Veliki, moćni Nissan prvi izbor kupca automobila koji je želio pouzdan, moćan, dugotrajan i prepoznatljiv terenac za nekoliko decenija sveo se na brend „utjehe“ za one na čijem čelu piše „nemam dovoljno para za Toyotu“
Kao i kod pada aviona, propast automobilskog brenda nije posljedica jedne već više slabosti.
Iako će većina onih koji prate automobilsku industriju ukazati na slabu ponudu upotrebljivih proizvoda kao objašnjenje za propast Nissana, tome svakako treba dodati lošu konkurentnost njihovih modela u poređenju sa direktnim rivalima, lošu generalnu percepciju palete proizvoda i užasnu maloprodajnu organizaciju svedenu na korporacijske „excell tabelaše“ koji zadovoljavaju samo svoje interese.
Činjenice koje se kao skladan vez prepliću jedna na drugu, piše portal Vrele gume.
Kada ste posljednji put vidjeli Nissanov model i okrenuli se za njim na ulici i imali reakciju „Želio bih to da kupim“?
Sjetimo se sa nostalgijom neuništivih Nissan X-Trail, Nissan Navare, Nissan GT-R, Nissan Z, Nissan 370Z…
Jedan od problema je i u strategiji pokušaja da naprave model za gotovo svaki segment, od podkompaktnih automobila, do pikapa, velikog broja krosovera, pa čak i nekoliko električnih modela umjesto da su se čvrsto držali onoga u čemu su najbolji, čitaj sportski automobili i terenci.
Nissan je iščezao sa mape želja običnog vozača jer nije više ni Nissan a nije ni Renault sa kojim dijeli najveći dio tehnologije i modela
Pravog ljubitelja Nissana, vlasnika X-Traila ili Navare ili Qashqai 1.6 dizel ne interesuje Renault, dok kupac Renaulta nikada nije ni razmišljao o Nissanu i njegovim off road kvalitetima sa trocilindarskim benzincima a posebno kao automobilu za kojeg u drugoj prodaji kupca mora tražiti svijećom.
Ponuda motora je poseban problem Nissana. Na meniju kupca danas je više nego sumnjivi hibrid u X-Trailu, nedorastao benzinski 1.3 laki hibrid u Qashqai uz nepostojeće opcije jačih agregata od 1.3 litarskih koje traže ozbiljne off road sprave dostojne onoga što se očekuje od Nissana.
Jedina utjeha u Nissan paleti je model Juke koji kao gradska „igračka“ može da bude koliko-toliko interesantan, ali nedovoljno da izvadi ovaj brend iz sivila.
Dodatni problem Nissana je i velik pad cijene novih modela u drugoj prodaji.
Ruku na srce, sve ovo što se dešava Nissanu prati ga kao zla kob već decenijama, sa značajnim oporavkom pod rukovodstvom Karlosa Ghona (nekadašnji CEO Reanult-Nissan alijanse) koji je nekako volio i poštovao Nissan i pružao mu svu logistiku za izlaz iz bankrota pred kojim je bio.
To je bilo zlatno doba ovog brenda. Hapšenjem Ghona u Japanu i napuštanjem CEO pozicije, Nissan je opet krenuo strmoglavo na dole, prokockavši ono najvažnije povjerenje kupca i želju da ga posjeduje.
Šta reći na kraju? Velika šteta, zapravo tragedija uništenog brenda uskratila nas je za jedno pravo vozačko zadovoljstvo.