Bez promjena Zakona o prostornom uređenju u Kantonu Sarajevo neće doći do ozbiljnijeg napretka, širenja i modernizacije glavnog grada Bosne i Hercegovine gdje godinama i decenijama politika te interesi pojedinaca više znače od dobrobiti svih građana, kaže Faruk Muharemović, direktor Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo.
On je za Al Jazeeru govorio o nedavno predstavljenom, i na kantonalnoj Skupštini usvojenom, Nacrtu plana razvoja Kantona Sarajevo u narednim godinama i decenijama.
Prema idejama struke, glavni grad Bosne i Hercegovine trebao bi doživjeti značajne promjene kada je riječ o javnom saobraćaju (širenje tramvajske mreže), stvaranju sekundarnih centara prema zapadu, te širenju biciklističke mreže od Starog Grada do Vrela Bosne. No, lokalna politika je i do sada bila prepreka razvoju.
U razgovoru je otkrio i kako je planirano uvezivanje aerodroma javnim prevozom s ostatkom grada kao i podatak koji ranije nije objavljen – gdje je planirana i predložena izgradnja novog, nacionalnog stadiona u bh. prijestolnici.
– To je jedan od najvažnijih razvojnih dokumenata Kantona Sarajeva pored Prostornog plana. Glavni razvojni cilj jeste urbana transformacija koju smo mi prezentovali i počeli da uključujemo javnost u sami nacrt. U nacrtu te urbane transformacije je planirano da sekundarni centar bude u području Azića, Dogloda, Rajlovca, prema Riverini i Sastavcima. Jedino tamo se Sarajevo može širiti, govorimo za glavnu longitudinalu Sarajeva, to je jedini prostor koji je još uvijek slobodan i nije napadnut nekom velikom gradnjom.
Druga stavka, vrlo bitna, taj sekundarni centar se mora sada saobraćajno povezati. Mi smo planirali povezivanje tramvajskim saobraćajem, gdje bi linije išle 13. transverzalom i obuhvatio bi upravo ta naselja i taj sekundarni centar.
Šta znači taj sekundarni centar?
– Dakle, to nije samo stanovanje, tu imate i društvenu infrastrukturu, ugostiteljske objekte, privrednu zonu… No, nema svrhe da pravite neku privrednu zonu, komercijalne sadržaje, ako nemate stanovništva i ako treba ljudima nekoliko sati da dođu, jednostavno im se ne isplati. Dakle, uz taj sekundarni centar ide stanovništvo. To je, prema mom mišljenju, ključni element samog urbanističkog plana i na istom principu kao za Sarajevo (općine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Ilidža i Vogošća), urađeno je planiranje i za Ilijaš, Hadžiće i Trnovo, naravno u sklopu njihovih urbanih područja koja nisu velika kao ovih šest općina.
Druga, vrlo bitna stavka, jeste tramvajska linija koja je ranije planirana da ide po 11. transverzali za Dobrinju. Mislim da je taj dio Sarajeva vrlo zapostavljen u smislu javnog saobraćaja. Puno je i na tu temu bilo spinovanja, treba li, ne treba li… Mi smo uradili studiju, analizu, ekspertizu i svi podaci kažu da je bolje da ide na 10. transverzalu, nego na 11. na kojoj trenutno ima najmanje 56 objekata koje bi trebalo rušiti. Deseta je već izgrađena saobraćajnica, trebalo bi se samo malo tehnički dotjerati. Narušilo bi se malo zelenilo, pješačke staze, ali bi se sve moglo uraditi po evropskim standardima.
Postoje razmišljanja, planska opredjeljenja, da se tim tramvajem dođe do aerodroma, što je svima vrlo bitno, s obzirom da nemamo, čak i u starijim planovima, povezivanje aerodroma sa centrom grada. Mi mislimo da to treba, a to je stav i struke, da treba sa više aspekata javnog gradskog saobraćaja povezati aerodrom. Mi smo dali pretpostavku da se može i to uraditi, naravno, opet će to biti opredjeljenje Vlade i lokalne zajednice da li žele ići u tom smjeru. Mislimo da treba da se ide i da bi to, koliko god koštalo, bila dobra investicija za ono što dobivamo – kazao je.
Spomenuo je i nešto što u ranijim intervjuima nije naveo.
– Ovdje ću spomenuti dvije stavke. Prva je privredna zona za koju su Kanton Sarajevo i Ministarstvo privrede od nas tražili da nađemo lokaciju. Mi smo to planirali u puno manjem kapacitetu, nekih 100 hektara u Butilama. To je ono što sam na početku rekao, oslanja se na taj sekundarni centar.
Ono što nisam nigdje rekao je to da smo tamo planirali i jedan gradski stadion, veliki nacionalni stadion koji bi bio povezan saobraćajno. Imamo dvije petlje koje nikad nisu realizovane, a jedna je i prije planirana na silasku sa autoputa prema Briješću. Mi smo zadržali i tu petlju i dodali smo još jednu petlju upravo da se može lakše pristupiti sekundarnom centru, privrednoj zoni i stadionu.
Koji su dalji koraci?
– Opet kažem, ovo su samo planirane namjene i sve je podložno izmjenama. Ide javna rasprava u 60 dana, pozivam sve građane, ako vam lokalne zajednice onemoguće, dođite u Zavod, podnesite primjedbu i mi ćemo na njih odgovoriti.
