Njegovo bogatstvo se procjenjuje na između sedam i devet milijardi dolara
Filip Zepter, vlasnik kompanije “Zepter”. Jedan je od najuspješnijih ljudi sa ovih prostora. Rođen je kao Milan Janković. Mjesto rođenja mu je u Srbiji, iako su njegovi Bosanci, a i odrastao je u BiH. Kasnije je postao poznat kao “kralj posuđa”.
– Moji su iz Bosanske Dubice, a u Veliko Gradište (u Srbiji) su se doselili pošto je moj otac, Milisav, postavljen za direktora u jednoj firmi – objasio je jedinom prilikom Zepter.
Ubrzo su se vratili u Bosansku Dubicu gdje se školovao, a studirao je u Beogradu, gdje je već pokazao talenat za biznis. Kasnije je postao poznat kao “kralj posuđa”.
Zepter je ovih dana ponovo aktuelan jer je ove jeseni krenula izgradnja Hotela Palas u Banjaluci čiji je investotor. Hotel će biti visok 100 metara, a sadržavat će restorane, vidikovac, spa centar, podzemnu garažu i poslovne objekte. Vrijednost investicije je oko 100 miliona KM.
Uglavnom, Zepter je u novom intervjuu za NIN koji je jučer objavljen otkrio nove detalje o svom životu i poslovnom uspjehu. Najprije je govorio o promjeni imena.
– Promjena imena je bila racionalna odluka i zbog nje se ničega nisam odrekao. Svakodnevno sam prisutan i aktivan u Srbiji i Republici Srpskoj, i to se vidi, gradim i poklanjam, pomažem ili ostavljam zadužbine. Uostalom, odluka da promijenimo ime i prezime došla je sasvim spontano jer smo se poistovijetili sa svojim ostvarenjem “Zepter”, u koje je, do tada, bilo uloženo 15 godina danonoćnog rada – rekao je.
Od najranijih dana je pokazivao talenat za biznis i poduzetništvo, a prekretnica se dešava kada 1980. godine odazi u Beč.
– Treba podsjetiti da sam ja otišao u Austriju zbog usavršavanja njemačkog jezika, bez namjere da tamo i ostanem, apsolutno neopterećen pozitivnom ili negativnom ocjenom bilo političke bilo ekonomske situacije u zemlji. Proveo sam na praksi šest mjeseci, u jednoj austrijskoj firmi i osjetio da je lako prilagoditi se boljem. Uređen poslovni ambijent ne zahtijeva kombinatoriku tipa traženje rupa u zakonima, političke podrške… Vidio sam šansu za dostojan rad i odlučio sam da ostanem – priča ovaj poduzetnik.
Odlučio je da ostane sa skromnim ambicijama – da zaradi i uštedi 100.000 njemačkih maraka.
– Kada bolje razmislim, u korijenu svega bila je želja da svoje stvaralačke potencijale, kojih sam bio svjestan, oslobodim i isprobam u normalnom, demokratskom, uređenom prije svega i, rekao bih, poštenom ambijentu. U fer utakmici, na tuđem terenu. I eto, uspio sam. Sa mnogo rada i strpljenja – naglasio je.
U mnogim zemljama, dodao je, proveo je više od godine u pregovorima oko unošenja u zakon svog, do tada jedinstvenog, direktnog marketinga u prodaji. Tvrdi da je mnogo faktora koji su doprinijeli njegovom poslovnom uspjehu.
– Svakako je jedan od njih vještina spoznavanja okolnosti, konsekvenci koje su neosporne, te pronalaženja rješenja za prevazilaženje istih. Dakle, brzina prilagođavanja. Uzgred, tako glasi i jedna od definicija inteligencije. Ne postoje vječno kurentni koncepti niti vječno kurentne robe. Postoje samo dobro (ili loše) osmišljeni poslovni koncepti. I apsolutno predavanje svojoj ideji, istrajnost, marljivost – govori Zepter.
Kada je započeo posao, postojalo je na stotine proizvođača koji su prodavali šerpe.
– Iako sam proglašen za kralja šerpi, Der Midas der Töpfe, ja od početka prodajem posuđe sa potvrđenim performansama, zaštićeno brojnim patentima. Danas, potpuno nekažnjeno, bezobzirno, sa netačnim tvrdnjama o kvalitetu istovjetnom našem, posuđe prodaje na stotine malih, velikih, pravih ili fantomskih firmi. Za mene su te reklame kao stari film koji sam osmislio i gledao prije 40 godina. Ne zaboravite da su se svi aktuelni materijali pojavili nakon našeg posuđa od čelika – podsjetio je.
Prodao je više od 20 miliona šerpi, ali tvrdi da se nije obogatio njihovom prodajom već životnim stilom.
