Hoće li zakašnjeli početak energetske tranzicije u Bosni i Hercegovini odgoditi njezin ulazak u EU? Zemlja se bori s odmakom od proizvodnje električne energije na ugalj. Postoji nedostatak postrojenja za odsumporavanje. Zagađenje zraka je na ekstremnom nivou. Posljedice su ozbiljne: Rak od uglja?
U Kaknju, industrijskom gradu u srcu Bosne i Hercegovine, sve se vrti oko lignita. Hiljade radnih mjesta zavise od njega. Ovdje leži 440 miliona tona uglja, jedno od najvećih nalazišta u Evropi, piše Euronews.
Ugalj se u Kaknju kopao još u vrijeme austrijskog cara. Prije Prvog svjetskog rata ovdje je radilo oko pet hiljada rudara. Danas ih ima još 1200. Jedan od njih je Omer Hrustić: „Bio sam bukvalno dijete kada me je amidža doveo na gradilište. Da, to su tri generacije, bukvalno. Moj djed, moj djed, moj amidža… svaka muška figura u mojoj porodici vezana je za rudarstvo. Rudarstvo je veliki dio mog života.”
Planirano je da proizvodnja u Kaknju poraste sa 700.000 tona prošle godine na 800.000 tona u 2026. godini. I to uprkos činjenici da sagorijevanje lignita oslobađa izuzetno visok nivo zagađujućih materija. I postoje masovne emisije CO2 i SO2.
Fosilna goriva su glavni uzrok globalnog zagrijavanja i klimatske krize. Inženjer rudarstva Omer Hrustić to takođe zna: „Kao društvo, moramo tražiti bolje načine za snabdijevanje energijom. Kada dođe vrijeme, moramo biti spremni. Ali trenutno smo zavisni o uglju. I o našem radu, našem teškom radu.”
U Federaciji Bosne i Hercegovine, jednom od dva entiteta u Bosni i Hercegovini, postoji sedam rudnika uglja u državnom vlasništvu (drugi je Republika Srpska sa dva velika rudnika uglja). Njihov planinski dug iznosi oko sto miliona eura.
Finansijska katastrofa plus ekološki problemi: Zašto nastaviti kopati umjesto postepenog ukidanja uglja? Iso Delibašić je direktor rudnika uglja Kakanj: „Bosni i Hercegovini je potrebna energija. Budućnost rudnika uglja ne smije biti dovedena u pitanje.”
„Hajde da uradimo malo matematike”, pitam Delibašića, „uzmite ugalj koji još uvijek imate u zemlji danas, koliko godina bi mogao potrajati?” Direktor rudnika procjenjuje da bi geološke rezerve rudnika uglja Kakanj mogle potrajati „narednih 40-50 godina”.
Euronews: „Hoće li 2050. godine ovaj rudnik još raditi ili ne?”
Delibašić: „Možemo reći da Bosni i Hercegovini još uvijek nedostaje dosta energije. Zato naša budućnost ne bi trebala biti ugrožena. Uzmimo u obzir naše geološke rezerve uglja.”
Euronews: „Osjećate li se loše što pomažete u ubijanju planete Zemlje?”
Delibašić: „Mi proizvodimo ugalj. Ovaj ugalj koristi neko drugi. Da li se osjećam loše što radim svoj posao? Naravno da ne!”
Idemo dalje. Dimnjak termoelektrane Kakanj visok je kao Ajfelov toranj i ispušta ogromne količine zagađujućih materija i CO2. Kako Bosna i Hercegovina planira postati klimatski neutralna do 2050. godine?
Bosna i Hercegovina se na ovaj cilj obavezala i na samitu Zapadnog Balkana u Sofiji. Zemlja je članica Energetske zajednice, međunarodne organizacije u kojoj Evropska unija i zemlje kandidati razvijaju pravila za energetsko tržište. Ali Bosna i Hercegovina se ne pridržava toga. Neki od blokova elektrana datiraju iz 1970-ih godina. Njihovi preostali dogovoreni radni sati odavno su premašeni.
