Do sada se mislilo da je barem posao pisca siguran od automatizacije jer računalo nikad neće biti u stanju replicirati kompleksnu kreativnost ljudskog jezika i napisati smislenu i zanimljivu priču. No to je možda potpuno krivo. Bavite li se pisanjem, čuvajte se, jer je roman, čiji je autor umjetno inteligentan stroj, umalo osvojio nacionalnu književnu nagradu u Japanu, piše portal Big Think.
Roman, čiji je koautor kompjutorski program, zove se ‘Dan kada je kompjuter napisao roman’ i prijavljen je na natjecanje za književnu nagradu Hoshi Shinichi. Prošle je godine omogućeno da na natjecanju sudjeluju i svi ostali – ne samo ljudi – no ove se godine prvi put dogodilo da su prijavljeni i kompjuterski programi, odnosno umjetna inteligencija. Od ukupno, 1.450 prijavljenih romana, 11 su ih barem djelomično napisali programi.
Evo dijela iz romana ‘Dan kada je kompjuter napisao roman’:
‘Pisao sam s radošću koju sam osjetio po prvi put i nastavio sam pisati s velikim oduševljenjem. (…) Taj dan kad je kompjuter napisao roman, Kompjuter je, težeći ponajprije vlastitoj sreći, prestao raditi za ljude.’
Voditelj tima koji su kreirali ovaj spisateljski kompjuter je Hitoshi Matsubara, profesor na Future University Hakodate. Tim je zapravo vodio umjetnu inteligenciju donoseći odluke o zapletu i likovima. Također, pomogli su mu u odabiru pripremljenih rečenica koje je onda program samostalno upotrebljavao da ‘napiše’ roman.
‘Do sada, ovakvi su programi služili da riješe probleme koji imaju definitivne odgovore kao u slučaju igre Go i shogi. U budućnosti, želimo razviti potencijale umjetne inteligencije kako bi što više nalikovali ljudskoj kreativnosti’, rekao je profesor Matsubara.
Na novinskoj konferenciji povodom predstavljanja romana, okupljeni pisci znanstvene fantastike komentirali su kako su iznenađeni da je to tako dobro uspjelo, s obzirom da se radi o doista jako dobro strukturiranom romanu.
‘No, postoje još neki problemi koji se moraju prevladati kako bi program doista osvojio nagradu. Jedan od takvih problema su opisi likova.’
Mnogi kažu i kako ovakvi sustavi možda imaju talent za igre poput Goa ili shogija, no da općenito funkcioniraju bolje kad surađuju s čovjekom. Šahovski timovi sastavljeni od kompjutera i čovjeka doslovce ‘brišu pod’ sa svojim protivnicima ako su oni samo ljudi ili samo strojevi. Možda je stoga budućnost književnosti baš ta suradnja čovjeka i mašine.