– Jedan od najvažnijih marketinških postulata glasi: ljudi ne kupuju predmete/robu, već emociju, predstavu o sebi i svojim željama i emocijama. Svi imamo jednu, univerzalnu potrebu i želju: da živimo duže, budemo zdravi, da mladost i ljepota potraju što duže. Sva moja poslovna filozofija, i svi proizvodi kompanije “Zepter” idu u susret tim iskonskim ljudskim potrebama i željama. Mi, dakle, ne prodajemo iluziju, jer su svi naši proizvodi opipljivi, provjerljivi i zaista rade. Zato i trajemo ovako dugo. Ljude ne možete obmanjivati na dugi rok – ističe.
Do “Zeptera”, nijedna prodaja posuđa nije bila bazirana na postulatu pripreme zdrave ishrane. A njima je ona bila vrlo bliska, pa su novim naučnim saznanjima svojim prodajnim konsultantima stalno davali elemente za unapređenje. I ne samo to!
– Ja sam u svakoj svojoj firmi ili šopu uposlio nutricionistu, koji je klijentu davao preporuku i ujedno sa njim obavljao konstruktivan razgovor o opštem zdravstvenom stanju, pošto su ti nutricionisti uglavnom bili ljekari. Samo bih podsjetio da sam do 2000. godine imao kompanije u 51 svjetskoj prijestonici. U kakvoj realnosti vi živite ako su vam iluzije zdrava ishrana ili zagađenje životne okoline? Sve je isto bilo i prije 40 godina, samo što to neko shvati na vreme, neko kasno, a neko nikada – navodi Zepter.
Podsjeća da je zdravlje najskuplje, a da hrana treba biti lijek.
– Koliko je hrana važna za preventivu, ali i da se izliječiš od bilo koje bolesti, od antike do danas je poznato. Ja sam se poveo za tom činjenicom i pokušao sam da ljudima razjasnim konkretne okolnosti na osnovu naučnih saznanja, činjenica. Naše djelo je to učinilo, promijenilo nas je, sjedinili smo se i s njim i kroz njega, a šerpe su samo bile alatka koja je omogućila da se taj smisao obistini, da se realizuje – ispričao je.
Inače, po nekim procjenama, njegovo bogatstvo se procjenjuje na između sedam i devet milijardi dolara. No, kaže da je on davno „prestao da sabira“.
Upitan je šta je formula njegovog uspjeha i opstanka na vrhu.
– Čovječnost je osnovni znak prepoznavanja kompanije “Zepter”. U njoj je „tajna“ našeg planetarnog uspjeha, a njen jezik već 40 godina razumiju na svim meridijanima, u različitim narodima i kulturama, u 56 zemalja svijeta preko 85 miliona korisnika. Mnogo toga u pogledu naše kompanije bilo je mistifikovano, a mi smo uradili najjednostavniju stvar: osmislili smo, opredijelili se za jedan nov do tada nepoznat sistem marketinga i prodaje, usavršili ga, zatim uložili sebe u taj projekat i – uspjeli! A za sve to događaji su sustizali jedni druge, mitinzi, poslovna putovanja, hiljade intenzivnih razgovora s mnogim izuzetnim ljudima. Mijenjali smo svijet oko sebe, ali i sebe. Naše djelo je to učinilo, promijenilo nas je, sjedinilo smo se i s njim i kroz njega – kazao je Zepter.
Inače, u jednom ranijem intervjuu Zepter je kazao da je prvu milijardu napravio brže od Billa Gatesa, tri godine poslije ulaska u svijet biznisa, tačnije 1989. godine. I ovog puta je to komentirao.
– Davno, u jednom intervjuu, naveo sam to poređenje sa Gatesom. I nevjerovatno je kako su svi to zapamtili. Tačno je da sam sa startnim kapitalom od pedeset hiljada posle četiri godine prihodovao prvu milijardu tadašnjih njemačkih maraka. To je do tada, a i dugo poslije, bilo nezabilježeno. Naveo sam primer Billa Gatesa, jer je njegov uspon tada bio nezabilježen. Ali suština moje poruke je i u sljedećem: lakše je postati nego opstati! Po tome se mjeri snaga kompanije, i vrijednost uspjeha. Žao mi je što se tada nisam upustio u tadašnju „tehnologiju”, u Gatesov posao. Ne kajem se, nikada se ne kajem i ne osvrćem ako je nešto prošlo, nemam vremena, gledam samo naprijed. A koliko sam bliže, dalje, drugačije gledao od njega, posljedica je okolnosti. On je sa 17 godina kuckao na kompjuteru, a ja sam sa svojih 17 prvi put fizički vidio televizor u Domu kulture u Kozarskoj Dubici. Mislim da se sa intuicijom za biznis, kao i za bilo koje stvaralaštvo, rađaš, i taj duh i poriv ne možeš ugasiti do kraja života. Mašta je vječna – zaključio je.
