Jedna od najvećih energetskih akvizicija posljednjih godina ponovo je korak bliže realizaciji. Američki investicijski gigant Carlyle dobio je odobrenje američkog Ureda za kontrolu strane imovine (OFAC) za planirano preuzimanje međunarodnog poslovanja ruskog Lukoila, ali za konačno zaključenje posla i dalje se čeka zeleno svjetlo američke administracije.
Riječ je o poslu koji se procjenjuje na oko 20 milijardi dolara, a koji je posebno zanimljiv za naš region jer Lukoil ima značajno prisustvo na tržištima Srbije i Hrvatske, piše BiznisInfo.ba.
Još početkom godine detaljno smo pisali o planovima Carlylea za preuzimanje Lukoilove međunarodne imovine. Od tada se proces, međutim, mjesecima nalazi pred američkim regulatorima.
Prema najnovijim informacijama Financial Timesa, OFAC je sada dao odobrenje Carlyleu, ali konačna odluka o transakciji još nije donesena. U razmatranje posla uključeni su i Vijeće za nacionalnu sigurnost, State Department i američko Ministarstvo energetike.
Posao težak oko 20 milijardi dolara
Lukoil je krajem januara objavio da je s Carlyleom potpisao sporazum o prodaji kompanije LUKOIL International GmbH, preko koje ruska grupa kontrolira veliki dio poslovanja izvan Rusije.
Iz transakcije je izuzeta imovina u Kazahstanu, dok je sporazum od početka bio uslovljen pribavljanjem potrebnih regulatornih odobrenja. Lukoil je također naveo da sporazum nije ekskluzivan i da može nastaviti razgovore s drugim potencijalnim kupcima. Razmjere potencijalne transakcije su ogromne.
Portfelj koji se prodaje uključuje oko tri milijarde barela dokazanih i vjerovatnih rezervi nafte i plina, dok proizvodnja iznosi približno 250.000 barela dnevno. Ranije procjene vrijednosti Lukoilove međunarodne imovine išle su i do oko 22 milijarde dolara.
Važna promjena i za Srbiju i Hrvatsku
Eventualno zaključenje posla bilo bi značajno i za tržište goriva u našem regionu. Kako je BiznisInfo.ba ranije pisao, Lukoil u Srbiji ima mrežu od 112 benzinskih stanica i dva skladišta goriva, dok u Hrvatskoj posluje kroz mrežu od 45 benzinskih stanica.
To znači da samo na ova dva regionalna tržišta govorimo o ukupno 157 benzinskih stanica koje su dio šire Lukoilove međunarodne strukture. Lukoil Srbija predstavlja posebno značajan dio poslovanja kompanije u ovom dijelu Evrope i jedan je od najvećih lanaca benzinskih stanica na tamošnjem tržištu.
U Hrvatskoj Lukoil također godinama ima razvijenu maloprodajnu mrežu. Prema podacima koje je BiznisInfo.ba ranije analizirao, Lukoil Croatia je imao 422 zaposlena i godišnje prihode od oko 339 miliona eura.
U slučaju završetka transakcije, stoga bi jedna od najvećih globalnih energetskih vlasničkih promjena imala vrlo konkretne posljedice i na regionalnom tržištu.
U paketu i velike evropske rafinerije
Benzinske stanice predstavljaju samo manji dio poslovnog carstva koje Carlyle želi preuzeti. Lukoilovo međunarodno poslovanje uključuje velike energetske operacije širom svijeta, a u Evropi su posebno značajne rafinerije u Bugarskoj i Rumuniji te 45-postotni udio u rafineriji Zeeland u Nizozemskoj. Ukupni kapacitet ove tri rafinerije iznosi oko 400.000 barela dnevno.
Carlyle smatra da bi nakon preuzimanja mogao aktivirati dodatnih 100.000 do 150.000 barela dnevno rafinerijskih kapaciteta i tako povećati proizvodnju benzina i dizela. To je posebno značajno u trenutku pojačanih pritisaka na globalno tržište goriva.
Na Balkanu je posebno značajna Lukoilova rafinerija Neftochim Burgas u Bugarskoj, jedna od najvećih i strateški najvažnijih rafinerija u ovom dijelu Evrope.
Prodaja još nije završena
Ipak, najnovije američko odobrenje ne znači da je Carlyle već postao vlasnik Lukoilove imovine. OFAC je 18. septembra dodatno pojasnio pravila koja se odnose na prodaju Lukoil Internationala. Aktuelna licenca omogućava pregovore, dubinsku analizu i sklapanje uslovnih ugovora do 22. oktobra 2026. godine, ali ne omogućava stvarni prijenos vlasništva.
Za samu prodaju potrebno je posebno odobrenje američkih vlasti. Američki regulator postavio je i stroge uslove koje će uzeti u obzir prilikom odlučivanja. Novi vlasnik mora potpuno prekinuti veze međunarodne kompanije s ruskim Lukoilom, dok bi novac koji pripada ruskoj grupi morao biti blokiran pod američkom jurisdikcijom sve dok su sankcije na snazi. Zbog toga posao, uprkos važnom pomaku, još nije završen.
Akvizicija pred raspletom
Američke sankcije Lukoilu uvedene su u oktobru prošle godine, nakon čega je ruska kompanija krenula u prodaju međunarodne imovine. Proces traje gotovo godinu, a Washington je više puta produžavao privremene licence kako bi međunarodne kompanije mogle nastaviti poslovati dok se traži prihvatljivo rješenje za njihovo vlasništvo.
Sada je Carlyle napravio važan korak prema preuzimanju portfelja vrijednog oko 20 milijardi dolara, ali posljednja i najvažnija odluka još se čeka.
Ako transakcija bude konačno odobrena, njen rezultat neće se vidjeti samo na velikim naftnim poljima i evropskim rafinerijama. Promjena vlasništva zahvatila bi i Lukoilovu veliku maloprodajnu mrežu, uključujući najmanje 157 benzinskih stanica u Srbiji i Hrvatskoj.
Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba
