Karakteristične kuće u bijelim i plavim bojama zaštitni su znak bajkovitih grčkih destinacija kao što su Mykonos i Santorini, piše Punkufer.
Samo pogled na fotografije s arhitekturom u bojama grčke zastave tjera nas da poželimo uživati u lijepim plažama i guštati u mediteranskoj kuhinji, no znate li što karakteristične boje vedrog neba i mora simboliziraju?
Boje grčkih otočnih kuća nastale su iz praktičnih razloga. Kamen dostupan na mjestima kao što su Mykonos, Paros i Naxos imao je jedan nedostatak – tamniju, zemljanu boju koja je privlačila sunce i život u kućama činila neizdrživim zbog visokih temperatura. Kako bi se rashladili, Grci su obojili kamen u bijelo, a nakon što se takva metoda pokazala uspješnom, s vremenom je postala dijelom tradicije.
U arhitekturu se sredinom 20. stoljeća uplela se i bolest. Kako bi se spriječilo širenje kolere, grčke vlasti zatražile su farbanje kuća krečom, koji služi i kao dezinficijens.
Baš kao i bijela boja – i plava ima svoje “zašto i zato”. Grčki ribari i pomorci bojili su vrata i prozore bojom koja im je ostala od bojenja broda, a plava je zbog svog sastava bila najdostupnija.
Karakteristična plava boja koja se koristila za brodove i domove na grčkim otocima bila je napravljena od mješavine vapnenca i sredstva za čišćenje “loulaki”, jedne vrste plavog talka koja je većini bila lako dostupna kod kuće. Stoga im je plavu boju bilo vrlo jednostavno napraviti.
Lijepe boje domova na grčkim otocima prestale su biti samo praktične i poželjne te postale obavezne tokom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Aktualni režim smatrao je kako će prepoznatljive boje potaknuti domoljublje i nacionalizam, a uskoro je i donesen zakon kojim se nalaže bojenje kuća na grčkim otocima u plavo i bijelo.
Iako su danas propisi blaži, boje grčkih otoka privlače turiste, pa se tradicija i zbog toga nastavila.
Lutajući Cikladima, posjetitelji mogu pronaći domove s izvornim kamenjem u boji zemlje ili malo drugačijim bojama. Međutim, plava i bijela još uvijek dominiraju grčkim otocima, po kojima su poznati.