Nedostaju moderni filteri. Ipak, mnogi od ovih veoma starih reaktora su i dalje u radu. Zašto ovi blokovi nisu davno ugašeni? Bosanskohercegovačke zastarjele termoelektrane na ugalj emituju preko 200.000 tona sumpor-dioksida godišnje, jedanaest puta više nego što je dozvoljeno, izvještava Bankwatch, mreža regionalnih nevladinih organizacija.
Izvještaj Evropske komisije o zemlji za 2025. takođe oštro kritikuje energetsku politiku Bosne i Hercegovine. A Evropska energetska zajednica pokrenula je prekršajni postupak.
U Kaknju je blok 7 jedan od velikih izazivača problema. Direktor elektrane Adem Lujnović za visok nivo zagađenja krivi lokalne vremenske prilike: „Kada se jave inverzijski vremenski uslovi, iskusimo visok nivo zagađenja zraka. To se dešava zimi ili ljeti, kada imamo stabilne vremenske uslove i visok vazdušni pritisak.”
Godine su protraćene. Reforme su odgođene. Zakoni su kasnili. Pitam direktora elektrane zašto stari blokovi nisu odavno ugašeni. „Već smo 2010. razmišljali o prelasku na prirodni gas”, kaže on, „ali to nije bilo isplativo, ugalj je bio jeftiniji”.
Lokalno stanovništvo tu odluku plaća visokom cijenom: svojim zdravljem. Edina Dogdibegović živi na periferiji Kaknja. „Elektrana sagorijeva dva miliona tona uglja godišnje”, kaže ona.
Upozorenja o zagađenju zraka izdaju se i ljeti i zimi: „U januaru smo imali indeks kvaliteta zraka 9-9-5, veoma opasno! 2000 mikrograma sumpor-dioksida po kubnom metru! Daleko iznad granice!”
Postoje i emisije iz fabrike cementa i kućnih ložišta. Čini se da je došlo do povećanja broja slučajeva raka. „U svakom drugom domaćinstvu nekom je dijagnostikovan rak”, izvještava Edina, „vlada ovdje ne štiti ljude”.
Mnogi ljudi u Bosni i Hercegovini uzgajaju sopstveno povrće. To je slučaj i u Kaknju. Međutim, zelenilo u bašti je otrovno. „Neke analize su pokazale ekstremno visoku koncentraciju arsena, kadmijuma i olova”, kaže Edina Dogdibegović, „i ja samo savjetujem ljudima ovdje da ne koriste povrće odavde.”
Stanovnici se plaše otrovnog povrća, smrtonosnog zraka i raka. Ali da li je sve ovo istina? U bolnici u Kaknju srećem stručnjaka za respiratorne bolesti. Senka Balorda jedna je od najpoznatijih doktorica u Bosni i Hercegovini.
„Da, imamo problem u Kaknju”, potvrđuje Senka Balorda. „Mislim da, prema izvještaju za 2025. godinu, na 35.000 građana Kaknja imamo 223 različita pacijenta oboljela od raka. To je zaista ogromno.”
Euronews: „Kakva je veza između uglja i bolesti?”
Senka Balorda: „Čestica koju udišemo prolazi kroz dušnik, veliki bronh do malog bronha, i na kraju do malih, najudaljenijih puteva najmanjih alveola u plućima.”
Euronews: „Može li zagađenje zraka ubiti?”
Balorda: „Naravno, jer je u ovom periodu otkriven veliki broj karcinoma pluća. Poslala sam sedam svojih pacijenata u tešanjsku bolnicu. Svih tih sedam pacijenata je umrlo. Zagađenje zraka je direktan uzrok raka pluća.”
Evropska agencija za životnu sredinu i Svjetska banka upozoravaju: Visok nivo zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini odgovoran je za preko 3.000 preranih smrti svake godine. Kada se prilagodi veličini stanovništva, ovo je evropski rekord.
Širom zemlje ljudi se griju i kuhaju na ugalj ili drva. Visok nivo zagađenja česticama je stoga uzrokovan domaćinstvima. U rudarskom gradu Kaknju svako drugo privatno domaćinstvo koristi ugalj. Svako treće domaćinstvo loži drva, a ostatak koristi pelet.