Još nešto, jedna je ključna stavka gdje smo imali dosta polemika. To je saobraćajnica ispred Zavoda, dakle ulice Zelenih Beretki i Branilaca Sarajeva. Kao direktor Zavoda ću se potruditi da se realizuje to da kod Baščaršije sjednete na bicikl i sigurno dođete do Ilidže, da imate jedan kontinuitet pješačkih i biciklističkih staza. Da napravimo jednu šetnicu, da zatvorimo za saobraćaj i da na biciklu dođete do Vrela Bosne.
Naravno, za ovo se moraju uraditi druge stvari, pretpostavke da se zatvori ova saobraćajnica, a to je stacionirani saobraćaj, odnosno, adekvatni parkinzi.
Parkinzi su ogroman problem u centralnom dijelu grada. Kako to riješiti?
– To je već riješeno i postojećim planskim dokumentima, samo je problem realizacije. Ranije me neko pitao hoće li se ovo realizovati? Ne znam, mi to ne možemo pretpostaviti, ovo je planski dokument od 20 godina i mi ćemo se truditi sa naše strane da uradimo sve što je moguće da se to realizuje.
Ko sprečava realizaciju? Šta je do sada bio najveći problem?
– Finansije su tu najproblematičnije. Nabrojat ću tri predložena parkinga. Prvo, imate parking koji je planiran svim planskim dokumentima, pa i Programom razvoja gradskog jezgra koji je usvojen 2000. godine. Riječ je o prostoru ‘Metalca’ iza Prve gimnazije. Urađen je projekat sa 400 parking mjesta u podzemnim etažama i gore sa tri fiskulturne sale za tri okolne škole (Prva gimnazija, Srednja umjetnička škola i OŠ “Safvet-beg Bašagić”) koji nemaju adekvatne sale. Predviđene su i prostorije za Sarajevo Film Festival i sve je to planirano, ali nikad nije usvojeno.
Zašto? Zato što su se građani pobunili. Ne mogu da shvatim, bez obzira o kome je riječ. Sve se tehnološki može riješiti, smanjiti emisije, provjetravanje… No, ljudi nisu dali, da vam ne pričam kakve smo sve neugodnosti imali na tim javnim raspravama i stalo je u prijedlogu.
Druga lokacija je kod Narodnog pozorišta i tu je planirana podzemna garaža. Tu je Nacionalna komisija napravila problem, kao ugrozit će se temelji pozorišta – i to isto ne mogu da shvatim. U Rimu naprave metro ispod hiljadama godina starih zgrada, a gore se ne pomjeri apsolutno ništa. Naravno, to sve zahtijeva studiozan pristup, dobar projekat, dobro osiguravanje temelja i to košta financijski. Ali, ako je neko spreman to da uradi, onda nema razloga zašto se to ne bi uradilo.
I treća je ovdje na Siranu, bilo je prijedloga da se te tri garaže podzemno uvežu, ali je to malo ambiciozno.
Hoće li biti predviđena zabrana izgradnje visokih zgrada, nadogradnja u općinama od Starog Grada do Novog Sarajeva?
– I oko tog pitanja ima dosta polemika. Moramo prvo definisati šta su visoke izgrade. Imate odličnih primjera, evo od prije rata. Šoping na Grbavici, 20 spratova, tri nebodera. Imate u Hrasnom isto 3-4 nebodera. Imate primjera gdje ne prave problem visoke zgrade, ti, tzv., štapičasti objekti.
Evo Avaz Twist Tower, odličan primjer arhitekture, koji je prošao sve simulacije. Mi smo tu radili ekspertizu sa istim profesorima koji su radili studiju vjetrokoridora. Dokazano je da, u suštini, visoka zgrada nije problem ako je oblik dobar, ako neće napraviti problem u tom provjetravanju i kretanju tog fluida.
Imamo problem u tipu zgrada kao što je Sarajevo Tower, pljosnati oblik i njena orijentacija koja ide kontra longitudinalnom razvoju Sarajeva. To je ono što moramo da definišemo. Šta je visoko, šta je veliko? Šta je brana za vjetrokoridore?
Kroz urbana pravila koja smo definisali, a koja su isto podložna sugestijama, dali samo da na jednoj parceli ne možete dobiti Sarajevo Tower koji ima koeficijent izgrađenosti preko 7-8. To ovaj plan ne dozvoljava. No, ako imate dovoljno dobru parcelu, dobru lokaciju, dobar oblik, može se dobiti odobrenje, a to ćemo se truditi da dobro obrazložimo u odluci u provođenju. Da ne bude tu konfuzija i dilema, jer kod nas dokumenti kada se donesu, uvijek se da prostora da se može tumačiti ovako i onako.
Mora se dozvoliti gradnja, od pandemije nemate ozbiljniji projekat u Sarajevu. Zašto? Zato što imate te neke vjetrokoridore, a i to su politička prepucavanja, tu najmanje opet ima struke. Imate Historijski urbani krajolik (HUK), također, politički. I onda spočitavaju meni, kao direktoru, da ja ne dam izgradnju.
Postavio sam pitanje Skupštini Kantona: zašto poštujemo zaključak, a ne poštujemo zakon? Uvijek možete naći 18 ruku da izglasate zaključak, nema javne rasprave, niti javnog uvida, ništa. Neko nešto napisao, 18 ruku našao, sa 18 ruku izglasao. Moram stvarno ovako banalizovati.
Zakon je nešto drugo. Zakon kad donesete, gradite državu prije svega, a tek onda taj neki prostor koji je nama vrlo bitan, da ga racionalno eksploatišemo i da ga ostavimo za buduće generacije.
