Ovih dana u centru pažnje domaće javnosti je italijanska pjesma “Bella Ciao” koja je pjevana na ulicama Sarajeva kao odgovor na “misu za Blajburg” koja je služena u katedrali.
Riječ je vjerovatno najpoznatijoj anfiašističkoj pjesmi koja je posljednih godina ponovo dobila na popularnosti.
No, zanimljivo je da su prve verzije ove pjesme nastale prije pojave fašizma i da su govorile o nečemu dugom: društvenoj nejednakosti i iskorištavanju radnica.
Prva verzija pjesme zvala se “Alla mattina appena alzata“, a pjevali su je sezonski radnici u poljima riže, posebno u dolini rijeke Po na sjeveru Italije, od kraja 19. do prve polovine 20. vijeka s različitim stihovima.
Riječ je o poslu koji se obavljao tokom plavljenja polja, od kraja aprila do početka juna svake godine. Posao se sastojao od dvije faze: presađivanja biljaka i čupanja korova.
Ovo je bio izuzetno naporan posao koji su je uglavnom obavljale žene poznate kao “mondine” (mondi = korov) iz najsiromašnijih društvenih slojeva. Svoje radne dane provodile bi s bosim nogama u vodi do koljena, a leđa su im bila savijena više sati.
Grozni uslovi uvjeti, dugo radno vrijeme i vrlo niska plata dovodili su do stalnog nezadovoljstva i ponekad do pobunjeničkih pokreta i nereda u prvim godinama dvadesetog stoljeća.
Pretpostavlja se da je “Alla mattina appena alzata” nastala u drugoj polovini 19. vijeka, a najranija pisana verzija datira iz 1906. godine i dolazi iz mjesta Vercelli u Pijemontu.
Tekst pjesme tada je glasio ovako:
Ujutro sam ustala
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
Ujutro sam ustala
Do rižinih polja moram ići.
I između insekata i komaraca
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
i između insekata i komaraca
naporan rad moram raditi.
Šef stoji sa svojim štapom
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
šef stoji sa štapom
i radimo s leđima zakrivljenim.
O, Bože, kakva muka
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
o moj Bože, kakva muka
dok te zovem svako jutro.
I svakog sata koji ovdje provedemo
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
i svakog sata koji ovdje provedemo
gubimo svoju mladost.
Ali doći će dan kada ćemo svi
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
ali doći će dan kada ćemo svi mi
raditi u slobodi.
Pjesma “Bella ciao” oživljena je u vrijeme antifašističkog pokreta otpora u Italiji između 1943. i 1945., s modificiranim tekstom čiji autor nije pozunat. Ovako glasi partizanska verzija:
Jedno jutro sam se probudio
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
Jedno jutro sam se probudio
I okupator je bio tu.
O, partizani, povedite me
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
o, partizani, povedite me
jer osjećam kako se približava smrt.
A ako umrem kao partizan
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
a ako umrem kao partisan
onda me moraš pokopati.
Sahrani me na planini
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
sahrani me na planini
u sjenci prekrasnog cvijeta.
I svi oni koji budu prolazili
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
i svi oni koji budu prolazili
reći će “kakav lijepi cvijet”.
I ovo je cvijet partizana
oh bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
i ovo je cvijet partizana
koji je umro za slobodu.
Inače, partizanska verzija pjesme danas je veoma rasprostranjena širom svijeta i postala je univerzalna himna protiv fašizma, ali i bilo koje druge vrste nejednakosti i nepravde.
D. Sinanović