Odmah pored džamije nalazi se moderna mjerna stanica. Institut Kemal Kapetanović postavio je devet fiksnih punktova za praćenje zraka širom Zeničko-dobojskog kantona, kojem Kakanj pripada – plus dvije mobilne stanice. Halim Prcanović zna sve o prljavom zraku. Naučnik je nedavno prisustvovao međunarodnoj konferenciji u Londonu. Rezultati istraživanja dokazuju da smog ubija. Prcanović je zabrinut: „Tokom prošle, a i ove godine, Kakanj je imao veoma visoku koncentraciju sumpor-dioksida i čestica PM10.”
Ovlašten sam da pogledam mjerne filtere, oni su crni: toksična prašina. Uz kredit Svjetske banke vlasti promovišu tranziciju: domaćinstva moraju prestati koristiti ugalj, insistira Prcanović.
Ali šta je sa elektranom? Halim Prcanović: „Termoelektrana ima veoma visok dimnjak od 300 metara i zagađuje veoma veliko područje.” Pokazuje mi ekran svog kompjutera: „I vidite ove vrhove sumpor-dioksida u Kaknju? Oni su uglavnom iz dimnjaka termoelektrane. To je jedini izvor koji može proizvesti ovako visok vrh. Može biti i do 3000 mikrograma po kubnom metru. Godišnja granica je 50 mikrograma. Dakle, mi smo u Kaknju uvijek iznad godišnjeg limita.”
Prcanović je užasnut, činjenice i brojke su loše: „Znam da emituju oko 70.000 tona sumpor-dioksida godišnje. Oni moraju smanjiti te emisije na oko 1.500 tona SO2 godišnje. Dakle, vidite koliko je to iznad granice!”
Šta o svemu tome misli načelnik opštine Kakanj, Mirnes Bajtarević? Hajde da popričamo.
Euronews: „Koja je vaša preporuka? Treba li se termoelektrana zatvoriti ili ne?”
Mirnes Bajtarević: „Ako me pitate da li sam trenutno za zatvaranje, nažalost, bojim se da ne mogu reći da, jer život u ovom gradu zavisi od ovih industrijskih centara.”
Euronews: „Razumijem da branite ugalj iz istorijskih, socijalnih i finansijskih razloga. Smatrate li se odgovornim za sve veći broj smrtnih slučajeva koji su uzrokovani zagadjenjem zraka i korištenjem uglja?”
Mirnes Bajtarević: „Ne vidim svoju odgovornost na taj način. Ja sam za ideju da ovdje treba nastaviti živjeti i raditi.”
Euronews: „A šta je sa čistim zrakom?”
Mirnes Bajtarević: „Čist zrak je itekako moja briga. Naš cilj je da izvršimo pritisak na više nivoe vlasti, da tako kažem, kako bismo osigurali da preduzmu sve mjere propisane ekološkim dozvolama. I očekujem da se razviju pametni planovi kako ljudi koji su godinama radili u ovim industrijskim centrima ne bi postali samo broj u zavodima za zapošljavanje.”
Krajem prošle godine kvalitet vazduha iznad Kaknja bio je toliko loš da je načelnik sazvao hitan sastanak. Nekoliko blokova elektrane je privremeno ugašeno. U Kaknju se gradi postrojenje za odsumporavanje. Planirano je da počne sa radom krajem 2027. godine.
„Postrojenje za odsumporavanje omogućava nam da očistimo 1,5 miliona kubnih metara gasova”, objašnjava direktor kakanjske elektrane Adem Lujnović. „Trenutno imamo koncentracije sumpor-dioksida od 8.000 miligrama po kubnom metru”, kaže Lujnović. „Nakon odsumporavanja to će biti samo 150 miligrama. Mogli bismo ispuniti granice emisija Evropske unije do 2028. godine.”
Euronews: „Kada će najprljaviji blokovi elektrana biti ugašeni?”
Adem Lujnović: „Blok 5 će biti povučen iz upotrebe 2027. godine, Blok 6 2035. godine. Blok 7 će raditi do 2045. ili 2050. godine, u zavisnosti od uslova.”
