Mogućnosti Bosne i Hercegovine u proizvodnji funkcionalne i pametne hrane, kroz urbanu agrikulturu, su goleme. To je samo jedna u nizu činjenica da nema mjesta brizi da će država i pojedinci oskudijevati hranom.
Urbana agrikultura, ilustrativna fotografija (© Flickr)
„Odavno smo muž i ja došli na ideju da zasadimo bašticu i uzgojimo sami povrće za našu porodicu. Roditelji su nam ustupili parcelu u svojoj bašti, pa smo zasukali rukave i prošle godine napravili generalnu probu. Zanimljivo je to da moja djeca ne vole buraniju, ali onu iz naše bašte jedu“, priča Sanela Karaica, višegodišnja novinarka iz Sarajeva, kojoj njena dnevna novina nedavno nije produžila radni ugovor, „zbog pandemije koronavirusa“.
Ipak, snalažljivi kao Karaica ne završavaju na ulici, već i u teškim životnim prilikama pronalaze svojevrsne izazove. Tako je, osim proizvodnje ekološke hrane, pokrenula i svoj blog. Tu spaja novinarstvo, kao zanimanje, s novim hobijem, od kojeg se njena porodica može i prehraniti.
Sanela Karaica: “Ovog proljeća smo se ozbiljnije posvetili našem projektu, a sva ova situacija s pandemijom koronavirusa i izolacijom nas je dodatno motivisala da izvučemo višestruku korist.”
(© Frutta da Penava/Nihad Penava)
„Ovog proljeća smo se ozbiljnije posvetili našem projektu, a sva ova situacija s pandemijom koronavirusa i izolacijom nas je dodatno motivisala da izvučemo višestruku korist. Uživamo u čistom zraku. Zabavljamo se i fizički smo aktivni, a nadam se da rezultat neće izostati. Znate, kako je lijepo gledati kako od sjemenke nastaje biljka, ubrati svojom rukom jagodu, kupinu ili paradajz i biti siguran da nisu tretirani raznim hemijskim sredstvima“, ushićeno priča Karaica.
Nema brige za oskudicom hrane
Bosna i Hercegovina godinama bilježi uzastopni deficit u međunarodnoj razmjeni roba. Prema različitim izvorima, uvozi čak oko 90% hrane, koju konzumiraju Bosanci i Hercegovci. Istovremeno, lokalni proizvođači hrane se susreću s nizom izazova kada je u pitanju izvoz na inozemna tržišta, posebno na tržište Evropske unije.
Doc. dr. sc. Hatidža Jahić: “U robnim rezervama je dovoljno namirnica.” (© privatno)
„Ovo je posebno vidljivo u posljednjih nekoliko godina, kada je izvoz mesa i mesnih prerađevina, te mlijeka i mliječnih proizvoda, u pitanju. U svakom slučaju, pozitivno je to što su entitetske institucije proširile svoj rad, uvođenjem većeg broja metoda za kontrolu hrane drugih poljoprivrednih proizvoda, koji su namijenjeni za izvoz na tržište EU, te su nastavile raditi na usklađivanju sa standardima i procedurama EU“, objašnjava fulbrightica doc. dr. sc. Hatidža Jahić, tajnica Katedre za ekonomsku teoriju i politiku Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Postojeći institucijski okvir u oblasti hrane na razini Bosne i Hercegovine je razjedinjen i nepotpun. Naime, država nema niti adekvatnu laboratoriju za analizu prehrambenih proizvoda. Većina aktivnosti vezanih za sistem sigurnosti hrane su u nadležnostima dva entiteta i distrikta.
„Bitno je naglasiti i to da sistem rigorozne kontrole kvalitete, koju bh. izvoz prolazi, pri plasmanu na inostrana tržišta, treba biti uspostavljen i za proizvode, koji su predmetom uvoza na naše tržište“, pojašnjava doc. dr. sc. Jahić.
Tokom prvih mjeseci pandemije, bili smo svjedoci naslova u medijima kako države ograničavaju izvoz hrane, upozoravajući na nestašice. U isto vrijeme, promoviraju lokalni razvoj, obradu vlastitih vrtova, te povratak domaćoj proizvodnji.
„Pandemija je potakla raspravu o tome da smo i suviše ovisni o uvozu, te da bi se naši potrošači trebali okrenuti potrošnji domaćih proizvoda, da se općenito podigne svijest o potrebi za jačanjem domaće proizvodnje. Međutim, to i nije tako jednostavno. Naime, za proizvodnju domaćih finalnih prehrambenih proizvoda potreban je uvoz određenih komponenti, što bi u slučajevima dužeg zatvaranja granica bio problem“, upozorava docentica Jahić.
