Travnički ili livanjski sir, pekmez od jabuke, ćevapi, baklava, fojnički krompir, hercegovački med, cazinski kesten, bosanski sudžuk samo su neki od autohtonih i prepoznatljivih bh. proizvoda i jela koja nisu službeno zaštićena. U regionu su u brendiranju hrane najdalje otišli Slovenija, koja je zaštitila 12 i Hrvatska sa 10 zaštićenih proizvoda. Da BiH ima autohtone proizvode, kao što nema, oni bi lakše našli put do evropskih kupaca, a i skuplje bi se prodavali.
Profesor nutricionizma na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli Midhat Jašić kazao je za Faktor da proizvodi, u postupku zaštite, moraju imati oznake geografskog porijekla i izvornosti, a jela još i oznaku “garantovanih tradicionalnih specijaliteta”.
– Da bi se proizvod zaštitio potrebno je formirati udruženje. Udruženje napravi specifikaciju i nađe dokaz da je on tradicionalni proizvod i da se proizvodi samo na tom geografskom području. Dokazi mogu biti spisi, tradicionalne recepture i sirovine – pojasnio je Jašić.
Prema njegovim riječima, sticanje geografskog porijekla mnogo je lakše nego izvornosti.
– Proizvod iz nekog geografskog porijekla može se proizvoditi i van tog područja. Takvi primjeri su vam bosanski sudžuk ili makedonski ajvar. Da bi dobio oznaku izvornosti, proizvod mora koristiti sve sastojke koji se mogu pronaći isključivo na jednom području – objašnjava naš sagovornik.
Jašić navodi da oznake izvornosti, tradicionalnog uzgoja i specijaliteta dodjeljuje ministarstvo poljoprivrede, kojeg BiH nema, nakon što ispoštuje procedure EU-a te dobije potvrdu iz Brisela. Podvukao je da je Agencija za sigurnost hrane BiH, iako joj to nije osnovna djelatnost, donijela pravilnike o zaštiti autohtonosti na koje još niko nije aplicirao.
Kandidati za brendiranje
Govoreći o kandidatima za zaštitu Jašić je spomenuo da ih ima mnogo.
– U grupi sireva to su livanjski sir, travnički sir, sir iz čabra, sir iz mijeha, te suhi sir zarica. Imamo pekmez od jabuke, koji se jedino u BiH proizvodi, a tu je i pekmez od šljive bestilj. Jela ima mnogo, primjerice buredžik postoji samo u Sarajevu. Tu su i ćevapi, bosanska baklava, hurmašice – kazao je Jašić. Zaključio je da je u nedostatku službene zaštite, najbolje brendiranje hrane njena komercijalizacija, da je građani prepoznaju i kupuju.
Gračaničko keranje
Profesor nutricionizma na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli Midhat Jašić kaže da je prema starom zakonu o industrijskom vlasništvu, Institut za intelektualno vlasništvo BiH jedino zaštitio Gračaničko keranje kao autohtoni proizvod.
