Svijet kakav poznajemo radikalno se promijenio kao rezultat pandemije virusa Covid-19. Promijenio se način kako radimo, kako se družimo ali i kako se kreće novac te kako se države širom svijeta odnose prema svojim ekonomijama.
Tokom sljedećih sedmica potrošnja će drastično pasti. Ugostiteljski sektor kakav poznajemo postat će prošlost, a turizam će pretrpjeti nezapamćen gubitak. Većina prevozničkih kompanija prestat će raditi. Kupovina i prodaja kuća i stanova će stati, a s njom i izgradnja novih objekata.
Niko neće pokrenuti veliki novi projekt i vrlo malo projekata će biti dovršeno. Veliki broj kompanija koje proizvode ili prodaju robu koja se u ovom trenutku ne smatra esencijalnom doživjeti će krah. Banke će iskusiti velike problem zbog neplaćenih kredita i prekoračenja po računima.
Generalno gledajući, ekonomija će prestati funkcionirati.
Dakle, privatni sektor u BiH će doživjeti ubjedljivo najveći kolaps od 1995. godine. Pad proizvodnje i usluga će umanjiti prihode od poreza, a stvorit će se i veliki pritisak na budžet kroz veliki broj novoprijavljenih radnika na službe za nezaposlene.
Već su najavljene mjere štednje, odnosno smanjenje plata državnih službenika. No, to će samo dalje voditi padu kupovne moći i javne potrošnje, odnosno slabljenju ekonomije.
Ogromni finansijski paketi
Većina spomenutih problema neće pogoditi samo BiH, već zemlje širom svijeta. No, razlika je u tome što su razvijene zemlje već spremile ili usvojile ogromne finansijske pakete, odnosno novac koji će isplatiti građanima i privredi.
Na taj način će stimulisati potrošnju i proizvodnju, kako bi svi zajedno preživjeli ove teške trenutke. Dakle, umjesto štednje, okrenule su se masovnom upumpavanju novca u privredu, drastično podižući nivo državnog duga.
Vlasti SAD već su usvojile paket pomoći težak 2 hiljade milijardi dolara za pomoć privredi i građanima. Od toga će 250 milijardi dolara biti izdvojeno za direktna plaćanja pojedincima i porodicama, 350 milijardi dolara su zajmovi za male firme itd. Prema ranijim naznakama, svaki odrasli građanin SAD dobit će po hiljadu dolara, a dijete po 500 dolara.
Njemačka je u ponedjeljak dogovorila paket vrijedan 750 milijardi eura za ublažavanje štete od izbijanja koronavirusa, što je prvi put nakon 2013. godine da Berlin preuzme novi dug.
Značajne mjere donijele su i zemlje u susjedstvu. Hrvatska vlada tako će za sve radnike u kompanijama čije je poslovanje ugroženo, preko Zavoda za zapošljavanje, osigurati isplatu minimalnih plata, a vlada Slovenije će sufinansirati plaćanja radnicima koje će slovenačke kompanije tokom perioda neaktivnosti poslati na čekanje.
Kako izbjeći ekonomski krah
Vlasti u Bosni i Hercegovini moraju krenuti ovim putem, jer je to jedini način da se izbjegne ekonomski krah. Tradicionalne mjere nisu dovoljne. Očajne situacije traže očajničke mjere.
Smanjenje javne potrošnje je u ovom trenutku neophodno, ali nedovoljno. Mjere poput odgađanja plaćanja PDV-a do kraja mjeseca ili privremeni moratorij na kredite su također dobre, ali nedovoljne mjere.
Vlasti moraju hitno upumpati svježi novac u privredu, kao što rade i druge zemlje širom svijeta. Time će porasti državni dug, ali će se kompanijama pružiti slamka spasa u narednih nekoliko mjeseci.
Jedan od načina da se direktno pomogne kompanijama je da Vlada FBiH preuzme dio tereta u isplati plata radnicima koji ne rade. Riječ je o prijedlogu Kriznog štaba za privredu Federacije BiH, kojeg čine predstavnici Udruženja poslodavaca i Privredne komore.
Ovom predloženom uredbom poslodavac bi se obavezao da isplati radniku 80 posto od minimalne plate a da razliku do pune plate i pripadajuće doprinose preuzme Vlada. S druge strane, bila bi donesena i odluku o zabrani otpuštanja radnika u naredna 3 mjeseca.
Ekonomija ne može čekati
Ako bi se ova mjera usvojila, to bi bio jedan konkretan doprinos federalnih vlasti privredi, jer bi se očuvala radna mjesta i javna potrošnja, samim tim i punjenje budžeta.
Na kraju, recimo još da su izjave pojedinih zvaničnika da je sada zdravstveni sektor prioritet a da ekonomija može čekati – apsolutno neprihvatljive.
Zdravstveni sistem jeste prioritet, ali ekonomija NE MOŽE čekati. Ako dođe do potpunog ekonomskog kraha, propasti kompanija, masovnih otpuštanja itd, stvari će biti gotovo nemoguće vratiti u normalu, a ekonomska kriza će trajati godinama.
Domaće vlasti moraju mnogo brže donijeti mnogo odlučnije mjere za spas domaće ekonomije, i aktivno se finansijski uključiti u očuvanje radnih mjesta u privatnom sektoru.
