Samir Vildić, biznismen iz Kalesije, proveo je 17 godina u Turskoj i vratio se u BiH. Nakon školovanja i stipendija koje je imao tokom boravka u Turskoj otvorio je “Wildich Business Center“.
Vildić je u “Hayatovom podcastu” govorio o školovanju u Turskoj i stečenom znanju koje je prenio u BiH.
– Otišao sam sa 13 godina u Tursku. Završio sam srednju školu, fakultet, dva magistarska i doktorski studij. Tačno je da sam dan prije odlaska u Tursku, te 2001. godine, čuvao ovce. Vratio sam se sa kravatom kao uspješan čovjek – ispričao je Vildić.
Odnosi BiH i Turske
Odnosi BiH i Turske tada nisu bili razvijeni kao danas.
– Tada nam je Turska bila daleko a danas imamo puno bolju saradnju. Hvala Bogu pa sam otišao tamo i stekao dobro iskustvo. Ono što sam najbolje ponio iz Turske je poduzetnička misao koju generalno turski narod posjeduje – naveo je Vildić.
Vildić ističe da je turski narod poduzetan kazavši da u BiH privrednici nisu poduzetnici. Kazao je kako je Turska najbolji primjer od koga možemo učiti o poduzetništvu a njihova otvorenost je dodatan plus za nas.
– Ja sam otišao na školovanje preko jednog oglasa u Preporodu. Otišao sam kao dijete i plakao sam kada sam ušao u avion. Bio je to put koji je trajao devet mjeseci gdje se nismo vraćali u BiH zbog finansija ali i programa koji smo imali tada – prisjetio se.
Odlazak bio dobra odluka
Njih desetak koji su otišli su palakali ali u isto vrijeme su, kaže, skupljali hrabrost pa su govorili da im nije ništa.
– Turska je posebna kada dolazite iz Kalesije pa vas to nekako i prepadne ali se u isto vrijeme oslobodite i svih strahova koje imate. I tako sa 13 godina shvatite poentu života. Ja se danas bolje snalazim u Istanbulu nego u Kalesiji – naglasio je.
Odluku o odlasku u Tursku su donijeli roditelji, kaže Vildić, dodajući da mu je cilj bio da ode od ovaca. Kaže kako su ga roditelji pustili jer su vjerovali u Rijaset islamske zajednice ponavljajući kako odlazak u Tursku nije bila isključivo njegova odluka.
– Da sam mogao prizemljiti taj avion uradio bih to. To je bio put bez povratka gdje sam morao gurati samo naprijed. Vjerovatno ima tog malo stečenog poduzetništva ali i naslijeđenog jer mi se otac bavio trgovinom – priča Vildić.
Učio na ulicama Istanbula
U Turskoj je na ulici učio o poduzetništvu. 2010. je počeo raditi u Turskoj što mu je dalo jednu profesionalnu dozu poduzetništva.
– U Turskoj sam radio na povezivanju BiH i Turske što i danas radim. Ne znam kako sam savladao turski. Profesori su morali izlaziti iz škole da nam pojašnjavaju stvari. Mi smo bili prvi koji smo odlazili na školovanje u Tursku gdje smo odmah krenuli u školu i morali smo progovoriti turski prvi mjesec po dolasku. Nijedna od tih stečenih diploma mi nije nikada trebala. Volim da čitam pa se mogu pohvaliti da imam u svojoj biblioteci 17.000 knjiga.