Evropska centralna banka (ECB) počela je sprovoditi ekspanzivnu politiku visokih monetarnih stimulansa nekonvencionalnim kanalima (Quantitive easing) od 2015. godine, kako bi potakla ekonomski rast, odnosno potrošnju i inflaciju.
Ekonomski oporavak je još krhak, s brojnim rizicima koji dolaze iz same Unije (Brexit i politički rizici koje donose parlamentarni i predsjednički izbori u Francuskoj i Holandiji, čiji rezultati mogu potencijalno ugroziti Uniju) i iz globalnog okruženja (usporavanje rasta Kine koja je drugo najznačajnije izvozno odredište EU, s udjelom od oko 10% ukupnoga robnog izvoza).
Tako ECB predviđa rast eurozone u ovoj godini na 1,8%, ali i usporenje u sljedeće dvije godine na 1,7% u 2018. i 1,6% u 2019. godini. U skladu s time, stopa nezaposlenosti se sporo spušta, zadržavajući se na nivou iznad 9% (9,6% u januru ove godine), a ciljani nivo inflacije (ispod, ali blizu 2%) ostaje zahtjevno postići u srednjoročnom periodu. Naime, iako se ukupna inflacija u posljednje vrijeme povećala (uglavnom zbog baznih učinaka povezanih s cijenama energije), temeljni inflacijski pritisci su ostali potisnuti. Upravno vijeće se u biti i ne obazire na promjene inflacije mjerene HIPC-om ako ocijeni da su prolazne i da se neće odraziti na srednjoročne izglede za stabilnost cijena, izvještava portal Poslovni svijet.
Tako je, očekivano, Upravno vijeće ECB-a i na današnjem sastanku donijelo odluku o zadržavanju kamatnih stopa na historijskim minimumima. Izraženo je i očekivanje da će ostati na sadašnjim ili nižim nivoima duže od perioda neto kupnji vrijednosnih papira (QE) koje bi trebale završiti ove godine. Naime, predviđeno je da se od aprila smanjuje mjesečna vrijednost neto kupnje vrijednosnih papira s 80 na 60 milijardi eura koja će se sprovoditi do kraja godine, ali i duže ako to bude potrebno, zapravo sve dok Upravno vijeće ne zaključi da je došlo do postojane prilagodbe inflacijskih kretanja u skladu s ciljnim nivoom stope inflacije.
S druge strane, američka centralna banka je još 2014. godine završila s ekspanzivnom monetarnom politikom s ekstremnim monetarnim stimulansima (QE), a krajem 2015. je nakon osam godina historijskih niskih kamata podigla njene nivoe i nastoji ih normalizirati u kratkom periodu (na sastanku 14. ovoga mjeseca očekuje se sljedeće podizanje stopa).
Stoga, iako Evropa kasni za SAD-om, izgledno je da će i na području eura polahko završiti period niskih kamatnih stopa. Iako to reflektira ekonomski oporavak, s druge strane to nije dobra vijest za visokozadužene zemlje poput Hrvatske kojoj će se otežati uslovi refinansiranja i novog zaduživanja, a opteretit će je više nego druge članice EU iz srednje i istočne Europe. Naime, Hrvatska ima najveću premiju rizika (CDS) od svih uporedivih članica EU, na nivou rizika Rusije i Italije, što znači skuplje zaduživanje na inostranom tržištu.
