Kriza izazvana pandemijom novog koronavirusa mogla bi dovesti do velikih promijena u svijetu. Jedna od tih promjena, kako neki smatraju, mogao bi biti novi svjetski finansijski poredak, koji bi značio kraj globalne dominacije američkog dolara.
Američki dolar, kao što je poznato, nema podlogu u bilo kakvoj materijalnoj vrijednosti, odnosno nije vezan za zlato. Ono što mu daje snagu jeste povjerenje u američku ekonomiju.
Piše: Goran Mrkić
Kako američka ekonomija sada drastično slabi uz rekordan broj nezaposlenih (26 miliona ljudi je ostalo bez posla u pet sedmica) i očekivani pad bruto-društvenog proizvoda od oko 6 posto u 2020. (prema posljednjoj prognozi MMF-a), neki tvrde da se dolaru izmiče podloga ispod nogu.
Osim toga, Amerika je pokrenula program printanja više hiljada milijardi novih dolara kako bi spasila ekonomiju, što bi moglo dovesti do snažne inflacije.
Na kraju, mnoge zemlje, poput Kine i Rusije, odavno rade na planu stvaranja platnih sistema kojima bi se dolar zaobišao kao valuta u međunarodnoj trgovini.
Razumijevanje rođenja i uspona američkog dolara
Prvi američki dolar kakav danas poznajemo printan je 1914., godinu nakon što su osnovane Federalne rezerve kao odgovor na nepouzdanost i nestabilnost valutnog sistema temeljenog na novčanicama koje su izdavale pojedine banke.
U to vrijeme Amerika je pretekla Veliku Britaniju kao najveća svjetska ekonomija, ali Britanija je i dalje bila središte svjetske trgovine, a velik dio transakcije bio je u britanskim funtama. Također, u to vrijeme je većina razvijenih zemalja svoje valute provezivala sa zlatom da bi stvorila stabilnost u razmjeni.
Međutim, kad je izbio Prvi svjetski rat 1914. godine, mnoge su zemlje odustale od “zlatnog standarda” kako bi mogle platiti svoje vojne troškove papirnatim novcem, što je dovelo do devalvacije njihovih valuta. Nakon tri godine u ratu, Britanija, koja se čvrsto držala zlatnog standarda da bi zadržala svoju poziciju vodeće svjetske valute, prvi put je morala posuđivati novac.
Sjedinjene Države počele su posuđivati novac mnogim zemljama koje su bile spremne kupiti američke obveznice u dolarima. Britanija je 1919. napokon bila prisiljena odustati od zlatnog standarda, a do tada je dolar zamijenio funtu kao vodeću svjetsku rezervnu valutu.
Novi svjetski poredak
Kao i u Prvom svjetskom ratu, Sjedinjene Države su u Drugi svjetski rat ušle nakon što su borbe počele. Prije nego što su ušle u rat, Sjedinjene Države su služile kao saveznički glavni snabdjevač oružja, zaliha i druge robe. S obzirom da mnoge zemlje nisu mogle drugačije plaćati nego u zlatu, do kraja rata Sjedinjene Države posjedovale su veliku većinu ovog metala. To je spriječilo povratak zlatnog standarda u sve zemlje koje su istrošile svoje zlatne rezerve.
Bretton Wood konferencija: Upostavljen novi svjetski finansijski poredak
Godine 1944. delegati iz 44 savezničke zemlje sastali su se u Bretton Woodu, New Hampshire, kako bi uspostavili sistem za upravljanje devizama, koji nijednu zemlju neće staviti u nepovoljni položaj.
Tada je odlučeno je da se svjetske valute ne mogu povezati sa zlatom (jednostavno jer ga te zemlje nisu imale), ali se mogu povezati s američkim dolarom. S druge strane, američki dolar je bio povezan sa zlatom, odnosno svaki dolar koji bi se printao imao je pokriće u ovom metalu.
Aranžman, poznat pod nazivom “Bretton Woods Sporazum”, utvrdio je da će centralne banke održavati fiksne kurseve između svojih valuta i dolara. Zauzvrat, Sjedinjene Države otkupile bi američke dolare za zlato na zahtjev.
Na istoj konferenciji osnovani su Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka.
Rat u Vijetnamu i “odvezivanje” od zlata
Kao rezultat Bretton Woods Sporazuma, američki dolar službeno je postao svjetska rezervna valuta, potpomognut najvećim svjetskim rezervama zlata. Umjesto zlatnih rezervi, druge države su akumulirale američke dolare. S obzirom da je bio potreban veliki prostor za pohranu tolikih dolara, zemlje su počele kupovati američke državne obveznice, koje su smatrane sigurnim.
Nixon “odvezao” dolar od zlata
No, potražnja za državnim vrijednosnim papirima u kombinaciji s troškovima rata u Vijetnamu i programa “Veliko društvo”, uzrokovali su da su SAD preplavile tržište papirnim novcem. S rastućom zabrinutošću zbog stabilnosti dolara, zemlje su počele pretvarati dolarske rezerve u zlato.
Potražnja za zlatom bila je takva da je predsjednik Richard Nixon bio prisiljen intervenisati i “odvezati” dolar od zlata, pa je 1971. ostala upamćena kao godina kada je dolar postao “plutajuća” valuta koja nije vezena ni za kakvu materijalnu vrijednost. Od tada se dolari printaju po potrebi bez ikakvog pokrića.
Iako je bilo razdoblja visoke inflacije i nezaposlenosti, američki dolar je ipak ostao svjetska rezervna valuta i glavna valuta u međunarodnoj trgovini.
Kakvo je danas stanje
Iako dolar sada zvanično nema titulu svjetske rezervne valute, on to po svojoj prirodi jeste. Danas je više od 61 posto svih rezervi stranih banaka denominirano u američkim dolarima. Mnoge rezerve su u gotovini ili američkim obveznicama. Također, otprilike 40 posto svjetskog duga denominirano je u dolarima.
Prema procjenama, broj dolara u opticaju izvan SAD sličan je onome unutar države.
Status rezervne valute u velikoj mjeri temelji se na veličini i snazi američke ekonomije i dominaciji američkih finansijskih tržišta. Uprkos velikom deficitu budžeta, hiljadama milijardi dolara vanjskog duga i neumornom štampanju američkih dolara, vrijednosni papiri SAD i dalje su sigurno utočište za investicije.
Povjerenje koje svijet ima u snagu američke ekonomije i mogućnosti SAD da plaćaju svoje dugove zadržali su dolar kao glavnu valutu za svjetsku trgovinu, i on će to najvjerovatnije ostati još dugo vremena.
Na kraju, treba reći da krah američkog dolara ne bi odgovarao nikome, čak ni američkim neprijateljima. U tom slučaju, naprimjer, Kina bi izgubila svoje najvažnije strano tržište, što bi bio snažan udarac za kinesku ekonomiju.
Dolar, dakle, zasad nastavlja dominaciju, ukoliko se stvari na ekonomskom planu uspiju održati koliko-toliko pod kontrolom. Njegov silazak sa prijestolja “kralja valuta” može biti samo postepen i dugotrajan. Ako bi se slučajno desio naglo, označio bi potpuni krah ne samo američke, nego i svjetske ekonomije.
