Ko najviše, a ko najmanje zarađuje u Bosni i Hercegovini? Ovoga puta govorimo o običnim građanima, onima koji žive od svog rada i svoje plate. Izuzet ćemo političare.
Radom do boljeg života – odnosno radom do preživljavanja, kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Ako uzmemo u obzir da je sindikalna potrošačka korpa izašla na 3.322 KM postavlja se pitanje ko je može priuštiti?
Donosimo listu najviše i najmanje plaćenih poslova u državi.
Najveću platu od 4.244 KM primaju menadžeri, slijede IT arhitekte s platom od 3.559 KM, te IT direktori s platom od 3.549 KM, generalni direktori su plaćeni 3.447 maraka.
S druge strane, najmanje zarađuju krojači, čija plata u prosjeku iznosi 700 KM, slijede čistači s prosječnom mjesečnom zaradom od 709 KM i portiri sa platom od 724 KM.
Prosječna mjesečna isplaćena neto plata u Bosni i Hercegovini u prvom polugodištu 2023. godine iznosila je 1.244 KM. Većina bh. radnika nezadovoljna je svojom platom, a trećina smatra da bi rast od 11 do 20 posto bio zadovoljavajući.
Na tržištu rada, kažu ekonomisti, dolazi do nove situacije da pri traženju posla radnici sve više postavljaju svoje uslove, pa poslodavci moraju reagovati u skladu sa tržinim pritiscima.
– Predviđanja su da će u skorijoj budućnosti, mjesecima pa čak godinama sve više dolaziti do tržišnih pritisaka na način da će poslodavci imati nekoliko alternativa ili značajno unaprijediti radnički standard ili krenuti ka kapitalnim intenzivnim ulaganjima, dakle mašine, roboti itd. ili u konačnici uvoziti radnu snagu iz nekih drugih zemalja, prije svega istoka – rekao je u izjavi za BN ekonomista Admir Čavalić.
Analize su pokazale da je fleksibilno radno vrijeme nešto što najviše muči radnike u BiH.
– Mi imamo dosta država koje već razmišljaju i o slobodnom četvrtku, a mi se još nismo prilagodili da imamo slobodne vikende, a šta bi trebalo biti pod broj jedan da svi radnici imaju slobodan vikend – izjavio je za BN Dominik Raškaj, portparol portala za zapošljavanje.
Poslodavci u BiH moraju shvatiti da unapređenje radničkih prava, uslova i standarda nužno vodi i boljoj produktivnosti rada, smatra struka i dodaje da ne treba zanemariti ni visok nivo sive ekonomije u državi gdje radnik nije odgovoran što radi na crno, jer je prinuđen birati između „imati ili nemati hljeba“, ali sagovornici ističu da bi se ovim pitanjem trebala pozabaviti inspekcija.