Brojne studije i istraživanja kažu da postoji veza između kreativnih umova i mentalnih oboljenja. Time se bavi i knjiga „The Creating Brain: The Neuroscience of Genius“, a autorka Nancy Andreasen pokušava da otkrije kakvi se procesi odigravaju u mozgu genija.
“Mnoge karakteristike kreativnih ljudi čine ih ranjivijim, uključujući otvorenost prema novim iskustvima, toleranciju za dvosmislenosti, i pristup životu…Ova fleksibilnost dozvoljava im da uočavaju stvari na svjež i nov način, koji je važna osnova za kreativnost. Ali to znači i da je njihov unutrašnji svijet složeniji, dvosmisleniji, i ispunjen nijansama sive prije nego što je crn i bijel. To je svijet ispunjen mnogim pitanjima… On ili ona može da se suoči sa kritikom i odbijanjima zbog previše pitanja, ili zato što se ne uklapa u obrasce i kalupe. Sve ovo može da vodi do osjećanja depresije i društvenog otuđivanja. Veoma originalna osoba može da djeluje čudno drugima. Suviše otvorenosti znači živjeti na ivici… sa depresijom, manijom ili možda i šizofrenijom.”
Jedan od interesantnijih dijelova knjige bavi se vezom između kreativnosti i mentalnih oboljenja, uvodeći nauku u klasične pojedinačne primjere kao što su pisma Van Gogha, dnevnici Sylvije Plath, dnevnik depresije Lava Tolstoya ili poruka Virginije Woolf nakon što je izvršila samoubistvo.
„Počela sam studiju sa savršeno razumnom radnom hipotezom. Pretpostavila sam da će pisci biti, generalno, psihološki zdravi, ali članovi njihove porodice imali su veću stopu šizofrenije. U ovakav standard uklapali su se James Joyce, Bertrand Russell, i Albert Einstein.“
Većina pisaca opisivala je značajne istorije poremećaja raspoloženja koji se mogu podvesti pod bipolarni poremećaj ili unipolarnu depresiju. Većina je se čak i liječila – neki bolnički, dok drugi terapijom i lijekovima.
Ono što je bilo u najvećem kontrastu sa njenom početnom teorijom jeste da niko od pisaca nije ispoljavao bilo kakve simptome šizofrenije.
„Iako su mnogi pisci imali periode značajne depresije ili manija, bili su veoma zabavni i interesantni ljudi. Promjene raspoloženja bile su epizodične, u kratkim periodima. Svi su rekli da nisu bili u stanju da budu kreativni za vrijeme depresija i manija.“
U drugoj studiji, dokazi potkrepljuju vezu između umjetničke kreativnosti i poremećaja u raspoloženjima, ali i nepostajanje veze sa šizofrenijom.
Priroda umjetničke kreativnosti, posebno književne kreativnosti nije kompatibilna sa bolešću kao što je šizofrenija, koja može da prouzrokuje da se “žrtve” društveno povuku i da budu prilično neorganizovane.
Aktivnost kao što je pisanje knjige ili predstave zahtijeva stalnu pažnju duži vremenski period i sposobnost da se održi kompleksna grupa likova i zapleta “u mozgu” od jedne pa više godina, koliko se roman ili predstava pišu, osmišljavaju.
Ova vrsta kontinuirane koncentracije izuzetno je teška za osobe koje pate od šizofrenije.
Međutim, kreativnost u drugim poljima može biti u skladu sa bolešću kao što je šizofrenija, posebno u onim poljima u kojma se kreativni moment pojavljuje kao bljesak, uvid u složene odnose ili istražujući slutnje i intuiciju koja “običnim” ljudima može da djeluje čudno ili čak bizarno.
Ovaj primjer može se pronaći kod ruskog kompozitora Čajkovskog. Sposobnost da koristimo mozak da iskočimo iz ograničenih perspektiva i okolnosti, i da vidimo neki drugi svijet osim „objektivnog“ veoma je moćan dar, piše sajt BrainPickings.org. Mnogi ljudi ne prepoznaju da imaju ovaj dar, a većina koja i prepozna, rijetko ga koristi.
