kroz smanjenje troškova (npr. otpuštanje radnika, što je takođe malo vjerovatno jer samim tim opada i proizvodnja te se vraćamo ponovo na pad profita).
Nakon uvođenja mjera štednje kod učesnika na tržištu, inflacija bi se smanjila i nestala, i da se uspostavi nova ravnoteža ponude i potražnje. Sve ovo je malo vjerovatno, jer ni u kom slučaju učesnici na tržištu ne reaguju harmonizovano i posljedice jednog rješenja otvorenog tržišta bi bile katastrofalne.
Drugi scenarij je onaj uobičajeni. Federalne rezerve i Evropska centralna banka podižu kamatne stope, i uvode intervencije na otvorenom tržištu, kroz povlačenje likvidnosti na tržištu. Tako dobijamo za posljedice pad plasmana u realnom sektoru i stanovništvu, poskupljenje finansija i rast kamatnih stopa, što kombinovano sa sadašnjom prevelikom zaduženošću stavlja u rizik likvidnost realnog sektora, ekonomsku aktivnost i značajno manje investicija.
Sve u svemu, teško da ćemo proći bez drastičnih posljedica.