Euronews: „Pa odakle će dolaziti struja i toplota u bliskoj budućnosti?”
Lujnović: „Ovdje gradimo elektranu na gas. Jednog dana, to bi moglo biti pokretano i vodonikom.”
Euronews: „Postepeno ukidanje uglja, kada će to biti urađeno?”
Lujnović: „Dekarbonizacija i postepeno ukidanje uglja trebali bi biti završeni do 2050. godine.”
Euronews: „Vaša vizija budućnosti?”
Lujnović: „Potrebna nam je promjena paradigme; treba doći do promjene u načinu razmišljanja, to je ključ.”
Gusti smog visi i nad glavnim gradom Sarajevom. Imam zakazan intervju sa Sanelom Buljubašićem, glavnim donosiocem odluka u Elektroprivredi BiH, najvećem snabdjevaču električnom energijom u zemlji. Oko 60% električne energije se proizvodi sagorijevanjem uglja. Državna kompanija želi restrukturirati svoj energetski miks… ali postoje problemi sa finansiranjem.
Euronews: „Nivoi zagađenja su zaista visoki u Bosni i Hercegovini i vi se ne pridržavate Direktive Evropske unije o velikim ložištima. Zašto ne ispunjavate svoje zakonske obaveze?”
Sanel Buljubašić (generalni direktor Elektroprivrede BiH): „Mislim da jako kasnimo sa zakonskom regulativom, regulativom koja predviđa pravednu tranziciju. Posebno u kontekstu izgradnje novih objekata, tačnije, obezbjeđivanja sredstava za izgradnju novih energetskih objekata.”
Euronews: „Šta je vaš prijedlog?”
Sanel Buljubašić: „Ono što mi predlažemo je donošenje posebnog zakona koji bi omogućio bržu izgradnju novih proizvodnih kapaciteta iz obnovljivih izvora.”
Euronews: „Šta je na vašoj listi želja za političare i donosioce odluka, bilo u Sarajevu ili u Briselu?”
Sanel Buljubašić: „Kada govorimo o poruci Evropskoj uniji, očekujemo pristup fondovima EU i da imamo jednak tretman, slično kao i građani EU koji su prošli kroz ovaj proces pravedne tranzicije.”
Kasnite sa zakonodavstvom? Dobro, hajde da popričamo sa Vedranom Lakićem, ministrom energetike regionalne vlade BiH. Spremni za težak razgovor sa teškim pitanjima? „Spreman sam”, kaže ministar i poziva me unutra.
Euronews: „Pa, Bosna i Hercegovina želi postati članica Evropske unije, a EU je objavila izvještaj o zemlji za 2025. koji je prilično direktan, u kojem se kaže da nije postignut napredak u pogledu usklađenog zakonodavstva o sigurnosti snabdijevanja električnom energijom i preusmjeravanju zemlje sa uglja na obnovljive izvore energije. Dakle, zašto nije postignut napredak?”
Vedran Lakić: „Imamo nekoliko zakona koje treba da usvoji državni parlament i to je broj jedan. To je državni zakon o električnoj energiji. Naš energetski sektor je mjesečario proteklih 10 ili 15 godina i sada moramo brzo napraviti neke promjene. Nismo u dobrom stanju. Ali Evropska unija nas tjera da te stvari završimo.”
Euronews: „Što se tiče izvještaja EU o zemlji za Bosnu i Hercegovinu za 2025. godinu, piše da postoji hitna potreba za uvođenjem sistema trgovanja CO2, a on još nije uspostavljen. Zašto?”
Vedran Lakić: „Da, da, potpuno ste u pravu i nadam se da će državni parlament završiti ovu proceduru što je prije moguće.”
A tu je i pitanje CBAM-a, Mehanizma Evropske unije za prekogranično prilagođavanje ugljenika. Da bismo ovo razumjeli, moramo napraviti korak unazad. Evropska unija je postavila cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine. Ovaj cilj je obavezujući za sve države članice EU, a usklađivanje sa klimatskim zakonodavstvom EU uslov je za svaku zemlju koja želi da se pridruži EU. Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM) je politički alat EU-a za podsticanje čistije industrijske proizvodnje izvan EU-a, oporezivanjem uvoza poput čelika, cementa i aluminijuma, na osnovu njihovih ugrađenih emisija.
