Prezime Rokefeler poznato je širom svijeta – spomen te dinastije odmah asocira na bogatstvo, luksuz i obilje zlata. Činjenica je kako je u drugoj polovini 19. vijeka Džon D. Rokfeler izgradio američko carstvo ponajprije zahvaljujući Standard Oilu, kompaniji koja im je omogućila ulaganje u razne druge djelatnosti.
Utemeljitelji poslovne imperije bili su Džon D. Rokfeler i njegov brat Vilijam Rokfeler, koji su milione zaradili u preradi i eksploataciji nafte te investicijama u bankarskom sektoru. Ubrajaju se među najveće svjetske privatne preduzetnike u naftnom poslovanju tokom kasnog 19. i početkom 20. vijeka.
Džon D. postao je 1916. godine prvi svjetski milijarder, a u trenutku njegove smrti, njegovo bogatstvo procjenjivalo se na 1,5% američkog BDP-a. Za svoga života, slovio je kao najbogatiji čovjek na svijetu, zbog čega je s vremenom postala poznata izreka “bogat kao Rokfeler”.
Porijeklom Nijemci
Porodica Rokfeler (izvorno Rockenfeller) porijeklom je iz Vestervalda, Rajnland-Falc, u Njemačkoj, odakle se njihov predak Johan Peter Rocke(n)feller (1681-1765.) preselio u Sjevernu Ameriku daleke 1723. godine i nastanio se s porodice u Amvelu, Nju Džersi, gdje je podigao plantažu.
Jedan od prvih članova porodice koji se naselio u Njujorku bio je putujući trgovac i sitni preduzetnik Vilijam Averi Rokfeler (1810-1906), koji je sa ženom Elizom Davison imao šestoro djece. Dvojica njegovih sinova, Džon D. Rokfeler (1839-1937) i njegov brat Vilijam Rokfeler (1841-1922) postali su naftni tajkun i začetnici porodičnog bogatstva i moći.
Iako je bio mecena brojnih obrazovnih i naučnih institucija, poput Univerziteta u Čikagu i Univerziteta Rokfeler te istaknuti filantrop, kao industrijalac je često bio kritikovan i optuživan zbog nemoralne poslovne prakse.
Računa se da je Standard Oli do kraja 1870-ih kontrolisao preko 90 posto nafte u SAD-u, zbog čega je porodica Rokfeler zadobila izraziti monopol u naftnoj industriji. Iz tog razloga je Vrhovni sud SAD-a donio 1911. godine odluku da se kompanija mora podijeliti na 34 manje kompanije.
Rokfeleri su zadržali proporcionalne udijele u svim novonastalim firmama, a njihovo lično bogatstvo čak i poraslo, iako im je smanjen uticaj u naftnoj industriji.
Džon Rokfeler preminuo je 1937. godine, ostavljajući finansijske fondove u rukama svojih muških potomaka. Iz tog proizlazi pitanje gotovo vijek nakon toga – gdje je sad taj novac?
Nasljednici uvelike smanjili bogatstvo
Prema Forbesu, 2016. godine preostali Rokfeleri imali su kombinovanu neto vrijednost od 11 milijardi dolara, što ih čini tek 23. najbogatijom porodicom u Americi. I dalje je to puno novca, ali ni približno toliko koliko su nedavno imali preračunato u današnje vrijednosti, piše Grunge.
Rockefeleri se nisu obogatili kao dobrice. U stvari, oni su, prema mišljenju mnogih, svaku priliku iskoristili kako bi mogli krasti od drugih ljudi. Tako se Rokfeleri stekli Duluth, Mesabu i Northern Railroad. Kako je pisalo u novinama 1911. godine, izvorni vlasnici željeznice upravo su bili završili polaganje pruge. Oni su htjeli graditi terminale, ali im je nedostajalo novca.
Tu na scenu stupa Gejts, čovjek koji je Rokfelerima upravljao dobrotvornim donacijama.
Gejts tada objašnjava vlasnicima da je Džon D. Rokfeler pratio izgradnju njihove željezničke pruge i da će im posuditi novac. Ljudi su prihvatili zajam za 420.000 dolara. Dva mjeseca kasnije, Rokfeler se pretvarao da moraju novac vratiti odmah zbog neke “finansijske sramote.”
Džon D. Rokefeler nije imao pretjerano visoko mišljenje o ljudima koji su radili za njega. Njegov bliski saradnik je 1913. javno obznanio da ne vjeruju u koncept minimalne plate te da svaki dječak i curica, svaki muškarac i žena zarađuju tačno koliko vrijede.
Rokefelere su toliko mrzili u ranim 1900-tim da su morali zaposliti više čuvara da ih zaštite u svojim stanovima. Kao što je jedan list izvijestio, “Dodatni oprez je mudar. Rokfeler ima puno razlog za strah od ubice. To su prirodne posljedice poslovne politike gospodina Rokfelera”.
Ljudi su imali dovoljno razloga da mrze Rokfelera. Nazivali su ih lopovima, ubicama žena i djece, manipulatorima i potpunim lažljivcima. Stoga, to smanjivanje bogatstva mnogi vide kao vraćanje njihovog duga, prenosi Express.hr.
Teorije zavjere
Teorije zavjere vezane za Rokfelere kreću se od opšteprihvaćenih do bizarnih.
Rokefeleri već se dugo povezuju s idejom tajne svjetske vlade, u kuloarima teoretičara zavjere poznate i pod nazivom Novi svjetski poredak. Svakako u prilog teoriji idu dvije institucije koje se Rokfeleri pokrenuli, jedna je Trilateralna komisija, a druga Bilderberg grupa.
Trilateralnu komisiju osnovao je preminuli Dejvid Rokfeler 1973. s ciljem povezivanja najvećih svjetskih ekonomija, a ako i postoji krovna svjetska vlada, onda je ovo njeno službeno ime. Danas broji nešto manje od 400 članova, a navodno njenim članom mogu postati samo milijarderi i oni koji upravljaju određenim brojem ljudi u državi ili regiji u kojoj djeluju.
“Neki vjeruju da su Rokfeleri dio tajne organizacije koja radi protiv interesa Sjedinjenih Američkih Država, karakterizirajući moju porodicu i mene kao ‘internacionaliste’ udružene s ostalima takvima širom svijeta s ciljem izgrađivanja bolje političke i ekonomske strukture – jednog svijeta, kao što kažete. Ako je to optužba, onda sam kriv i zbog toga sam ponosan, jednom prilikom rekao je David”, Rokfeler.
Usko vezani za tobožnji svjetski poredak su svi istaknuti članovi uprava vodećih svjetskih banaka.
Vjeruje se da Rokfeleri kontrolišu američki dolar uz pomoć Federalnih rezervi, a sve to s ostalim ‘masonskim’ porodicama kao što su porodice Rothscild, Warburg, Goldman Sach, Lehmans i Kuhn Loeb – svi redom glavni likovi vodećih teorija zavjera.
Teoretičarima je pak najzanimljivija uloga porodice Rokfeler u Banci za međunarodne namire (BIS) smještene u Bazelu, koja je prvotno osnovana kako bi spasila izgubljeno u Prvom svjetskom ratu, a kasnije je počela služiti kao banka svjetskih centralnih banaka, prenio je Express.hr.
