Orbico je dugogodišnjim marljivim radom i širenjem postao najveća hrvatska kompanija te najveći distributer robe u Evropi. Ima promet od oko 2,5 milijarde eura, a ove godine očekuje povećanje prihoda na gotovo tri milijarde eura, kaže Branko Roglić, osnivač i predsjednik Nadzornog odbora Orbica.
On je za riječki Novi list dao intervju u kojem je govorio o brojnim temama a između ostalog i o tome čemu kompanija duguje svoj uspjeh.
Kako ste prebrodili pandemiju? Kakve je posljedice imala vaša kompanija i kako ste na njih odgovorili?
– Mislim da smo na pandemiju jako dobro odgovorili. Prihodi naše kompanije tijekom pandemije porasli su za 120 milijuna eura. Postali smo praktički najveća kompanija u hrvatskim rukama. Najveća kompanija bila je Ina, ali je u pandemiji izgubila sedam milijardi kuna prihoda. Tako smo igrom okolnosti, i zato što smo dobro reagirali na pandemiju, postali prva kompanija u našoj zemlji, a koja je u hrvatskim rukama. Veća od nas je Fortenova, ali ona je samo dijelom u hrvatskim rukama.
Čemu pripisujete rast prihoda tijekom pandemije koja je mnogima pokvarila poslovanje?
– Naša se roba jednako traži, neovisno o tome sjede li ljudi kod kuće ili normalno odlaze na posao. Radi se o proizvodima za široku potrošnju, kao što je osobna higijena. Njihova je prodaja ostala na istoj razini. S druge strane, neka su poduzeća u pandemiji stradala, pa su njihovi brendovi pripali nama. U nekim smo područjima nešto izgubili, recimo u turističkoj djelatnosti i u prodaji kozmetike. Međutim, puno smo više dobili na prometu modnih proizvoda, tenisica i cipela.
Čemu pripisujete to što se vaša kompanija uspjela održati i proširiti Europom, unatoč oštroj međunarodnoj konkurenciji?
– Od samog početka rada kompanije, ideju sam izdigao iznad hijerarhije. Napravio sam to da ideja vodi kompaniju, a da je hijerarhija samo struktura koja tu ideju provodi. Dobrim se pokazalo i to što sam čovjeka stavio u prvi plan. Mislim da je u poduzetništvu najvažnija briga za ljude, a ne za luksuz. Dobar poduzetnik ne kupuje jahte i ne živi luksuzno, a da njegov radnik istodobno živi od minimalne plaće i da nema dovoljno za svoju egzistenciju. Ponavljam, moje je mišljenje da je poduzetništvo briga za ljude. Tako sam se ponašao cijeli život, a tako će biti i dalje.
Upravo tome pripisujete uspjeh svoje kompanije?
– Da. Dobri, kvalitetni radnici i menadžeri su konkurentni. Tada je i poduzeće konkurentno, pa dobiva nove poslove.
Zanima me to zato što mnogi poduzetnici smatraju da je konkurentnost samo pitanje što manjih troškova, pa u tom kontekstu radnicima gledaju dati što nižu plaću.
– Rad je trošak, ali radnik nije trošak. Kada stvorite višak vrijednosti, morate ga pošteno podijeliti između sebe, uprave i radnika. Ja sam oduvijek vodio računa da radnik bude nagrađen pristojnom plaćom. Ako netko misli drukčije, vjerujem da ruši konkurentnost svoga poduzeća. Mislim da radnik koji je dobro plaćen i ima mogućnost za relativno dobar život u svojoj sredini, pomaže konkurentnosti poduzeća. Ako je poduzeće konkurentnije, može dobiti nove poslove. Ako ima nove poslove, poduzeće ima i veću mogućnost za plaćanje radnika.
To nije jedina stvar o kojoj poduzetnik mora brinuti. Mora voditi računa o dugoročnoj održivosti poduzeća, njegovoj konkurentnosti, o dobivanju novih poslova, a ne smije dopustiti ni da mu tehnologija zastari. Ako ne bismo napravili nove logističke centre s novom tehnologijom, mogli bismo izgubiti poslove. No, u svemu tome važno je i dobro platiti radnika kako bi poduzeće smatrao svojim, kazao je Roglić za Novi list.
