U biznisu je od malih nogu, bio je direktor najveće firme u BiH koja je svaki dan otvarala po jedno radno mjesto, a sada je vlasnik kompanija s 500 uposlenih koja se širi.
Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije BiH, govorio je o svojim poslovnim počecima, radu u Preventu i sadašnjoj kompaniji.
– Ja sam u biznisu od malih nogu, što bi se reklo otkako sam se rodio, uvijek u nekom poslu. Kratko sam radio poslije studija mašinstva u Energoinvestu, jedno dvije godine, imao sam stipendiju. U tome je rat došao. Iza rata sam u privatnim vodama – rekao je Smailbegović u podkastu “Imam ideju” portala Bljesk.info.
Prvo je radio u nekoj privatnoj firmi par godina, a onda je došao Prevent u kojem je radio 21 godinu, od samog osnivanja pa do toga kada je Prevent imao 5 ili 6 hiljada zaposlenih i bio najveća firma u BiH. Onda je osnovao svoju firmu.
– Prevent je krenuo odmah iza rata, 1998. se rodila ideja. Ja sam slučajno upoznao neke naše ljude koji su već imali svoje biznise, to su ljudi rođeni u BiH koji su živjeli u dijaspori. Krenuli smo s dosta malom ekipom, bilo je 50-ak prvih zaposlenih, nas 9 je bilo na obuci u Sloveniji, proveli smo gore nekih mjesec i po dana i startali smo s proizovdnjom u visokom – prisjeća se Smailbegović, koji je i predsjednika Udruženja poslodavaca Federacije BiH.
Posao se brzo širio. Svaki dan su, kako kaže, otvarali jedno novo radno mjesto. Upošljavanje je bilo fokus.
– Tada ljudi koji su tražili posao nisu pitali ni kolika je plata, ni koliko se radi, ni da li ste prijavljeni, jedino je bilo pitnje da li je plata na vrijeme, jer plate su svima kasnile, nije bilo te discipline. Mi smo uspjeli s tim. U startu u tekstilnoj industriji radili smo automobilske presvlake jer to je bilo najlakše i najbrže započeti, s najmanjm investicijom se mogao zaposliti veliki broj ljudi – naglašava.
Onda su kasnije išli u veće investicije i tehnologije, otvarala se kožara, metalska industrija, Željzara Ilijaš. Prevent danas ima 15-ak firmi u različitim djelatnostima u BIH.
Kada je riječ o njegovoj kompaniji, čiji je vlasnik i u kojoj je sada angažovan – Wood Team – ona je, kako kaže, nastala slučajno.
– Ja sam kupio firmu od jednog prijatelja koja je bila skoro na izdisaju. Nisam čak imao nekih posebnih ideja šta da radimo. Nekako se rodila ideja da idemo u proizvodnju stolica. Prije 13 godina sam krenuo s tim i kompanija danas zapošljava nekih 500 ljudi. Radimo izvoz 100 posto, proizvodimo isključivo stolice, na jednom smo programdu fokusirani. To ide dosta dobro – ističe Smailbegović.
O planovima za dalje, dodaje da će se vjerovatno u tom segmentu namještaja malo organski širiti, možda i kroz neke akvizcije. Kaže da je sada u toku jedna manja akvizicija.
– Pustiću da sve to to ide svojim tokom, konzervativno, bez velikih skokova i rizika. To se fino razvija i nema potrebe da žurimo – zaključio je Smailbegović.
