Izgadnja je trajala čak 26 godina, ali objekat nikad nije korišten za ono za šta je namijenjen
Smješten duboko ispod planine Zlatar, u blizini Konjica u Bosni i Hercegovini, Titov bunker, poznat kao “Atomska ratna komanda” ili ARK, danas je ne samo spomenik historije nego i atraktivna turistička destinacija.
Tokom Hladnog rata, ovaj je podzemni kompleks bio tajno vojno sklonište, zamišljeno kao sigurna utvrda za tadašnjeg jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita i njegov najbliži političko-vojni krug u slučaju nuklearne prijetnje.
Danas, ovaj monumentalni podzemni prostor nudi uvid u jedno od najneobičnijih razdoblja evropske historije.
Titov bunker sada je otvoren za javnost te funkcionira kao muzej i prostor za razne umjetničke izložbe, privlačeći posjetitelje iz svih krajeva svijeta.
Osim što je vojno sklonište, ovaj bunker svjedoči o ogromnim ulaganjima i mjerama poduzetim tokom Hladnog rata kako bi se zaštitili ključni državni dužnosnici od mogućih nuklearnih napada.
Samo jedna žena je smjela ući
Influencerica Nina nedavno je posjetila ovaj fascinantan kompleks, a ostala je iznenađena koliko je bunker očuvan i funkcionalan. Tokom svog obilaska, vidjela je sobe namijenjene najvišim državnim dužnosnicima, ali i one za vojnike, koje su bile skromno opremljene, piše Dnevno.hr.
Zanimljivo je da je jedina žena za koju je bilo predviđeno mjesto u bunkeru bila Titova supruga, Jovanka Broz, koja je, prema Titu, opravdano bila dio vojne elite. Oni su jedini imali bračni krevet, dok su ostali članovi vrha morali spavati u individualnim ležajevima.
Izgradnja ovog impresivnog skloništa započela je davne 1953. godine, a trajala je gotovo 26 godina, završivši tek 1979. godine. Sam projekt bio je strogo povjerljiv, a troškovi njegove izgradnje u današnjim bi uslovima iznosili oko 4,6 milijardi američkih dolara.
Ninu je posebno fascinirala tehnologija kojom je bunker opremljen, što je omogućavalo besprijekornu komunikaciju s vanjskim svijetom, čak i u uslovima potpune izolacije.
Titova velika tajna
Bunker, koji se nalazi na dubini od 280 metara ispod površine, prostire se na nevjerojatnih 6.500 kvadratnih metara. Sastoji se od preko stotinu soba, uključujući radne urede, komunikacijske centre i privatne odaje namijenjene Titu. Ovaj kompleks mogao je smjestiti oko 350 ljudi, s dovoljno zaliha hrane, vode i goriva za šest mjeseci preživljavanja u slučaju nuklearne katastrofe.
Iako je impresivan u svojoj veličini i opremi, bunker nikada nije bio iskorišten u svrhu za koju je izgrađen. S raspadom Jugoslavije i završetkom Hladnog rata, bunker je postao relikt prošlosti, a njegovo postojanje dugo je ostalo skriveno od javnosti.