Porezna uprava Federacije BiH objavila je nedavno pregled poreznih obveznika sa iznosom duga po osnovu poreza, doprinosa, taksi i drugih naknada.
Piše: Goran Mrkić
Kako se i očekivalo, najveći gubitaši i dužnici su javna preduzeća, poput Željeznica Federacije, rudnika koji posluju u sklopu Elektroprivrede BiH, GRAS-a, bolnica, medija itd.
Glavni uzrok ovim dugovima je loše upravljanje ovim preduzećima, od kojih mnoga proizvode velike gubitke. No, to nije uvijek slučaj – neka od njih javno se hvale da ostvaruju veliku dobit.
Naprimjer, “Autoceste Federacije” duguju 61 milion maraka, iako je poznato da ostvaruju velike prihode od akciza i značajnu dobit.
Niko ne odgovara
Poznato je da su javna preduzeća veliki teret privredi BiH, umjesto da budu pokretač njenog razvoja. Uprkos velikom poreskom dugu, plate u ovim preduzećima su znatno iznad tržišnog prosjeka a u njima je skoro nemoguće dobiti otkaz.
Za loše upravljanje i pravljenje gubitaka i dugova po pravilu niko ne odgovara.
Vlada Federacije prošlog mjeseca je najavila reformu javnih preduzeća, ali smo već tada objavili da se vjerovatno radi o marketinškom triku, odnosno da nikakve posebne, duboke reforme neće biti, jednostavno zato što vladajuće strukture nisu spremne odreći se beneficija koje nosi upravljanje ovim preduzećima.
Da bi se desila prava reforma, vlasti bi se morale povući iz upravljanja ovim preduzećima i to prepustiti nezavisnim stručnjacima. Bilo bi naivno očekivati da se to desi.
Naravno, do danas nisu poduzeti konkretni koraci ka bilo kakvoj ozbiljnoj reformi nakon najava iz Vlade.
Pokazatelj da može bolje
Inače, postoje i javna preduzeća koja pružaju jednu drugačiju sliku. Naprimjer, kompanija Igman iz Konjica, koja je također u većinskom državnom vlasništvu, svake godine bilježi sve bolje rezultate i uspjela je ući u 10 najvećih bh. izvoznika.
Razlog za to je što je Vlada FBiH namjensku industriju proglasila za stratešku granu privrede.
To znači da ove kompanije imaju drugačiji status od drugih javnih preduzeća. Naprimjer, sredstva koja zarađuju ove kompanije se ne uzimaju u vidu dividente, već se reinvestiraju u proizvodnju. Osim toga, ove kompanije imaju direktnu finansijsku i svaku drugu podršku Vlade, naprimjer u pronalaženju novih kupaca.
Šteta je što i preduzeća u drugim oblastima nisu uspješna kao ona koja posluju u namjenskoj industriji, a ta razlika oslikava različit pristup vlasti – u jednom slučaju se zaista ciljano ide na razvoj i rast preduzeća, dok se u drugim slučajevima ta preduzeća doživljavaju kao privatna imovina koja treba služiti ostvarivanju interesa političkih elita.
Tekst je nastao u okviru projekta koji je finansiran od strane USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija kojeg implementiraju CPCD i Otvorena mreža.
