“ Želim prve riječi svoje djece zapisati na komadu drveta , ukrasiti ih tako da izgledaju starinski i okačiti na zid – bile su moje riječi prijateljici koja me uvela u svijet dekupaža. Nakon što mi je objasnila osnove stidljivo sam kod kuće pokušala napraviti nešto slično i shvatila da u tome uživam“, priča Danijela Domazet o tome kako se počela baviti dekupažom, kreativnom tehnikom kojoj se posvetila sa puno žara.
Počela je sa najjednostavnijom i najjeftinijom varijantom koja je podrazumijevala kupovinu osnovnih materijala ali i istraživanja o samoj tehnici, načinu rada , usavršavaju tehnike… Danas radi na drvetu, sa MDF materijalom, na staklu, na plastici… „Kao finalni proizvodi iz mojih ruku izlaze slike urađene salvetnom tehnikom, stare fotografije pretvaram u slike, kutije za razne sitnice i nakit, sehare, satovi, pladnjevi, okviri za slike, vječiti kalendari, ukrasne staklenke i još mnogo toga.“
Danijela, koja je prije pet godina donijela odluku da napusti novinarstvo kojim se bavila skoro dvije decenije, kaže kako nikad nije požalila zbog takve odluke. „U novinarstvu sam provela više od 18 godina. Svo to vrijeme radila sam u informativnoj redakciji koja ti ne dozvoljava da ikada odmaraš. Znate kada dođe u životu onaj trenutak za velike odluke u životu. Na taj korak sam se ja odlučila prije 5 godina odlukom da napustim novinarstvo. Vremenom mi je ovisnost o novinarstvu polako iščezavala i danas mogu reći da nisam požalila. Odmaram i dušu i tijelo i uživam u nekim drugim stvarima i poslovima koji me ispunjavaju.“
Priroda posla kojom se bavila nije joj ostavljala previše vremena da se posveti nekim svojim skrivenim talentima za koje je znala da čuče u njoj. No, kako kaže, oduvijek je znala da će imati jedan kutak u domu gdje će uroniti u svoj svijet. Pronašla je to u decoupažu: „Dekupaž je za mene prvenstveno hobi . Kada utihnu dnevne aktivnosti i obveze oko doma i obitelji tada nastupa mojih pet minuta. U tišini koja mi odmara dušu moji najbolji prijatelji postanu akrilne boje, razni materijali, kistovi, ljepilo, lak. Ne mogu vam opisati, a onaj tko to radi zna o čemu pričam, kako vas svaki potez kista odmara. Potpuno uronim u taj svijet i mislim samo o tome kako preliti jednu boju u drugu i kako napraviti proizvod koji će biti lijep ali imati i uporabnu vrijednost.“
Pitali smo Danijelu može li na ovaj način značajnije dopuniti kućni budžet. Iako ona, kako kaže, još nije ušla u tu fazu, sigurna je da može: „Onaj tko se u potpunosti posveti ovome i razvije načine prodaje sigurno da može nadopuniti kućni budžet. Meni prodaja nije bila prioritet .Većinu radova sam poklonila dragim ljudima i pijateljima a onda na njihov nagovor počela sam i prodavati. Znate, svjesna sam vrijednosti svoga rada i znam koliko mi treba vremena da nešto napravim i koliko se tome posvetim. No, s druge strane svjesna sam i da u našoj zemlji to nije vrednovano na pravi način. Vjerujte industrijska proizvodnja dekupaž proizvoda i ručni rad ne mogu isto koštati a to je ljudima teško objasniti. Naučila sam da je kvaliteta uvijek ispred kvantiteta i ništa ne može da zamjeni kvalitetu ručnog rada. Vjerujem da prave vrijednosti uvijek nađu put do svojih kupaca. Možda je taj put sporiji ali je po mom mišljenju bolji.“
Među proizvodima koje Danijela pravi mogu se naći i oni koji koštaju svega 5 KM, kao i oni za koje treba izdvojiti puno više. No, svaki proizvod je unikatan i kako sama kaže, nikada ne može ponoviti identičan. „Recimo na jednoj kutiji mogu koristiti samo boju, salvetu, lak a na nekoj drugoj i čipku i poludrago kamenje i shodno tomu mijenja se i cijena. Imala sam i neobičnih narudžbi da za neke kompanije u dekupaž tehnici uradim pladnjeve i podloške za čaše sa njihovim logom i bili su oduševljeni. Za takve stvari ne postoje jedinstvene cijene.“
Danijela svoj rad promoviše usmenim putem kao i preporukama dosadašnjih zadovoljnih kupaca. Naravno, tu su i društvene mreže: „Na svom Facebook profilu objavljujem dio radova. A na istoj mreži imam i stranicu MoAn Chic na kojoj se mogu pronaći informacije o mom radu.“
Danijela nam kaže kako se dekupaž proizvodi prodaju tokom cijele godine ali uvijek postoji period kada se traži poklon više. Kupci su različitih profila ali najčešće vrijednost ovakvih radova prepoznaju žene. Među proizvodima nalaze se i oni kojima se dekupažom vrati upotrebna vrijednost: „Nedavno sam restaurirala jednu staru klupicu ili hoklicu i ponovno je dobila uporabnu vrijednost . A moj naredni “ zalogaj“ je restauracija noćnog ormarića kojem ću nadam se udahnuti novi život kroz stil kojim se ima što reći.“
