Tekstilcima u Republici Srpskoj već neko vrijeme ide nizbrdo, nagomilani problemi iz dana u dan sve su složeniji, što je pojedine poslodavce već primoralo da ugase pogone i otpuste radnike, a upućeni upozoravaju da će trend smanjenja broja zaposlenih biti nastavljen jer je pred sektorom vrlo teška godina i neizvjesna budućnost.
Industrija tekstila, kože i obuće u Republici Srpskoj mahom je izvozno orijentisana budući da je proizvodnja uglavnom bazirna na lon-poslovima za inostrane partnere, zbog čega u velikoj mjeri domaća preduzeća zavise od kretanja i izazova koji pogađaju strana tržišta.
Iako domaći privrednici već neko vrijeme upozoravaju da su negativni ekonomski pokazatelji i globalna kriza doveli do smanjenja potražnje za proizvodima tekstilne i obućarske industrije, a time i smanjenja narudžbi, tek početkom godine, kada je prijedorsko preduzeće “Mila-Tekstil” donijelo odluku o likvidaciji, postalo je jasno da su problemi u branši veoma ozbiljni.
Negativni trendovi i smanjivanje broja radnika u nekoliko preduzeća su nastavljeni, a posljednji primjer je kompanija “Mraz” koja je nakon otkaza u Nevesinju otpustila 30 radnica u pogonu u Foči.
Sekretar Udruženja tekstila, kože i obuće pri Privrednoj komori RS Aleksandra Mihajlović Bijelić kaže da još nema zvaničnih statističkih podataka o broju radnika koji su ostali bez posla od početka godine.
– Očekujem da ćemo završetkom prvog kvartala imati zvanične podatke o tome. U preduzećima koja imaju poteškoće broj zaposlenih je smanjen u prosjeku oko deset posto od ukupnog broja radnika. Međutim, situacija se usložnjava i očekujemo da će se trend pada broja zaposlenih nastaviti – rekla je Mihajlović Bijelić i dodala da u RS-u u sektoru tekstila, kože i obuće radi 13.500 radnika u 160 preduzeća.
Mihajlović Bijelić za “Glas Srpske” kaže da su obimne zalihe gotovih proizvoda u velikim trgovačkim lancima u zemljama EU i pad potražnje značajno uticali na manje narudžbe, što je lančano dovelo do smanjenja obima proizvodnje u pojedinim preduzećima.
S druge strane, priča ona, cijene repromaterijala konstantno rastu, zbog čega su preduzeća koja su izgradila vlastiti brend u velikim poteškoćama sa plasmanom robe.
– Povećanje najniže plate u RS za 28 posto dodatno je opteretilo i usložnilo probleme industrije tekstila i proizvodnje obuće. Problem je što ne postoji mogućnost povećanja cijene rada jer su brojna preduzeća ugovore sa stranim partnerima potpisala prije donošenja odluke o najnižoj plati. Naša privreda time gubi na konkurentnosti, otvaraju se neka nova, povoljnija tržišta, što dovodi u pitanje dalje funkcionisanje kompanija – upozorila je Mihajlović Bijelić i dodala da je cilj svih privrednih društava da zadrže obim poslovanja, ali i broj zaposlenih.
To potvrđuje i vlasnica firme “Sana Linea” iz Kostajnice Bosiljka Dejanović koja za “Glas” navodi da uprkos otežanim uslovima rada za sada ne planiraju otpuštanje radnika, a zapošljavaju njih 140.
– Posla u našim pogonima ne manjka, ali nam je problem što smo sve prodajne cijene sa partnerima dogovorili lani ne računajući na ovoliki rast minimalca. A ono što smo ugovorili, ugovorili smo, nema povećanja. Ono što je dobro je da najveći dio posla nosi naš brend, odnosno naša kolekcija, jedino što prodaja pada na tržištima na kojima poslujemo – rekla je Dejanović.
Aleksandra Mihajlović Bijelić kaže da je jedan od gorućih problema u industriji tekstila, kože i obuće izuzetno veliko učešće bolovanja.
– Oko 20 posto radnika od ukupnog broja zaposlenih svakodnevno odsustvuje sa posla po različitim osnovama, što je zabrinjavajuće, posebno kada se imaju u vidu velike zloupotrebe kod ostvarivanja prava na bolovanje. Uzimajući u obzir da je dominantno učešće žena u strukturi zaposlenih, te da ovaj sektor daje snažnu podršku natalitetnoj politici, potrebno je ovom problemu sistemski pristupiti – rekla je ona.