Rad od kuće tokom pandemija neke je oduševio, dok se drugima smučio. Poslodavci su shvatili da mogu masno da uštede smanjenjem kancelarijskog prostora i to naveliko rade. A grade se i “antivirusne“ poslovne zgrade.
Pandemija je pokazala da je kod kancelarijskih poslova uglavnom moguće raditi od kuće, a neke je to toliko oduševilo da su proglasili odlazak na posao zastarelim modelom. Ali, to je bilo preuranjeno.
– Kancelarije su nam potrebne kao vrsta moderne logorske vatre oko koje se okuplja, za lične kontakte, savjete o karijeri i razmjenu informacija – kaže Kava Junosi, menadžerka ljudskih resursa u velikoj nemačkoj softverskoj firmi SAP.
Iako stopa vakcinacije napreduje, a lokdaun je prošlost, ništa više nije isto kao prije pandemije. Firme masovno usvajaju hibridni model, gdje se nekoliko dana radi u kancelariji, a nekoliko od kuće.
Kancelarija budućnosti se može vidjeti u oblakoderu DZ banke u Frankfurtu, na 28. spratu. Tu više nema svako svoje mjesto – radni sto se traži svaki put kad dođete na posao. Banka ovo naziva konceptom “čistog stola“ (clean desk).
– Zaposleni koji dođu mogu se ulogovati na bilo koje slobodno mjesto i odmah su spremni za posao – kažu u banci.
Radna mjesta su sada prilagođena video-konferencijama. Pokretna kamera i plafonski mikrofoni olakšavaju komunikaciju sa kolegama koje sjede dalje u kancelariji ili kod kuće.
Turistička kompanija TUI radi nešto slično, koristeći zajedničke radne stolove. Ovaj ogromni turoperator iz Hanovera je za 3.000 zaposlenih u centrali predvidio samo 1.700 radnih mjesta, računajući da će svakog dana mnogi raditi od kuće, piše Dojče vele.
I ne samo od kuće. Kako takozvani home office podrazumijeva da poslodavac zaposlenom nabavi sto, stolicu, računar, telefon i sve ostalo kako bi radio od kuće, mnogi poslodavci pribjegavaju konceptu “mobilnog rada“. On podrazumijeva da se ne kontroliše odakle zaposleni radi, ali i da mora da koristi svoje sopstvene resurse.
Prednost toga je pak što se stvarno ne mora biti kod kuće, nego može, recimo, i na moru. TUI tako navodi da svako ima pravo da najmanje 30 dana godišnje radi odakle god mu je volja. Šef kompanije Fric Jusen govori o “kulturi povjerenja“ koja je važnija od fizičkog prisustva na radnom mjestu.
No, altruizam obično nije prvi motiv velikih firmi. Kako je u jednoj ranijoj analizi izračunao magazin Špigl, u velikim gradovima kvadrat poslovnog prostora mjesečno košta 20 do 25 eura, a na svakog zaposlenog (računajući tu i hodnike, toalete i zajedničke prostorije) otpada i po dvadesetak kvadrata.
Smanjivanje kancelarijskog prostora i slanje ljudi na “mobilni rad“ tako je zgodna prilika da se odlično uštedi. Kako navodi konsultantska kuća PwC, čak 60 odsto njemačkih kompanija planira smanjivanje prostora – u prosjeku za petinu. One koje su vlasnici svojih zgrada mogu dio kancelarija da iznajme nekom drugom.
Na takozvani desk sharing se oslanja i T-Systems, jedna od podružnica Telekoma. Gotovo svaka četvrta zgrada ove kompanije u Njemačkoj je zatvorena.
To sve neće oduševiti mnoge zaposlene koji su navikli da imaju svoj stalni kutak, dokumente, druge potrepštine – i uvjek iste kolege – na dohvat ruke. No Štefan Lajmbah, koji savjetuje firme u kupovini poslovnog prostora, hladno kaže da je kancelarija sa slikama supružnika na stolu – mrtva.
– Matična kancelarija je ekonomična samo ako se radna mjesta dijele – rekao je on.
Opravdanje za ovaj korak vidi i Kava Junosi iz SAP.
– Klasične pojedinačne kancelarije biće izuzetak – navodi ona.
Ionako, kako tvrdi, trenutno 90 odsto zaposlenih u softverskom gigantu radi od kuće, a 86 odsto se izjasnilo da i ubuduće želi hibridni model rada.
Kako opravdati velike kancelarije u kojima se ljudi stalno smjenjuju u uslovima pandemije? Oni koji podržavaju koncept kažu da ima načina, poput većeg razmaka među stolovima.
Ili čak izgradnje “antivirusnih“ zgrada, poput projekta GreenGate, građevine koja nastaje preko puta centrale Dojče velea u Bonu. Nju nazivaju “prvom poslovnom zgradom na svijetu koja je zaštićena od virusa“. Drugi bi rekli da je u pitanju čista filmska distopija.
Kamere na ulazu će provjeravati da li neko ima temperaturu – ako ima, vrata ostaju zaključana. Kvake i tasteri u liftu presvučeni su antimikrobnim materijalima. U toaletu sve funkcioniše na senzor, bez dodira. Ali, kako je pisao Zidojče cajtung, srce ove zgrade je napredni sistem za prečišćavanje i jonizaciju vazduha.
Investitor je Mark-Henrik Azbek, snalažljivi biznismen koji je oduvijek imao ideje korak ispred svih. Recimo, tokom rata u Bosni iznajmljivao je blindirana vozila zapadnim novinarima, prenosi B92.
Ideja za “antivirusnu“ zgradu nastala je prije korone – zbog gripa. Zgrada od osam spratova koštaće oko sto miliona eura, a iznajmljivanje prostora 30 eura po kvadratu. Skupo? “Kad zbog talasa gripa nebrojeni zaposleni izostanu, onda je to još skuplje za poslodavce“, kaže Azbek.