Često čujemo to da je doručak bitan, zbog niza razloga, i da ga ne treba propustiti, pa tako je moja prva pomisao na taj obrok – masline (lat. Olea europaea), posebno tokom hotelskih doručaka, širom Turske, i svakog puta s bar 30 sorata maslina, različitih veličina, boja i nijansi. Čak iako hotel nije bio visoke kategorije, masline su bile ekstra-klase, piše Frutta da Penava. Nije turska kuhinja tek tako jedna od najbogatijih, na svjetskoj razini.
Maslina (uljika) je suptropska zimzelena biljka, stablašica, rijetko grmolika, s idealnim uvjetima uzgoja u Hercegovini. Nije da je tamo nema, ali trenutni proizvodni kapaciteti daleko su od mogućih. Pamtite li kada ste kupili staklenčicu hercegovačkih maslina? Ipak, zasigurno se sjećate onih hrvatskih, talijanskih, španskih, grčkih, turskih…
Važnost masline spominje se još u prvim svetim knjigama, te se prema najstarijim pisanim zapisima – ulje samonikle masline koristi u tadašnjoj medicini. Danas je ulje masline dostupno na policama svih trgovačkih lanaca i ne uzimamo ga na recept, u apoteci, pa ipak – koristimo li ga dovoljno? Ne. Zašto? Moguće da smo konzervativni kontinentalci, pa tu tražimo neku vrstu isprike, ali kako onda nismo takvi npr. u slučaju tropske banane, koja prođe bijeli svijet do nas i volimo je?
Kroz povijest, književnost i umjetnost, zbog svoje čvrstoće, i otpornosti, maslina je simbol snage, i kao takva spominje se još u Odiseji. Maslina je i znak odanosti, i vjernosti, pa je Odisejev i Penelopin bračni krevet bio od panja masline. Homer je maslinovo ulje zvao tekućim zlatom. Hipokrat je maslinovo ulje propisivao, čak za više od 60 različitih bolesti. Pobjednicima Olimpijskih igara, na glave su stavljali maslinove vijence, a za nagradu, dobivali su amfore s maslinovim uljem, koje je tada bilo vrlo skupocjeno.
U prošlosti, ulje masline koristilo se i kao gorivo za svjetiljke, za masažu kraljeva, kao novac, za premazivanje beba i umirućih, te za glancanje dijamanata.
Ciprom kroz masline
Putujući sjevernim Ciprom, od Nikozije do Famaguste, 2007. godine, pamtim cijele pejzaže, s maslinom, bilo plantažne, ali i masline kao dio biljne zajednice česmine. I nije to samo na Cipru. Tako je i u Hrvatskoj, Italiji, Španiji, Portugalu, Grčkoj, Turskoj, Egiptu, Libiji, Tunisu, Alžiru, Maroku, Libanonu, Siriji, na Malti…
Ipak, zašto je maslina voće, a najčešće je jedemo kao salatu, koja nije voćna? Voće je zbirna imenica, koja podrazumijeva plodove, ili sjemenke, najčešće višegodišnjih stabala, i grmova, koji se uglavnom mogu jesti sirovi, ili svježi, uz izuzetak kestena i masline, koji zahtijevaju određenu prehrambenu obradu. Botanička razlika između voća i povrća je ta da je voće sjemenkasta struktura, koja se razvija iz oplođenog cvijeta, dok povrće češće nastaje iz drugih dijelova biljke, poput korijena i lišća, te nije višegodišnje.
Plod masline bogat je uljem, koji se preša, korištenjem pritiska, kroz različite preše, hladnom obradom, ili se izdvaja koristeći vruću vodu ili paru. Ulje se koristi u prehrani, kao dodatak jelu, za prženje, začinjavanje jela…
Što se tiče nutritivne vrijednosti masline, bogata je: proteinima, dijetalnim vlaknima, vitaminima A, C, E i K, kalcijem, bakrom, željezom, magnezijem, manganom, selenom, cinkom…
Ne tako daleko od nas, jedna od najpoznatijih maslina u Hrvatskoj je ona u Nacionalnom parku Brijuni, čija je starost procijenjena na oko 1.600 godina. Osim nje, u Kaštel Štafiliću nalazi se također vrlo stara maslina. Vjeruje se da tamo raste još od dolaska Hrvata na Jadransko more, tokom sedmog stoljeća. Impozantnih je dimenzija.
Maslinovo drvo, iznimno je kvalitetno, te se vrlo skupocjen namještaj izrađuje upravo od njega, a nema ni dobrog Martinija bez kvalitetne masline. To najbolje zna Samantha iz kultne serije “Seks i grad”.
