Odjednom je sve stalo: trgovina, lanac isporuke, čitava privreda. Malo po malo je sićušni virus pokazao veću moć od bilo koje industrijske velesile: SAD-a, Kine ili Njemačke.
Šta sad? Ekonomisti pokrajinske njemačke banke BayernLB i savjetničke kancelarije Prognosis zajednički su objavili istraživanje o međunarodnom prometu roba i usluga i došli do zanimljivog zaključka: da, virus je sve zaustavio, ali globalizacija je već odavno počela da se topi.
Onaj zamah međunarodne razmjene početkom vijeka je definitivno završen, dijelom se čak može vidjeti smanjivanje opsega. To je očito postalo u finansijskoj krizi 2008., a ovo je tek vrhunac tog trenda.
Pouka: razmjena će se vjerovatno vratiti kada pandemija prođe, ali ne u tom opsegu – s trendom smanjivanja, piše Seebiz.
Brojke jasno pokazuju: globalni izvoz u odnosu na privredni učinak se smanjuje već desetak godina. Kod uslužnih djelatnosti međunarodna razmjena još uvijek lagano raste, ali po opsegu je takva razmjena još uvijek mnogo manja nego kod robne razmjene.
I novac ne putuje više tako brzo: do krize 2008. je sve više kapitala putovalo širom svijeta u potrazi za većom dividendom, ali nakon toga – pogotovo iz Evrope – su takva putovanja novca postala mnogo tanja i rjeđa. Isto se može reći i za strukture vlasništva: dinamika investicija u inostranstvo – ali i prometa ostvarenih izvan svojih granica je značajno pala.
Jasno rečeno: “Razdoblje globalizacije kao što smo je poznavali je završeno”, piše u analizi. To ne znači da razmjene nema i da se ne pojavljuju čak novi oblici razmjene – na primjer tehnologije ili podataka. Ali vrijednost te nove razmjene je još uvijek previše malen da bi mogla nadoknaditi pad opsega “pravog” međunarodnog prometa, konstatuju stručnjaci.
Tu se onda neminovno nameće pitanje: šta će biti s Njemačkom? Malo koja druga država svijeta toliko zavisi o svom izvozu, bilo da je riječ o Evropi, SAD ili Kini. No brojke pokazuju: razmjena s tradicionalnim tržištima se topi.
U svojoj analizi, ovi stručnjaci idu i dalje: šta onda treba Njemačka da uradi? Tu navode sasvim konkretne prijedloge.
-
Krenuti na tržišta drugih zemalja
Nisu samo Kina ili Indija mnogoljudne zemlje koje brzo koračaju u privrednom razvoju. Ima i drugih – makar su trenutno one mnogo manje imućne, kao što su Filipini ili Nigerija. Za ekonomistu Prognosisa Michaela Böhmera nema nikakve sumnje: “U tim zemljama se i dugoročno pokazuje sve veća potreba za uvozom.”
No upozorava i kako se njemačke firme moraju prilagoditi tim tržištima. Tamo se ne traže toliko vrhunske mašine s mnoštvom elektronike jer je moguće da u blizini uopšte još nema električne utičnice. Ali se itekako traže solidne i pouzdane mašine koji će raditi pod bilo kojim okolnostima, ukratko – prave mašine “Made in Germany” kakve su svuda cijenjene.
Naravno, njemački proizvođači imaju problema s takvim “skromnim” zahtjevima jer im se čini da je tu i konkurencija mnogo veća. Ali vrhunska tehnologija ne znači samo elektroniku, nego i materijale koji se koriste i inženjersko umijeće.
-
Lanac usluge
Njemačka nije baš među prvima niti u drugim novim oblicima izvoza. Posebno obećavajuće je tu ono što se zove “hibridni poslovni model” gdje se klasična industrija povezuje s digitalnim tehnologijama. To onda omogućuje izvoz usluga oko proizvoda koji je izvezen.
Zapravo u osnovi to nije ništa “novo”: na primer još početkom XX. vijeka Markoni svoje radijske odašiljače nije prodavao, njegova firma ih je iznajmljivala i jedina servisirala. Prihod je tako bio još mnogo veći od same prodaje.
Danas to izgleda sasvim drugačije, a to ide čak i do potrošačkih artikala: vlasnici električnih automobila Tesla će se možda malo začuditi kad se sjete da treba staviti zimske gume na tom autu. Ne dolazi u obzir da odu najbližem vulkanizeru: auto je prepun elektronike i samo u ovlaštenom servisu stavljaju gume koje će im tamo prodati. Naravno, to neće nikad biti cijena posebne ponude.
-
Domaće tržište
Ekonomski stručnjaci zato procjenjuju da će i padom opsega globalizacije još uvijek biti prostora za izvoz – ali će i zahtjevi kupaca postati strožiji. No ne treba zaboraviti niti domaće tržište – i naročito jedan segment mušterija: “U Njemačkoj će značajno porasti potražnja za proizvodima i uslugama koji su usmjereni na potrebe starijih naraštaja”, procjenjuje Böhmer. To onda seže od medicinskih i uređaja za njegu pa do turističkih usluga za starije.
Tu je onda i konjunkturni program podsticaja privrede nakon korone: tu će svakako na prvom mjestu biti ulaganja u infrastrukturu u koju se i u Njemačkoj previše dugo premalo ulagalo.
-
Ekologija i klima
Njemačka je toliki zagovornik zaštite klime već i zato što je vodeća u tehnologijama koje štite okolinu – i sve pokazuje da će se taj trend samo nastaviti. I nacionalni i evropski planovi podsticaja redovno ističu održivost i zaštitu klime kao svoje ciljeve, a to je onda i poslovna prilika u novim područjima.
SeeBiz / Blic
