Ne samo da se trenutni ratni sukob finansira novcem od fosilnih goriva, već rezultuje njihovim neproporcionalnim poskupljenjem duž lanca snabdijevanja.
Samo par dana nakon što je započeo rat u Ukrajini, cijene goriva na benzinskim pumpama u Evropskoj uniji (EU) skočile su do nezapamćenih nivoa, pa su kupci u pojedinim zemljama dizel tokom marta plaćali i do 2,30 eura po litri; cijena barela premašila je 100 eura. Konflikt je tako evropskim naftnim kompanijama omogućio dodatni prihod od 3,3 milijarde eura, navodi se u nedavno objavljenoj studiji organizacije Grinpis.
Trend poskupljenja se posebno odrazio na dizel – ovo gorivo je znatno poskupjelo i u rafinerijama i na benzinskim pumpama. Naftna industrija je u martu, u jeku energetske krize, zahvaljujući povišenim cijenama ostvarila prosječne dodatne dnevne prihode u iznosu od 107 miliona eura – 94 miliona eura od prodaje dizela i 13 miliona eura od prodaje benzina.
Iz Grinpisa posebno naglašavaju da ovoliki skok cijena nije opravdan i da predstavlja profitiranje na kriznoj siutuaciji. Sirova nafta je u periodu od januara do marta ove godine poskupjela za 19,38 centi po litri. Istovremeno je u rafinerijama zabilježen porast cijena – za između 30 i 31 cent po litri dizela i 20,19 centi po litri benzina. Najveće poskupljenje desilo se na benzinskim pumpama gdje je cijena litre dizela skočila za 36,52 centi, a litre benzina za 26,7 centi.
Kako stoji u izvještaju, povećanje marži se razlikovalo od države do države, a prednjači Njemačka, u kojoj su naftni giganti imali i najveće dodatne prihode u Evropi na dnevnom nivou – 38,2 miliona eura, odnosno 36% ukupne prethodno navedene svote od 107 miliona eura.
U saopštenju povodom istraživanja predstavnici Grinpisa nisu imali lijepe riječi za predstavnike naftnih kompanija.
„Dok se milioni Evropljana muče zbog ogromnih troškova za gorivo i energiju, naftna industrija podiže cijene kako bi na račun rata i energetske krize ostvarila rekordne profite. Povećanje cijena sirove nafte ne opravdava povećanje cijena duž lanca snabdijevanja i na pumpama”, izjavila je Klara Marija Šenk iz ove organizacije.
Stoga Grinpis poziva vlade zemalja da zaustave „besramno profiterstvo nad patnjama Ukrajine”, tako što će uvesti poreze na ove nemoralne profite. „Prihodi od ovih poreza treba da se koriste za pomoć domaćinstvima sa ograničenim sredstvima za zadovoljenje potreba i za ubrzanje tranzicije transportnog sektora zavisnog od nafte ka sistemu mobilnosti koji služi planeti i ljudima”, zaključila je Šenk.
A zašto baš transportni sektor treba da bude poprište revolucije? Zato što dvije trećine nafte koja se potroši u EU odlazi na prevoz. S tim na umu – dekarbonizacija saobraćaja bi, prema preporukama Grinpisa, trebalo da bude u fokusu vlada kako bi se smanjila potražnja za gorivom. Oni prije svega savjetuju da se na kratkim relacijama i poslovnim putovanjima avioni zamijene vozovima zbog smanjenja količine potrebnog goriva. Dodaju da postepeno treba napuštati vozila na dizel i benzin, kao i da treba unaprijediti javni transport. Ne samo da bi se na ovaj način bojkotovale kompanije koje zarađuju na nesreći Ukrajinaca, već bi se redukovale emisije gasova sa efektom staklene bašte koje doprinose porastu srednje globalne temperature i klimatskim promjenama.
Grinpisovi predlozi veoma su slični tačkama plana koji je prošlog mjeseca objavila Međunarodna agencija za energetiku (IEA) u cilju smanjenja potrošnje nafte.
Trebalo bi napomenuti da je Evropska komisija na polju energetike djelimično zaštitila potrošače, dozvoljavajući članicama Unije da intervenišu i regulišu cijene u vanrednim okolnostima, ali oni za dešavanja u naftnoj industriji za sada ostaju slijepi nasuprot proizvodnji gasa i struje.
Jednoj od najvećih egzistencijalnih nestabilnosti modernog doba se nažalost ne nazire kraj, a u brojnim državama EU se sve glasnije čuju predlozi da se uvede potpuni bojkot ruske nafte, s obzirom na to da Rusija novac koji dobija od proizvodnje fosilnih goriva koristi i za finansiranje aktuelnog rata u Ukrajini.
Evropska unija je kao odgovor na agresiju Rusije na Ukrajinu već uvela brojne sankcije, ali pored toga se pripremaju i planovi kako da se u vrlo kratkom roku smanji zavisnost od ruskih fosilnih goriva. Međutim efekti ovih planova su još uvijek prilično nevidljivi jer su države Unije od početka rata iz Rusije uvezle energente u vrijednosti od preko 35 milijardi eura.
Ukoliko se ostvare najave o uvođenju potpunog embarga na naftu iz Rusije u sklopu narednog paketa sankcija to bi, kako pretpostavljaju ruski zvaničnici, moglo da rezultuje udvostručenjem cijena barela.
Ova evroazijska zemlja drugi je najveći proizvođač nafte na svijetu, odmah nakon Sjedinjenih Američkih Država, a ispred Saudijske Arabije.
Problem za Evropsku uniju je što na našem kontinentu ne postoji država koja bi parirala proizvodnim kapacitetima Rusije – prema podacima iz Grinpisove publikacije, Norveška i Ujedinjeno Kraljevstvo zajedno imaju preko četiri puta manju dnevnu proizvodnju.
Poskupljenje energenata ne osjećamo isključivo pri plaćanju goriva ili računa za električnu energiju i grijanje, već ga prate i veći izdaci za kućne potrepštine, hranu i skoro sva dobra u čijoj se proizvodnji koriste nafta, gas i ugalj. Prema projekcijama Svjetskog ekonomskog foruma, djeluje da je pred nama duži period skupog goriva i energije.
Mnogi kao izlazak iz krize vide povećano korišćenje obnovljivih izvora energije koji će tržište zaštiti od nestabilnih cijena fosilnih goriva, a vlade bi trebalo da omoguće ubrzanje energetske tranzicije po uzoru na Italiju koja je odobrila izgradnju 6 vjetroparkova kako bi smanjila zavisnost od ruskog gasa.
Danas
