Situacija u FBiH posljednjih nekoliko godina poremećena je, a posebno na planu socijalnog dijaloga između Vlade FBiH, poslodavaca i sindikata, kazao je predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović.
– Pokušavamo dati doprinos, pisali smo zakone, forsiramo određene stvari, ali, jednostavno, Vlada FBiH nema razumijevanja. Nalazimo se u situaciji koja je loša i teška i ne samo sa stajališta socijalnog dijaloga. Cijelo društvo je u čudnoj fazi, nema političke volje da se bilo šta promijeni. I ono što urade, to je na način samo da ispadne iz šaka. Ovakvo stanje nije održivo, nešto će se morati promijeniti – kazao je Smailbegović za Dnevni avaz.
Govoreći o statusu radnika, Smailbegović podsjeća da je izmjenama Zakona o radu Vlada FBiH preuzela nadležnost da će definirati minimalnu plaću, uz konsultacije s poslodavcima i sindikatima.
– Dosta granskih kolektivnih ugovora ima definiranu višu plaću od ovih 406 KM, koliko se spominje u javnosti. Dakle, ne stoji priča da je minimalna plaća 406 KM, barem ne za većinu radnika u FBiH. U naše ciljeve smo uvrstili smanjenje doprinosa, izmjenu Zakona o porezu na dobit i povećanje minimalne plaće. Ali moram naglasiti da je krajnje nerealno očekivati značajnije povećanje plaće – rekao je Smailbegović.
Dodao je da bez promjene zakona povećanje plaće ne može biti značajno jer to bh. ekonomija ne može izdržati.
– Plaće se dižu za nekoliko procenata godišnje, a ne svestruko ili više, koliko traže sindikati. Izjave da hoće minimalnu plaću 1.000 KM su nerealne, propast će ekonomija, više od pola preduzeća to ne bi izdržalo. To je velika opasnost, jer u javnom sektoru postoje tri ili četiri kolektivna ugovora koja se vežu za minimalnu plaću koja im je osnovica. Povećanje minimalne plaće automatski bi povećalo i javnu potrošnju – naglasio je Smailbegović.
Komentirajući nabavku vakcina protiv koronavirusa, Smailbegović je kazao da poslodavci od toga nisu odustali, već jednostavno se ispostavilo da to trenutno nije moguće.
– Komercijalizacija vakcina je zabranjena, ne možemo ih nabaviti ni kao udruženje, a ni kao pojedinačne kompanije – zaključio je Smailbegović.
– Novi Zakon o stečaju jeste bolji u odnosu na prijašnji, ali nedostajalo mu je desetak amandmana koje smo mi predlagali da to bude zaista dobro zakonsko rješenje. Dva su osnovna problema, a prvi je da se stečaj uopće ne pokreće, a nema nikakve odgovornosti ni sankcije za one koji to ne urade, iako su se stekli uvjeti.
Svugdje na svijetu je nepokretanje stečaja krivična odgovornost, zato imamo situacije da su nam neke kompanije po 20 godina blokirane i da radnici ne dobivaju plaće. Drugi problem je trajanje stečajnog postupka, u novom zakonu to može biti do dvije godine, ali nema rješenja šta ako se u tom periodu ne završi proces – pojasnio je Smailbegović za Avaz.
