Kada je dugotrajna nestašica vode zaprijetila životima čak 185 miliona ljudi, Kina je odgovorila jednim od najvećih infrastrukturnih poduhvata u modernoj historiji – izgradnjom ogromnog sistema za preusmjeravanje vode sa juga na sjever zemlje.
Riječ je o projektu poznatom kao “Preusmjeravanje vode s juga na sjever” (South-to-North Water Diversion Project – SNWD), vrijednom oko 79 milijardi američkih dolara. Sistem danas uključuje mrežu kanala, tunela, akvadukata i pumpnih stanica ukupne dužine veće od 2.700 kilometara.
Prema dostupnim podacima, do aprila 2026. godine ovim sistemom preusmjereno je čak 76,7 milijardi kubnih metara vode iz vlažnijih južnih dijelova zemlje prema sušnom sjeveru, čime je značajno promijenjena vodna mapa Kine.
Rješenje za jednu od najvećih svjetskih kriza vode
Sjeverni dio Kine godinama se suočava sa ozbiljnim problemima nestašice vode. Dijelovi Žute rijeke povremeno su presušivali, dok su pojedini pritoci rijeke Hai tokom većeg dijela godine ostajali bez vode.
Kako bi odgovorili na rastuću krizu, kineski inženjeri osmislili su sistem sposoban za prijenos ogromnih količina vode na kontinentalnom nivou. Projekat je zvanično pokrenut 2002. godine, a danas povezuje četiri velika riječna sliva kroz kompleksnu mrežu infrastrukture, prenosi Agroklub.
Planirane su tri glavne trase – istočna, centralna i zapadna. Kada projekat bude u potpunosti završen, očekuje se da će godišnje moći preusmjeravati oko 44,8 milijardi kubnih metara vode.
Istočna ruta duga je 1.112 kilometara i dijelom koristi historijski kanal Peking–Hangzhou, najstariji umjetni plovni put na svijetu. U funkciji je od 2013. godine i može godišnje transportovati 14,8 milijardi kubnih metara vode.
Na ovoj trasi izgrađeno je 13 velikih pumpnih stanica sa više od 100 pumpnih sistema, čija ukupna snaga u pojedinim dijelovima prelazi 454 megavata.
Voda do skavina Pekinga
Centralna ruta, duga između 1.264 i 1.400 kilometara, vodi od akumulacije Danjiangkou do Pekinga. Veći dio sistema funkcioniše gravitacijski, bez potrebe za dodatnim pumpanjem vode.
Posebno impresivan dio projekta predstavljaju tuneli ispod Žute rijeke, dok upravo ova ruta danas obezbjeđuje oko 70 posto vode koja stiže do slavina u Pekingu.
Zapadna ruta još je u fazi planiranja i smatra se tehnički najzahtjevnijim dijelom projekta. Prema procjenama, trebala bi imati kapacitet od 17 milijardi kubnih metara vode godišnje.
Ogromni troškovi i preseljenje stanovništva
Ukupna vrijednost projekta premašila je 79 milijardi dolara, što ga čini najskupljim vodnim infrastrukturnim projektom u historiji.
Izgradnja je zahtijevala i velike društvene promjene. Procjenjuje se da je zbog trase sistema preseljeno oko 330.000 ljudi, uključujući čitave zajednice koje su morale napustiti svoje domove i zemljišta.
Po završetku svih faza, planiranom do 2050. godine, sistem bi trebao imati kapacitet dovoljan za snabdijevanje vodom država veličine Portugala ili Švicarske.
Ekološki izazovi i otvorena pitanja
Iako se projekat smatra jednim od najvećih inženjerskih uspjeha moderne Kine, stručnjaci upozoravaju i na ozbiljne izazove.
Onečišćenje vode ostaje velika prijetnja, posebno na dionicama koje prolaze kroz industrijske zone. Istovremeno, dugoročni utjecaj na ekosisteme još uvijek nije u potpunosti procijenjen.
Kineske vlasti paralelno ulažu u zaštitu izvorišta, obala i kvaliteta vode, dok pojedini stručnjaci smatra
