O tome kako pravilno čuvati i skladištiti, te pakirati i „prirodno konzervirati“ proizvode urbane agrikulture govori dr. sc. Benjamin Muhamedbegović s Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, profesor za naučnu oblast prehrambena tehnologija, koji je napisao cijelu knjigu o tome. Ovoga puta i o zelenim krovovima, kao okosnici moderne urbane agrikulture. O njima dr. sc. Dino Hadžidervišagić, docent Katedre za iskorištavanje šuma, projektovanje i građenje u šumarstvu i hortikulturi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koji je također napisao knjigu – Projektovanje urbanog zelenila.
„Dobra priprema za čuvanje i skladištenje voća i povrća podrazumijeva pravovremenu berbu. To ‘pravo vrijeme’ ovisi od vrsta i sorata voća i povrća, načina dozrijevanja, namjene, podneblja i dr. Potrebno je poznavati fiziološku i tehnološku zrelost plodova, kao i činjenice da neki plodovi dozrijevaju nakon berbe, npr. marelice, breskve, ljetne sorte jabuka i krušaka, neke sorte šljiva i sl., i da se beru od tri do pet dana prije pune zrelosti, a dozrijevaju tokom transporta i skladištenja. Neki plodovi dozrijevaju na stablu, kao što su jagodasto voće, trešnja, višnja i neke sorte šljiva“, priča dr. sc. Benjamin Muhamedbegović s Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, profesor za naučnu oblast prehrambena tehnologija.
„Privremeno skladištenje, odmah po branju, treba imati sistem hlađenja i na raspolaganju ventilaciju, da ne bi došlo do nagomilavanja neželjenih produkata disanja svježeg voća i povrća. Ako je atmosfera suha, onda dolazi do intenzivne transpiracije, koja dovodi do velikih gubitaka mase. Plodovi se smežuraju i vrlo često više nisu za upotrebu u svježem stanju“, dodaje prof. dr. sc. Muhamedbegović.
S obzirom na to da i nakon berbe plodova, u njima, nastavljaju promjene, koje su se događale, tokom zrenja, potrebno je znati čimbenike koji utječu na ove promjene, kako bi se kontroliralo, usporilo ili ubrzalo, dozrijevanje nekih sorata. Ti čimbenici utjecaja su: kisik – pospješuje rast i razvoj aerobnih mikroorganizama, te dovodi do promjene boje – pigmenata, gubitka kvalitete proteina i vitamina, odnosno dovodi do oksidacije lipida. Zatim, svjetlost – pokreće ili ubrzava nepoželjne promjene. Temperatura – ubrzava mnoge hemijske reakcije, te pospješuje rast i razvoj određenih mikroorganizama. Vlažnost – pospješuje razvoj mikroorganizama.
„Za pravilan izbor ambalažnog materijala, koji će čuvati svježe voće i povrće, od kvarenja, preduslov je i poznavanje specifičnih svojstava svakog voća i povrća. Ambalaža u koju se pakira voće i povrće je za pojedine vrste, sorte i klase propisana određenim pravilnikom. Većina ambalaža za čuvanje svježeg voća i povrća je transportnog, a manje jediničnog, odnosno prodajnog tipa. Transportni ambalažni oblici su palete – drvene, plastične, metalne. Zatim, boks-palete, sandučari, letvarice ili holandezi, pletene vreće. Ambalažne jedinke se slažu tako da gornji slojevi ne pritišću donje i da se ne pritišću ni bočno“, objašnjava profesor Muhamedbegović.
Prof. dr. sc. Benjamin Muhamedbegović je jedan od autora knjige Ambalaža i pakiranje hrane, u izdanju Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, 2015. godine. Izdavanje knjige je podržala Vlada Norveške, pa tako je i jedan od autora ugledni prof. dr. sc. Nils V. Juul sa Sør-Trøndelag University Collegea (HIST) u Trondheimu.
„Osnovni cilj knjige je tzv. EDUFOOD – razvoj obrazovanja i prijenosa znanja u području prehrambene tehnologije. Ovaj univerzitetski udžbenik je sinteza višegodišnjih iskustava autora na području pakiranja hrane, kao i razvoju novih prehrambenih proizvoda. Autori su knjigu prvenstveno namijenili studentima fakulteta prehrambene tehnologije, ali ista, zbog tema koje obrađuje, može biti korisna i proizvođačima hrane, prehrambenim tehnolozima, timovima za razvoj novih prehrambenih proizvoda, pak-centrima, proizvođačima ambalaže, grafičkim dizajnerima, marketing-menadžerima, udruženjima potrošača i sl.“, pojašnjava prof. dr. sc. Benjamin Muhamedbegović.
Ambalaža i pakiranje hrane je prva knjiga ovakve vrste u Bosni i Hercegovini. Više pojedinosti o ambalaži i pakiranju hrane, pa i proizvoda urbane agrikulture, može se pronaći upravo u ovoj knjizi.
Čarobnica iz prirode
Snežana Jandrlić, osim što je poznata muzička umjetnica iz Beograda, s međunarodnom karijerom, sve više postaje poznata svojim javnim iskonskim prirodnim stavovima, uključujući hranu, ali i očuvanje okoliša, u cjelini – kako na selu, tako i u gradu.