Uz to, doc. dr. sc. Jahić naglašava da Bosna i Hercegovina ima visokokvalitetne domaće proizvode, ali pri malim količinama proizvodnje, uslijed ograničenih proizvodnih kapaciteta, starije tehnologije i sl., ti isti produkti se, na tržište, plasiraju uz visoku cijenu i nerijetko su skuplji od uvoznih proizvoda.
Nar (lat. Punica granatum) kao dio urbane agrikulture (© Frutta da Penava/Nihad Penava)
„U robnim rezervama je dovoljno namirnica. Proizvodi se dovoljno, ali ono što će, u najvećoj mjeri, odrediti dostupnost hrane, na globalnom nivou, jesu političke odluke, uslijed pandemije i naravno, globalno okruženje, kada su u pitanju usluge transporta roba“, zaključuje doc. dr. sc. Hatidža Jahić.
Kako se pravilno i uravnoteženo hraniti urbanim biljkama tokom pandemije?
Povrće i voće imaju hranjive sastojke, te posebne prirodne spojeve, koji se nazivaju fitohemikalijama. Služe kao antioksidanti za neutraliziranje oštećenja ćelija i borbu protiv patogena, kao što su virusi i bakterije.
Amela Ivković O'Reilly: “Najbitniji hranjivi sastojci za jačanje vašeg imunog sistema su vitamini A, C i E.” (© privatno)
Funkcionalna ili pametna hrana, gdje svakako spadaju i plodovi urbane agrikulture, može pomoći ojačanju imunog sistema u borbi protiv virusa, te bržeg oporavka.
„Najbitniji hranjivi sastojci za jačanje vašeg imunog sistema su vitamin C – antioksidant, koji povećava proizvodnju bijelih krvnih zrnaca. Ključan je za borbu protiv infekcija. Nalazi se u tamno zelenom i žutom povrću, crvenoj paprici, jagodama, paradajzu, agrumima i lubenici. Zatim, vitamin E – antioksidant, koji štiti vaše ćelije od oštećenja slobodnih radikala. Pojačava imuni sistem u borbi protiv bakterija i virusa. Hrana sa visokim sadržajem vitamina E su sjemenke suncokreta, orašasti plodovi i zeleno povrće. Osim njih, i vitamin A – pomaže u održavanju zdrave kože, vida i tkiva usta, želuca, crijeva i disajnog sistema. Njegova protuupalna svojstva ojačavaju imuni sistem. Dobri izvori vitamina A su slatki krompir, špinat, tikva, mrkva, paprika i kantarion“, priča Amela Ivković O'Reilly, zasigurno jedna od vodećih nutricionista u Bosni i Hercegovini, članica Udruženja nutricionista Irske, Udruženja nutricionista Velike Britanije, te članica Kraljevskog medicinskog udruženja Velike Britanije.
„Cink – važan mineral, koji pomaže u zarastanju rana i u razvoju imunih ćelija, potreban je da imuni sistem pravilno funkcioniše. Prehrambeni izvori cinka su mahunarke, integralne žitarice, orašasti plodovi i sjemenke. Prehrambeni proteini igraju veliku ulogu u imunom odgovoru tijela. Aktiviraju ćelije, koje pomažu u borbi protiv infekcija u tijelu. Dobri biljni izvori dijetalnih proteina su mahunarke, grah, grašak i orašasti plodovi. Generalno, ako razmišljate o tome koje povrće ili voće jesti, mislite na boje – ljubičastu, plavu, crvenu, žutu i narandžastu, jer to obično znači da su prepuni antioksidanata, koji su odlični za vaše zdravlje i imuni sistem“, objašnjava Amela Ivković O'Reilly.
Pored navedenog, biljne namirnice, koje su posebno bitne za jačanje imunog sistema su maline i kupine – s visokim sadržajem flavonoida i protuupalnim osobinama.
Također, brokula koja sadrži vitamine A, C i E, te mnoge druge antioksidante. Borovnice su bogate pigmentom antocijanom s vitaminom C i E.
Bademi su bogati vitaminom E, koji je učinkovit za ojačanje imuniteta. Špinat sadrži vitamin C, antioksidante i beta-karoten.
Jagoda (lat. Fragaria sp.) kao dio urbane agrikulture bogata vitaminom C (© Frutta da Penava/Nihad Penava)
Bijeli luk sadrži bitan alicin. Crvene paprike su bogate vitaminom C, čak dva puta više od narandže.
Kivi je bogat kalijem, vitaminima C i K, te folatima. Gljive selenom i vitaminima B, a sjemenke suncokreta vitaminom E.
Nihad Penava
* Članak je realiziran u okviru Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), Centra za promociju civilnog društva (CPCD) i bloga Frutta da Penava iz Sarajeva, kao dio projekta informiranja i obrazovanja o urbanoj agrikulturi.