Prema CBAM-u, koji je stupio na snagu 1. januara 2026. godine, uvoznici iz EU zakonski su odgovorni za prijavu ugrađenih emisija uvezenih proizvoda, te su dužni kupiti CBAM sertifikate koji odražavaju trošak ugljenika na osnovu cijene u Sistemu trgovine emisijama EU, i podnijeti godišnje deklaracije organima EU.
Bosna i Hercegovina izvozi u EU iz brojnih sektora sa visokim sadržajem ugljenika, uključujući proizvodnju gvožđa, čelika i aluminijuma, kao i proizvodnju električne energije. „Nisu predviđeni nikakvi izuzeci za Bosnu i Hercegovinu od obaveza CBAM-a”, kaže Ferdinand Koenig, portparol delegacije EU u Sarajevu.
Kada izvoznici nisu u mogućnosti da pruže tačne i verifikovane podatke o emisijama, rizikuju veće troškove zbog pravnih naknada i kazni nastalih zbog neplaćanja, kašnjenja u trgovini, i mogli bi izgubiti konkurentnost u poređenju sa konkurentima iz zemalja sa uspostavljenim robusnim sistemima izvještavanja. Trenutne procjene sugerišu da sektori s visokim sadržajem ugljenika predstavljaju oko 15% izvoza BiH u EU. „Budući uticaj CBAM-a zavisiće od intenziteta ugljenika u industrijskoj proizvodnji i proizvodnji električne energije i od sposobnosti BiH da prijavi pouzdane podatke o emisijama u skladu sa zahtjevima CBAM-a”, ističe Koenig.
Štaviše, Bosna i Hercegovina posljednjih godina nije uspjela uspostaviti pravni okvir za uvođenje Sistema trgovanja emisijama (ETS) kompatibilnog sa EU. „Sistem trgovine emisijama EU obaveza je za sve zemlje koje se žele pridružiti EU”, naglašava Koenig. Uvođenje Sistema trgovanja emisijama ograničiće zagađenje, nagraditi zelena rješenja i pristupačno smanjiti emisije u Bosni i Hercegovini.
Ferdinand Koenig: „EU poziva nadležne organe u Bosni i Hercegovini da postignu napredak u ovoj oblasti. Trenutno se zemlja u velikoj mjeri oslanja na ugalj. Nedovoljan napredak u klimatskim politikama znači da je zemlja nepripremljena za obaveze članstva u EU, a osim toga generiše rizike od trgovinskih kazni i veće troškove za preduzeća.”
Što se tiče tranzicije sa uglja, okvir politike pravedne tranzicije EU ima za cilj osigurati pravednu tranziciju na klimatski neutralnu ekonomiju do 2050. godine. „U tom kontekstu, sredstva EU su stavljena na raspolaganje za podršku poštenom procesu dekarbonizacije u Bosni i Hercegovini”, kaže Koenig, „na primjer kroz nedavni projekat vrijedan 5 miliona eura za olakšavanje pravedne tranzicije u regijama zavisnim o uglju na Zapadnom Balkanu.”
Sve u svemu, EU pruža značajnu podršku tranziciji Bosne i Hercegovine na čistu energiju. Portparol delegacije EU u Sarajevu upoznat je sa brojkama: „Bosni i Hercegovini je dodijeljeno preko 335 miliona eura grantova i povoljnih kredita za ubrzanje zelene tranzicije od strane EU, međunarodnih finansijskih institucija i država članica EU.”