Odmarajući od beogradske vreve, Snežana Jandrlić je izjavu dala s još ekološki očuvanih krajolika uz Vlasinu, podržavajući i trendove urbane agrikulture.
„Trenutno sam u divljini, gde berem plodove prirode i lekovito bilje. Upijam tišinu, vetar, poj ptica i resetujem se kompletno. Urbana agrikultura je izuzetna ideja, u koju ulazi mali broj ljudi, koji su duboko osvešćeni – da su beton i gradski život lagane ubice. Psiho-fizičko zdravlje se popravlja uz lekovitu prirodu i dodir sa zemljom“, poručuje Snežana Jandrlić.
Zeleni krovovi, pa i tokom zime, te i pod snijegom
„Odnos ljudi i okruženja, u kojem žive, od temeljne je važnosti, jer taj odnos gradi zajednički identitet i kvalitet života, zasnovan na kulturnom i prirodnom naslijeđu. U to spadaju veze između zdravlja, načina i kvaliteta života, i održive upotrebe naših ekosistema, pejzaža, prirodnih i otvorenih prostora i energije“, priča dr. sc. Dino Hadžidervišagić, docent Katedre za iskorištavanje šuma, projektovanje i građenje u šumarstvu i hortikulturi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
„Aktuelne klimatske promjene i stvaranje efekta staklenika utječe na dodatni rizik života na zemlji, biodiverzitet, zdravlje ljudi i ekosistema, infrastrukturu i proizvodnju hrane. Kako bi se ublažile negativne posljedice, odnosno ublažile klimatske promjene, ali i povećala proizvodnja hrane, povrća i voća – Europska unija predlaže rješenja zasnovana na integraciji prirode i prirodnih procesa u izgrađeni okoliš. Jedno od predloženih rješenja predstavlja izgradnja zelenih krovova, kao dio zelene infrastrukture, tj. gradskog sistema zelenih površina“, dodaje doc. dr. sc. Hadžidervišagić.
Zeleni krovovi omogućavaju održivi razvoj gradova. Prednost zelenih krovova, ali i ozelenjenih balkona u stambenim objektima, to je što ne zauzimaju dodatni prostor, već aktiviraju postojeći. Na takvom, relativno malom, prostoru je moguće organizirati proizvodnju povrća i voća, jestivog i začinskog bilja, bez upotrebe dodatne mehanizacije, a održavanje takvih prostora je prilično lako. Takav prostor se može iskoristiti i za druge svrhe, kao što su odmor, rekreacija i druženje stanovništva.
Danas je trend, u svijetu, podizanje krovnih vrtova, čak i na najvišim zgradama i neboderima. To ujedno doprinosi povećanju količine gradskog zelenila, po stanovniku, ali i poboljšanju ekoloških uvjeta, te djeluje u sprječavanju globalnog zagrijavanja i stvaranju ugodnog mikroklimata za život.
„Bosna i Hercegovina, u ovom segmentu, zaostaje u odnosu na Europu i svijet. Prošle godine su na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu vršena istraživanja i analize nivoa poznavanja koncepta zelenih krovova i spremnosti lokalne zajednice u održavanju tih krovova u sarajevskom naselju Hrasno. Iako je u naselju Hrasno zastupljen veliki broj zgrada, s ravnim krovovima, koje su pogodne za podizanje i izgradnju zelenih krovova – ovaj potencijal nije dovoljno iskorišten, a kao najveći ograničavajući faktor je navedena nerazvijena svijest većine građana u podizanju i održavanju istih“, objašnjava docent Hadžidervišagić.
Izgrađeni zeleni krovovi, u pravilu, poboljšavaju i energetsku učinkovitost, krovnog sistema, stambenih objekata i smanjuju potrošnju energije klimatizacijskih uređaja. U uzgoju agronomskih kultura, zeleni krovovi imaju osnovnu svrhu u proizvodnji hrane, ali i u ponovnoj upotrebi otpada, tj. komposta i kišnice.
„Kao dobar primjer proizvodnje hrane, na zelenim krovovima, mogu se navesti krovne farme u Eagle Streetu u Brooklynu, New York, koje snabdijevaju okolne restorane svježim povrćem i voćem. Pozitivna iskustva, u uzgoju povrća, na intenzivnim zelenim krovovima, naročito su pokazale biljne kulture, kao što je paradajz, čiji je prinos sličan konvencionalnom uzgoju na zemlji. Zatim, uz odgovarajuću vlažnost i plodnost zemljišta – lako se mogu uzgajati krastavci, paprike, zelena salata, kelj, te začinsko bilje – bosiljak i vlasac“, pojašnjava doc. dr. sc. Hadžidervišagić.
Doc. dr. sc. Dino Hadžidervišagić zaključuje tvrdnjom da se, na ovaj način, ne smije zanemariti niti poboljšan estetski izgled objekata, te „omekšavanje“ krutih, pravougaonih, oblika pojedinih građevina, a upravo to dovodi do stvaranja zdravog i ugodnog ambijenta za život ljudi, ali i njihovih ljubimaca.
