Mnogo je inteligentnih ljudi koji ne žive život shodno svojim sposobnostima. Ne žive uspjeh kakav zaslužuju, nemaju novca za udoban život, ne uživaju ugled koji im realno pripada i ne napreduju ili je progres spor za njihov intelekt.
U čemu je problem? Šta to inteligentni ljudi zaboravljaju? U pitanju su jednostavne stvari…
Znanje i inteligencija ničemu ne služe bez akcije.
Genije ili doktor kvantne fizike su posebni ljudi, ali ako svojim djelima svijetu ne donose napredak u bilo kom smislu, njihove sposobnosti su beskorisne. Velika je razlika između „znanja kako nešto uraditi“ i jednostavnog „uraditi“.
Sreća i uspjeh su dvije različite stvari.
Recimo, svi bogati ljudi nisu i srećni, a mnogo je srećnih koji nemaju prebijene pare. Poznato, zar ne?
Kad je mnogo izbora, teško se donosi odluka.
Inteligentni ljudi su često neodlučni. Dodatno otežava i ako je ispred njih mnogo opcija od kojih moraju da odaberu samo jednu. Tada im treba mnogo vremena, sve više su opterećeni detaljima i često im „prođe voz“.
Svaki čovjek, bez obzira na inteligenciju, doživljava niz uspjeha baš kao i neuspjeha.
Uložiti trud u perfekciju je čisto gubljenje vremena. Perfekcija je iluzija.
Svaka greška, pad, neuspjeh je napredak i poslije svake za korak ste bliži cilju.
Najgore što možete da uradite je da ne radite ništa.
Svako može biti veoma uspješan i u poslu koji ne voli.
Vještina i upornost dovode do uspjeha.
Izvor problema u odnosu sa ljudima je u vama, a ne u drugima.
Često drugi ne ispune vaša očekivanja što dovodi do problema u komunikaciji i odnosima. Treba se fokusirati na stanje kakvo je sada, a ne kakvo treba da bude.
Nikada nećete biti 100% spremni kada se pojavi prilika.
Inteligentni ljudi često propuštaju velike šanse jer misle da im treba još znanja, vještine ili iskustva. Ovakvo razmišljanje prije svega blokira lični razvoj, pa sve ostalo.
(bizlife.rs)
