Najveći proizvođač stočne hrane, najveća kompanija za dijeljenje automobila (car-sharing), pa i dijelovi javnih medija su organizirani kao zadruge.
Kooperativni poslovni model prožima švicarsku ekonomiju i u korijenu je politike ove države. Skoro svi Švicarci kupuju namirnice u zadružnim trgovinama i mnogi od njih imaju račun u zadružnoj banci.
Najveći proizvođač stočne hrane, najveća kompanija za dijeljenje automobila (car-sharing), pa i dijelovi javnih medija su organizirani kao zadruge. Samo zadružne kompanije u Novom Zelandu stvaraju više radnih mjesta na 100 stanovnika nego u Švicarskoj.
Migros je organiziran kao zadružna kompanija. Ima skoro 100.000 radnika koji proizvode razne proizvode od pudera za bebe do pekarskih proizvoda, a koji se prodaju u supermarketima. No, šta je to što zadružne kompanije razlikuje od drugih kompanija?
U zadrugama je glas svakog člana jednak. Kao i u politici, primjenjuje se princip “jedan čovjek, jedan glas”. Zadrugarstvo podrazumijeva udruživanje onih koji imaju zajedničke ciljeve. Profit koje ostvaruju zadružne kompanije se ravnomjerno raspoređuje među njihovim članovima i investira se.
Pojedine zadružne inicijative, kao što je francuska poljoprivredna zadruga Longo Mai koja je formirana 70-ih godina prošlog stoljeća, prožimaju sva područja života.
Menadžeri i ostali zaposleni švicarskog lanca supermarketa Coop su praktički susjedi i zadrugarstvo prožima sve aspekte njihovog života. Takav način života im se isplatio. Stambenim zadrugama se garantiraju niske stanarine, zbog čega je stanovanje i dalje svrha mnogih zadruga. Cjenovno pristupačno stanovanje u poželjnim dijelovima urbanih područja, posebno u Zurichu, posljedica je zadrugarstva.
List Aargauer Zeitung je zadrugarstvo opisao iskonskom sponom švicarske ekonomije. Osim toga, zadrugarstvo je korijen i političkog života ove zemlje. Prve zadruge bile su preteča današnje Švicarske, prenosi Blic.
Švicarskim pašnjacima i šumskim zemljištima se prije 700 godina upravljalo kroz zadružna društva i korporacije. Zadruge su bile začetak političke zajednice, tj. iz zadruga razvila su se sela i općine. Odgovornosti zadruga su se vremenom povećavale od vodoopskrbe do brige o siromašnima. Prema riječima historičara Hansa Stadlera, ljudi u zadrugama su živjeli direktnu demokraciju u njenom najčistijem obliku.
Poljoprivrednici, obrtnici i radnici su se u prvoj polovici 19. stoljeća udružili u “zajednice za hljeb i voće”. Švicarski zadružni pokret se kasnije razvijao na tragu međunarodnog zadružnog pokreta čije je porijeklo iz engleskog grada Rochdalea. Švicarskim zakonom se zadruga kao oblik firme prepoznaje od 1881.
Međunarodni zadružni pokret
Delegati iz 13 država, među kojima i oni iz Švicarske, 1895. u Londonu su formirali Međunarodnu zadružnu alijansu (ICA). Zadrugarstvo u Švicarskoj razvilo se u poljoprivrednom, bankarskom i građevinskom sektoru.
Svjetski zadružni pokret se na samom početku 20. stoljeće razvio u pacifističku i internacionalističku snagu koja se, prema historičaki Riti Rhodens, uspjela tokom Prvog svjetskog rata držati podalje od zemalja koje su bile u ratu. Sjedište Međunarodne zadružne alijanse je od 1982. do 2013. bilo u Ženevi, a sada je u Belgiji. Odlukom Ujedinjenih naroda 1995. svakog 2. juna obilježava se Dan zadruga.
Spomenute švicarske zadrugarske kompanije Coop i Migros čine trećinu švicarskog tržišta maloprodaje hrane. Obje kompanije imaju svoju kulturu i političke ciljeve. No, prije svega je riječ o velikim kompanijama. Manji zadružni subjekti su još uvijek vođeni idealizmom. Među takvim firmama je trgovina Guter čiji se članovi zalažu za privrednu demokratizaciju, piše portal swissinfo.
