U našoj zemlji cijene osnovnih životnih namirnica vrtoglavo rastu mjesecima. A stalno su u najavi nove korekcije. Sada bi, prema nekim najavama, ne udaru mogao biti i hljeb. Inače, ova namirnica mjesecima se gramažom smanjuje, dok cijena raste.
Proizvođani iz Seberije navode podatak da je cijena jednog bureka u pekari jednaka cijeni 20 kilograma pšenice. I po ovim parametrima do rasta cijene ne bi trebalo doći, čak bi se mogla i smanjiti. S druge strane, iz pekarskog sektora jasni: od nižih cijena nema ništa, izvijestila je Federalna televizija.
Cijene pšenice i brašna na tržištu znatno su niže u odnosu na raniji period, te bi, poručuju proizvođači, bilo očekivano da dođe i do smanjenja cijena pekarskih proizvoda. Istog su mišljenja i mlinari. Ipak, u pekarskom sektoru tvrde da snižavanja cijena pekarskih proizvoda neće biti, a hoće li doći do poskupljenja – za sada nije izvjesno.
– Nastojat ćemo, koliko budemo mogli, da održimo na ovom nivou cijenu pekarskih proizvoda – poručuje Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina.
Na ispitu su pekari već na proljeće. Korekcija cijena zavisi, kažu, od radne snage i povećanja najniže plate. Ne slažu se s time proizvođači, koji navode da bi realna cijena koštanja hljeba – s obzirom na cijenu koštanja pšenice – trebala biti pola marke.
– U cijeloj priči najmanje imaju proizvođači koji proizvode brašno. Najveća zarada je pekara. Ne možete shvatiti da jedan burek košta 20 kg pšenice – navodi Boško Radić, predsjednik Udruženja proizvođača sela Sebmerije.
– Nema nijednog razloga da hljeb poskupi, ali na kraju sve će se to obiti po džepu građana – poručuje Savo Bakajlić, predsjednik Asocijacije poljoprivrednih udruženja Bosne i Hercegovine.
Zavisna u svim segmentima poljoprivrede, Bosna i Hercegovina se u velikoj mjeri oslanja na uvoz. Žitarice prednjače.
– Imamo nedovoljnu proizvodnju pšenice u prethodnoj godini. Sve će to dovesti do manjka na domaćem tržištu koji će biti nadoknađen uvozom iz inostranstva, a ti proizvodi će sigurno biti na visokom nivou – objašnjava ekonomski analitičar prof. Milenko Stanić.
Nestašica zasad ne prijeti, rekli su nam mlinari, koji ne kriju da su silose napunili pšenicom iz uvoza. U najvećoj mjeri iz Srbije i Mađarske, odakle po niskim cijenama uvoze robu iz starih robnih rezervi susjednih zemalja. Zbog manjka domaće proizvodnje, koja je, kako upozoravaju analitičari, ugušena lošom agrarnom politikom, nekontrolisanim uvozom, ali i nepostojanjem zaliha – nije moguće ni diktirati cijenu.
– Nemamo nikakve mogućnosti da zaustavimo inflaciju, jer nemamo svoju proizvodnju, a ni robne rezerve kojima bismo intervenisali – naglašava ekonomski analitičar prof. dr. Aleksa Milojević.
– Ne znamo šta će sutra biti, da li će moći stići roba iz uvoza ili država gdje su žitarice tako jeftine i u kakvom stanju će biti – upozorava poljoprivredni proizvođač Mika Zekić.
Zbog izrazito skupe proizvodnje, ove godine pod pšenicom su zasijane znatno manje površine, ipak – ako je suditi po trenutnom stanju usjeva – mogao bi se očekivati dobar prinos. No, sve to, kažu ogorčeni ratari, nema velikog značaja – jer u vrijeme žetve sav trud pada u vodu. A cijene se, kažu, formiraju ovako:
– Jedne godine su parametri hektolitar, to je kvalitet pšenice, a protein i gluten uopšte nisu bitni. A ako se sljedeće godine desi da je dobar hektolitar, onda su im parametri gluten i protein. Znači, svake godine se u otkupu ide na to da se ti parametri odrede kako njima odgovara – pojašnjava predsjednik Udruženja proizvođača sela Sebmerije Boško Radić.
Tražili su tako ratari mnogo puta zaštitu domaće proizvodnje od nadležnih. Prekid uvoza u vrijeme žetve dok ne bude otkupljen sav domaći rod, kao i kontrolu cijena. Do danas nisu naišli na razumijevanje ni podršku. Stoga ih je, kažu, sve manje. Proizvodnja hljebnog žita, kao strateške kulture, postala je neisplativa.
federalna.ba
