Udruženje veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima u BiH i Komora magistara farmacije Federacije BiH žele upozoriti da je svrstavanje veleprometnika lijekovima i apoteka među obavezne članove turističkih zajednica – što povlači obavezu koja uključuje plaćanje godišnje članarine – neprirodno i neutemeljeno opterećenje koje nije samo pravno sporno i diskriminatorno, jer praksa nije ujednačena u svim kantonima, nego direktno prijeti građanima kroz poskupljenje lijekova i smanjenu dostupnost onoga što predstavlja osnovno ljudsko pravo – liječenje
U pojedinim kantonima Federacije BiH veleprometnici lijekova i apoteke tretiraju se kao dio turističke industrije i moraju plaćati članarinu turističkim zajednicama, iako s turizmom nemaju nikakvu vezu.
Struka upozorava da takvo neprirodno i neutemeljeno opterećenje nije samo pravno sporno, nego direktno prijeti građanima – kroz poskupljenje lijekova i smanjenu dostupnost onoga što je osnovno ljudsko pravo: liječenje.
Problem u pravilniku
Problem ne proizlazi iz samog Zakona, nego iz pravilnika koji od njega odstupa. Primjerice, Pravilnik o obaveznim članovima Turističke zajednice Kantona Sarajevo među obveznike je svrstao i veleprometnike lijekova i medicinskih sredstava te apoteke. Iako Zakon obuhvata isključivo turističke i s turizmom neposredno povezane djelatnosti, pravilnik je listu obveznika proširio i na subjekte koji s tom granom privrede nemaju nikakvu poveznicu.
Slične odredbe postoje i u Tuzlanskom, Hercegovačko-neretvanskom, Srednjobosanskom i Bosansko-podrinjskom kantonu, dok u Unsko-sanskom i Zapadnohercegovačkom kantonu zakon postoji bez obaveze plaćanja članarine. Upravo ta fragmentacija dodatno naglašava besmisao sistema i stavlja dio farmaceutskog sektora u diskriminirajući položaj.
„Farmaceutski sektor nije dio turističke industrije. Lijekovi su stub javnog zdravlja, a veleprometnici i apoteke dio kritične infrastrukture u zdravstvu. Na malom i administrativno preopterećenom tržištu poput BiH, ovakvi nameti dodatno odvraćaju strane kompanije od ulaska i ostanka na tržištu, produbljuju nestašice i smanjuju dostupnost lijekova – pa pacijenti terapije sve češće traže u inostranstvu. Svako dodatno fiskalno opterećenje poskupljuje terapije i dodatno ograničava pristup lijekovima pacijentima,“ ističe Faruk Hadžić, predsjednik Udruženja veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima u BiH.
Stav Agencije za statistiku
Da je cijela priča besmislena, potvrđuje i Agencija za statistiku BiH – najviše državno tijelo zaduženo za klasifikaciju djelatnosti – koja je zvanično navela: „Trgovina na veliko farmaceutskim proizvodima i apoteke ne predstavljaju turističke niti s turizmom povezane djelatnosti.“ Unatoč tome, kantonalni propisi i dalje prisiljavaju apoteke i veleprometnike da finansiraju turističke zajednice.
Kanton Sarajevo otišao je najdalje u primjeni ovih odredbi: uvrstio ih je u pravilnik i pokrenuo sudske postupke protiv veleprometnika koji su odbili plaćati članarinu za nešto od čega nemaju nikakvu protuuslugu. Time se dio kritične zdravstvene infrastrukture – stub javnog zdravlja – preusmjerava u sudnice, umjesto da resurse usmjeravamo tamo gdje im je mjesto: pacijentima i lijekovima.
Najveći teret ovakvih odredbi na kraju pada na pacijente. „Apoteke služe pacijentima, ne turistima. Svako povećanje troškova poslovanja neminovno se prelijeva na cijenu lijekova. A to znači da pacijent, kada kupuje lijek, u suštini plaća turističku članarinu,“ upozorava prim. mr. ph. Marin Crnogorac, predsjednik Komore magistara farmacije FBiH. Posebno su pogođene apoteke u manjim sredinama, gdje je promet ograničen na esencijalne lijekove. „Nelogično je i krajnje neodgovorno opterećivati zdravstvene ustanove doprinosima koji nemaju nikakve veze s njihovom misijom. Lijek nije turistički proizvod, nego pitanje zdravlja,” dodaje Crnogorac.
Haos i neravnopravnost
Pravni stručnjaci podsjećaju da je federalni zakon o turizmu prestao važiti 2015. godine, nakon odluke Ustavnog suda. Umjesto jedinstvenog okvira, kantoni su krenuli u samostalno donošenje propisa, što je dovelo do potpunog pravnog haosa: u jednom kantonu apoteka plaća „turističku članarinu“, u drugom ne. Takav haos stvara tržišnu neravnopravnost, narušava konkurentnost i dodatno urušava pravnu sigurnost.
„Neprihvatljivo je da se farmaceutske djelatnosti opterećuju troškovima koji im ne pripadaju. Tražimo hitne izmjene pravilnika kako bi se otklonile ove nelogičnosti i nepravde. U konačnici, bitno je jedno: da apoteke i veleprometnici budu tamo gdje pripadaju — u zdravstvenom sistemu, u službi pacijenata,“ zaključuje Hadžić.