Ova bajka nas može naučiti mnogo o nekim dijelovima sebe koje mrzimo. Psihološki kliše je da moramo da naučimo da volimo sebe, čak i one dijelove nas koji su za javnu osudu. Ipak, jedan stručnjak ukazuje na važnu lekciju koja je već vijekovima tu.
Josh Greysel, psiholog i autor stručnog portala Psychology today, napominje da rad na sebi nije toliko težak koliko svi o njemu pričaju. Ovoga puta on je pokušao da objasni prihvatanje sebe na primjeru jedne od najljepših bajki našeg djetinjstva ’Ljepotica i zvijer’.
Ova francuska bajka nastala je davne 1740. godine, a do danas ova priča je objavljena u nekoliko varijacija.
Najkraće rečeno, prelijepa djevojka dobrovoljno pristaje da bude zatočena od strane okrutne zvijeri kako bi spasila svog oca. Zvijer izgleda jezivo i ljepotica ga izbjegava, plaši ga se i pokušava da pobjegne.
Svake noći, Zvijer pita Ljepoticu da se uda za njega, i svake noći ona ga ponovo odbija. Kako Josh kaže, čitaoci znaju da je Zvijer nešto što ljepotica mora da nauči da voli bez nagovaranja i dodatnih informacija.
Ljepotica mora da nauči da vidi ljepotu u Zvijeri. U početku postoje samo sićušni nagovještaji koji navode Ljepoticu da razmisli o tome da Zvijer možda i nije toliko strašna. Navijamo da shvati ono što svi znamo: Mora naučiti da voli ovu zvijer.
Pređimo na stvar. Ona se vremenom zaljubljuje u Zvijer i dolazi do sudbonosnog poljupca nakon kojeg se on pretvara u prelijepog princa. Jedna od najlepših verzija ove priče ističe da ga je Ljepotica toliko zavoljela da je ugledavši princa povikala „Gdje je moja zvijer?! Vratite mi moju zvijer“.
Sada, pomislite na neki dio sebe i svog života koji vam se ne dopada, koji ne možete da prihvatite i želite da promijenite. Nešto o čemu samo negativno razmišljate. Postoje određene stvari u životu koje vas zarobljavaju i vremenom počinjete da ih mrzite, toliko da od svega pokušavate da pobjegnete.
Ova bajka krije univerzalnu istinu sve ove vijekove i vjerovatno je to razlog njenog opstanka. Prema njoj, morate naučiti da volite i stvari koje kod sebe trenutno mrzite. Nije riječ o tome da treba da dobijete divnog princa već da shvatite da se iza svake ružnoće krije neka vrijednost, blago koje treba da privolite.
Dok to ne uspijete bit ćete zatvoreni u zatvorskoj odaji neprihvatanja. Samo kroz ovu vrstu prihvatanja možemo cijeniti naše probleme i izazove kao poklone. Kada sebe prihvatimo i zavolimo možemo reći da ćemo živjeti sretno do kraja života.
Dakle, koliko god nemate objašnjenje za neke stvari i koliko god vas one trenutno boljele, možda postoji viši cilj. Prihvatite ih. Spasite sebe patnje i dalje boli i spremite se na pouku koju ćete naučiti prihvatanjem trenutnog životnog iskušenja. Nemojte dodavati ’Ali…’ već prihvatite izazov i pokušajte da nađete ljepotu u zvijeri vašeg života.
(bizlife.rs)