Iako se ne bave samo fudbalom, godine u kojima se igra Svjetsko prvenstvo u pravilu su najprofitabilnije. Milioni klinaca širom svijeta, pa i brojni odrasli ljudi, uoči svakog velikog fudbalskog takmičenja sakupljaju sličice fudbalera. Panini nema svjetski monopol, ali potrošači cijene tradiciju i kvalitet.
A tradicija je započela prije više od 50 godina, donosno 1948. u Italiji, tačnije Modeni, gradiću od nepunih 200.000 stanovnika na sjeveru zemlje, prvenstveno poznatom po autoindustriji zbog fabrika Ferarija, Lamborginija, Maseratija…
Malo izvan grada smještena je kuća familije Panini, u kojoj je počela priča o sličicama koje su osvojile svijet. Porodica je već imala svoj kiosk uz katedralu, kao i agenciju za distribuciju novina kad su 1960. braća Benito i Đuzepe naletila na kolekciju sličica koje kompanija iz Milana nije mogla da proda. Otkupili su je, prodavali u paketima sa dvije sličice po cijeni od deset lira.
Potez se pokazao sjajnim, prodali su tri miliona paketića, što je bio dovoljan znak da proizvodnju i prodaju sličica prihvate kao osnovni biznis. Već iduće godine prodali su 15, a godinu poslije 29 miliona paketića. Iste godine pridružila su im se braća Franko i Umberto, a prava eksplozija nastala je kad su na sličice počeli da stavljaju fudbalere. Prvo italijanske, a onda i svjetske, prenosi Blic.
Konkretno, 1970. godine izdali su prvi album povodom Svjetskog prvenstva, onog u Meksiku. To je bila prva samoljepljiva kolekcija i prva koja se prodavala izvan Italije. Svijet je upoznao Panini i više ništa nije bilo isto.
I iz godine u godinu potražnja je sve veća. Do danas je prodato više od milijardu sličica. Od prošlog Svjetskog prvenstva u Brazilu zarada je bila oko 400 miliona američkih dolara, dok se od ove godine očekuje čak milijardu dolara!
Kompanija danas ima više od 1.000 zaposlenih, a sličice za Mundijal izdaje u saradnji sa nacionalnim savezima, kojima šalje sve fotografije odabranih igrača na odobrenje, a oni ponekad zamole da se za pojedine igrače iskoristi druga fotografija jer bi igrač bio nezadovoljan kako je ispao na prvoodabranoj, bilo zbog izraza lica ili loše frizure.
Ali treba uzeti u obzir i da albumi kreću u prodaju puno prije nego što selektori objave konačne popise igrača, pa autori moraju da pogađaju koga će uvrstiti u album. Naravno, nekad pogode, nekad pogriješe, a u Paniniju vole da istaknu situaciju iz 2014. godine kada u albumu nije bilo Marija Gomeza.
– Zvali su nas svi mogući njemački mediji i kritikovali su nas jer smo izostavili jednog od njihovih najboljih igrača, a kad je selektor Lev objavio da Gomez neće ići u Brazil, potpuno su okrenuli priču i prozvali nas vizionarima koji imaju informacije prije svih – nasmijao se urednik albuma Stefano Melegari.
Broj sakupljača raste iz godine u godinu jer je fudbal sve popularniji, ljudska populacija sve veća, sve je više klinaca koji počinju da skupljaju sličice, a sve ih više tu tradiciju zadržava i kad odrastu.