Projekti uključuju modernizaciju hidroelektrane Čapljina (18 miliona eura), izgradnju dva velika vjetroparka u Poklečanima (132 MW, 200 miliona eura) i na Vlašiću kod Travnika (50 MW, 91,7 miliona eura), podsticanje energetske efikasnosti u javnim zgradama (6 miliona eura) i renoviranje višestambenih zgrada (3 miliona eura), te sprovođenje javnih nadogradnji velikih razmjera kroz Regionalni program energetske efikasnosti (REEP+) u Kantonu Sarajevo (10 miliona eura), Zeničko-dobojskom (11 miliona eura), Tuzlanskom kantonu (10,7 miliona eura) i Republici Srpskoj (1 milion eura), dok su takođe primili 4,5 miliona eura za usklađivanje energetske politike sa EU, sektorske reforme i angažman zainteresovanih strana na jačanju klimatskog i energetskog okvira.
Štaviše, značajan dio od do 976,6 miliona eura dostupnih u okviru Plana rasta za Bosnu i Hercegovinu podržava ovaj cilj. „Efikasnim sprovođenjem reformi Plana rasta, a posebno u oblasti energetske tranzicije, smanjenja emisija i institucionalnog usklađivanja sa klimatskim politikama EU, Bosna i Hercegovina bi mogla otključati do 100 miliona eura finansijske podrške EU za modernizaciju svoje ekonomije i ubrzanje zelene tranzicije”, kaže Koenig. „Trenutno Bosna i Hercegovina tek treba pokrenuti implementaciju svoje reformske agende, uključujući ratifikaciju sporazuma o zajmu i instrumentu kojim se zahtijeva predfinansiranje i imenovanje koordinatora.”
Nema sumnje: Bosna i Hercegovina ima značajan potencijal čiste energije i građani bi imali značajne koristi od napretka u tranziciji na čistu energiju. Međutim, postoje sumnje u efikasnost političkih procesa donošenja odluka. Istorijski ukorijenjene tenzije između različitih dijelova zemlje koriste regionalni političari, dok separatističke tendencije u Republici Srpskoj blokiraju ili odgađaju zakonodavne inicijative koje su ključne za državnu reformsku agendu i pristupanje EU.
Naša posljednja stanica je jama Zenica, srce rudarske industrije Bosne i Hercegovine, srce rudarske istorije regiona. Rudnik je osnovan 1879. godine. Rudari svoje podzemne tunele nazivaju „Stara jama”. Sada se ona zatrpava, jama se zatvara. Direktor rudnika uglja Zenica Mirsad Šahbazović ima dugogodišnje iskustvo, takođe u inostranstvu. Radio je na projektima u Saudijskoj Arabiji i Sudanu. Danas nadgleda posljednje dane zeničke „Stare jame”.
Euronews: „Koliko je ljudi ovdje radilo ranije, koliko će ih ostati sljedeće godine?”
Mirsad Šahbazović: „Prije deset godina ovdje je radilo 1000 ljudi. Danas ih ima oko 500. Uskoro će ih ostati samo 20.”
Euronews: „Šta će biti sa radnicima?”
Mirsad Šahbazović: „Neki od naših radnika biće zaposleni u drugim rudnicima uglja. Neki će se odlučiti za prijevremenu penziju. Neki čekaju da budu isplaćeni i odu u druge zemlje Evrope.”
Euronews: „Kako se osjećate zbog zatvaranja jame?”
Mirsad Šahbazović: „Prije nekoliko mjeseci bio je vrlo emotivan trenutak. Presjekli smo uže koje se više od 100 godina koristilo za izvlačenje uglja iz podzemlja. Ovo je bio veoma, veoma tužan trenutak.”
Mirsad Šahbazović predlaže očuvanje barem nekih dijelova rudnika kao rudarskog muzeja. Ima li ovo mjesto industrijske baštine budućnost kao turistička atrakcija? Ništa još nije odlučeno. I ovdje je problem finansiranje.
Mirsad Šahbazović: „Ovo mjesto je jedan od najstarijih originalnih rudnika uglja izgrađenih u austrougarskom periodu u Evropi. Naša ideja je da sačuvamo ove mašine kako bi buduće generacije vidjele šta se ovdje dešavalo.”
Restrukturiranje energetskog sektora zahtijeva planove, novac i političku volju. Upravo je to ono što je nedostajalo posljednjih godina. Zemlja na sporednom kolosijeku? Ili se kotrlja prema Evropskoj uniji? Bosna i Hercegovina mora izabrati kojim putem krenuti.
