Najveća evropska ekonomija polako shvata da je zlatno doba na izmaku.
Je li došao kraj “ljubavi” njemačkih malih i srednjih kompanija s Kinom? Ovo pitanje se sve više povlači među vodećim ljudima “Mittelstand” kompanija, kako se u Njemačkoj zove taj sektor koji čini kičmu tamošnje ekonomije.
Razlozi su i više nego jasni – sve usijanije geopolitičke tenzije između Pekinga i Zapada, tvrdoglava “zero-covid” politika koja sve negativnije utječe na gospodarstvo te sve izraženija politika okretanja domaćim dobavljačima među kineskim kompanijama, prenosi Poslovni.hr.
Najprofitabilnija veza ikad
Kako piše Financial Times, njemačke male i srednje kompanije sve više shvaćaju kako ne mogu računati na onoliku zaradu u Kini kao nekada. “To je izgubljena ljubavna priča”, slikovito pojašnjava Jörg Wuttke, predsjednik utjecajne EU trgovinske komore u Kini.
Time je u opasnosti od puknuća jedna od najprofitabilnijih uzajamnih ekonomskih veza koje postoje u svijetu. U tom odnosu njemačke su kompanije profitirale od prodaje strojeva kineskim izvoznim kompanijama. One su pak zahvaljujući toj tehnologiji postale važan dio globalnih opskrbnih lanaca.
Od početka ovog stoljeća Kina je primjetno povećala svoju važnost kao njemačkog trgovinskog partnera. Još 2000. azijska velesila učestvovala je u njemačkom robnom izvozu s malo više od 1 posto. Sada drži udjel od 7,5 posto čime je zasjela na drugo mjesto najvažnijih izvoznih tržišta njemačke privrede, odmah iza SAD-a.
Prošle godine u Kini je prodano njemačke robe vrijedne više od 100 milijardi eura. Thorsten Benner, direktor berlinskog Instituta za globalne javne politike opisuje njemačko-kinesku trgovinsku vezu kao glavni faktor “zlatnog doba njemačkog ekonomskog modela” koji se događao u kasnijoj fazi 16-godišnje vladavine kancelarke Angele Merkel koja je završila prošle godine.
Međutim, polako se mijenja stav njemačke politike prema Kini. Njemačkim kritičarima kineskog poimanja demokratije “vodu na mlin” dao je relativno benigni stav Pekinga prema agresiji Rusije na Ukrajinu. Prema njihovom sudu, zbog ekonomske koristi vlada u Berlinu zanemaruje vanjskopolitičke ciljeve i ne odustaje od saradnje s državom koja se sve više pretvara u geopolitičkog protivnika.
Kancelar Olaf Scholz iduće sedmice otići će u Peking na prvi sastanak s kineskim liderima otkako je preuzeo vođenje njemačke vlade. Valja naglasiti kako Scholzovi koalicijski partneri, Zeleni i liberalni Slobodni demokrati, vrše pritisak da njemačka vlada krene u zaokret od Kine. Hoće li ih Scholz poslušati bit će poznatije iduće godine kada će objaviti novi politički pristup prema Kini.
Kako sada stvari stoje, od Scholza se ne očekuje bitniji odmak od Pekinga. Kancelar je nemalo uzburkao duhove kada je zatražio od ministara da podrže investiciju kineskog državnog brodara COSCO-a u kontejnerski terminal u Luci Hamburg. Ulaganje je odobreno ovoga tjedna, a COSCO je kupio manji udjel – do 25 posto – nego što je želio, a to je 35 posto. Prema sudu Thorstena Bennera, strategija prema Kini trebala bi uključivati jasne poruke potrebe smanjenja ovisnosti i diverzifikacije opskrbnih lanaca i trgovinskih partnera.
Ko krši ljudska prava?
U Njemačkoj će u siječnju na snagu stupiti nova regulativa koja će od kompanija zahtijevati da ispitaju moguća kršenja ljudskih prava kod svojih dobavljača. To bi moglo dodatno smanjiti njemačke investicije u Kinu koje su sve više koncentrirane oko velikih kompanija, poput Volkswagena, BMW-a, Daimlera i kemijskog diva BASF-a. Rat u Ukrajini i sankcije koje je Zapad uveo Rusiji osvijestili su njemačke kompanije u pravcu scenarija da se slično može dogoditi ako Kina izvrši invaziju na Tajvan.
Primjerice, Magnatec, proizvođač električnih komponenti čija tvornica u Kini posluje već 13 godina, odlučio je da zbog rizika od sankcija neće graditi drugu tvornicu u toj zemlji. Umjesto Kine, odlučio se za Vijetnam.
“Kad naši kupci naručuju proizvode, preduslov je da nisu izrađeni u Kini”, ističe za FT Marc Nicolaudius, izvršni direktor Magnateca. Međutim, konkurencija – bila ona poštena ili ne – ostaje problem. “Naši članovi znaju da svaka tehnologija koju donesu u Kinu u relativnom kratkom vremenu postane dio tamošnjeg tržišta”, kaže Ulrich Ackermann, direktor vanjske trgovine u udruzi poslodavaca VDMA. “Savjetujemo ih da budu oprezni jer relativno brzo mogu biti izbačeni s tržišta”, dodaje Ackermann.
Kao primjer navodi slučaj proizvođača građevinskih mašina čiji je kineski konkurent poslao ponudu klijentima u kojima nudi godinu dana besplatnog korištenja svojih mašina. “Kako tome konkurirati?”, pita se Ackermann.
